Politolog dr. Miljenko Antić, redovni profesor na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, objavio je niz znanstvenih radova u kojima je vrlo detaljno analizirao i raščlanio teze srpskih autora i političara koji o Domovinskom ratu govore kao o građanskom ratu.
Srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin nije usamljen u ovakvom tumačenju Domovinskog rata – takav stav podržava većina srpskih teoretičara. Među ostalim, pozivaju se na činjenicu da je u trenutku kad je Domovinski rat počeo samo SFR Jugoslavija bila međunarodno priznata država, dok je Hrvatska bila samo jedna od federalnih jedinica te države.
– Srbija je bila u ratu sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, te indirektno i u ratu s Albanijom, koja je davala punu podršku Oslobodilačkoj vojsci Kosova i NATO-ovoj intervenciji u kojoj je sudjelovalo svih 19 država članica. Dakle, u periodu 1991. – 1999. godine Srbija je zaratila s ukupno 24 države. Velika većina srpskih autora optužuje te 24 države za agresiju, a ne Srbiju, koja je, po njihovu mišljenju, samo žrtva agresivnosti drugih država i nacija – navodi dr. Antić.
Kaže kako ga to asocira na vic o vozaču koji vozi pogrešnim trakom na autocesti i sluša na radijskim vijestima da jedan čovjek vozi pogrešnom stranom autoceste te to prokomentira riječima: "Ma što jedan, na stotine njih vozi se pogrešnom stranom."
– Naravno da je to bio međunarodni sukob, a ne građanski rat. Hrvatska je proglasila svoju nezavisnost i bila je napadnuta od vojske koja je 1991. godina bila pod efektivnom kontrolom Srbije i Crne Gore. O tome postoji niz dokaza i citata, pa i sa srpske strane od tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Borisava Jovića do ministra obrane Veljka Kadijevića – napominje Antić.
U svojoj analizi nazvanoj "Uzroci rata u Hrvatskoj (1991–1995): kritika srpske perspektive" profesor Antić tumači kako međunarodni karakter sukoba proizlazi i iz činjenice postojanja suverene i nezavisne Srbije, i to od samog početka sukoba.
Podsjeća kako je teze da je rat bio građanski – jer Hrvatska nije bila međunarodno priznata država u trenutku izbijanja rata – vrlo uvjerljivo pobio poznati beogradski odvjetnik Srđa Popović.
Popović, koji je preminuo prije četiri godine, u nizu svojih prijašnjih istupa objašnjavao je kako se priznanjem od drugih subjekata međunarodnog prava ne uspostavlja državnost, nego se prihvaća jedna već postojeća pravna činjenica koja prethodi priznanju.
To priznanje djeluje ex tunc, odnosno "unazad" od dana nastanka države. Dakle, prema takvom tumačenju RH je bila nezavisna država u trenutku kada je napadnuta jer je svoju nezavisnost proglasila prije izbijanja rata.
Popović je i u intervjuu Feral Tribunu 2004. podsjećao i na činjenicu kako je manje poznato da je Srbija također proglasila nezavisnost svojim Ustavom 28. rujna 1990., godinu dana prije proglašenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije. Ne samo ustavnopravno, nego i konkretnim potezima Srbija tada ostvaruje svoju nezavisnost i donosi zakone iz nadležnosti nekadašnje federacije. A usprkos proglašenju nezavisnosti, Srbija nastoji staviti pod svoju kontrolu sve savezne institucije.
– Besmislena je tvrdnja srpskih autora da nije izvršena agresija na RH. Jedinice JNA, koje su bile pod kontrolom Srbije, izvodile su napade na teritoriju RH, i jasno je da je Srbija kao samostalna i suverena država po svojem Ustavu iz rujna 1990. godine izvršila agresiju na Hrvatsku. Da je to tako, potvrđuje sam Veljko Kadijević u svojem opisu plana napada na Hrvatsku – objašnjava Antić. Kadijević je u svojoj knjizi "Moje viđenje raspada – Vojska bez države" priznao kako je planirao potpuno blokirati Hrvatsku iz "vazduha i sa mora", odnosno "ispresecati je na pravcima Gradiška – Virovitica; Bihać – Karlovac – Zagreb; Knin – Zadar; Mostar – Split".
Ovaj Kadijevićev plan, napominje Antić, ujedno pokazuje koliko je lažna tvrdnja da se JNA samo branila i djelovala u samoobrani. Isto tako dodaje kako podrška dijela srpskog pučanstva projektu "velike Srbije" ne poništava međudržavni karakter toga sukoba, kao što činjenica da je veliki dio njemačke i talijanske nacionalne manjine podržao 1941. godine agresiju na Jugoslaviju ne poništava međudržavni karakter te agresije.
– Tumačenja da Srbija nije izvršila agresiju na Hrvatsku – jer su obje bile u sastavu Jugoslavije – jednako su "uvjerljiva" kao i tvrdnje da muž ne može silovati svoju ženu u braku – povlači paralelu Antić.
Tumačenja da Srbija nije izvršila agresiju na Hrvatsku jer su obje bile u sastavu Jugoslavije jednako su 'uvjerljiva' kao i tvrdnje da muž ne može silovati svoju ženu u braku – povlači paralelu Antić
I Veljko Kadijević je priznao agresiju, objasnivši kako je planirao potpuno blokirati Hrvatsku, kaže Antić