Uplatnice vlasnicima vikendica: Šibenik je odrezao maksimalnih 5 eura, a apsurd je da porez ne plaćaju cjelogodišnji iznajmljivači

Dok se ne uvede porez na nekretnine, njegovi oblici usitno "peglaju" građane. Jedan takav ove se godine sručio na ogroman broj onih koji imaju tzv. kuće za odmor, što je porez koji je ostavljen na volju lokalnim samoupravama, a većina je ove godine, nakon poreznih izmjena od 1. siječnja, za njim i posegnula. Puno se govorilo o tom porezu, građani su bili pozivani da sami dostave nadležnom poreznom tijelu podatke o svojoj kući za odmor do 31. ožujka jer se većina jedinica lokalne samouprave ove godine potrudila da ga i naplate.

Ipak, velikoj većini građana, osobito onima koji su vlasnici vikendica u primorskim krajevima, iz poreznih uprava stigla je neugodna pošta. Visina nameta varira s obzirom na to da je raspon od 0,60 do pet eura. Taj je porez do početka ove godine iznosio je od 0,66 do 1,99 eura po četvornome metru korisne površine, a od ove godine donja je granica spuštena na 0,60 eura, a gornja podignuta na pet eura. Dubrovačke su vlasti, primjerice, odabrale najviši iznos, dok su Trogirani i Kaštelani odredili da ove godine to budu dva eura po kvadratu kuće... Šibenik je uveo maksimalnu stopu poreza, 5 eura, a u prije je bila najveća - 1,99 eura. Loklanim samoupravama nitko ne smeta dogodine povećati taj iznos.

Vikendice su ove godine došle na red za oporezivanje u većem broju općina i gradova

Ivana Nobilo/Cropix

No što je točno kuća za odmor? Iako su se dosta objašnjavali kriteriji kojima će se poreznici rukovoditi, ipak su porezne uprave ovih dana zatrpane pitanjima građana, bilo mailom bilo uživo.

A poreznici su se rukovodili s nekoliko indikatora koji su dokaz da netko (ne) stanuje na određenoj adresi. Kao prvo, to je utrošak vode i struje, koji mora biti evidentiran najmanje sedam mjeseci godišnje, a kao drugo, i vjerojatno najspornije, jest odabrani obiteljski liječnik na tom području. Ovo su neki već proglasili atakom na građansku slobodu, a pobunili su se i neki liječnici s obzirom na to da im je posao izdavanja potvrda dodatna obveza pored mali milijun sličnih. Veliko je pitanje i koliko se ovakva regulacija sudara sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Osim toga, reagirali su već i iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine. "Zakon o zdravstvenoj zaštiti garantira slobodu izbora liječnika bez obzira na to gdje živi pa tako, primjerice, netko iz Zagreba može imati obiteljskog liječnika na Mljetu, Visu, Viru, Čiovu i obrnuto. Kakve veze ima provjera i službena potvrda liječnika s tim gdje tko provodi većinu vremena i kako se zamislilo da liječnik to provjerava, snosi odgovornost za službenu dokumentaciju i još troši svoje vrijeme na izdavanje takvih potvrda?", zapitali su iz KoHOM-a.

Raznolike su pritužbe građana, no svaka žalba do sada je odbijena. "Kuća mi je na otoku pa sam zbog liječenja morao dio godine biti u gradu, gdje mi je dostupna sva zdravstvena njega", ili "Zašto ste mi lupili porez ako je to jedina nekretnina u mom vlasništvu i tko mi može određivati gdje ću i koliko boraviti?", ili "Već plaćam porez na iznajmljivanje turistima u dijelu iste nekretnine, zašto moram i ovaj?" – samo su neki od niza prigovora.

Ovaj porez pogodio je i brojne umirovljenike koji su nekada gradili vikendice ili su je dobili u nasljeđe te im ona doista služi samo za povremeni boravak. Sada im je to dodatno opterećenje na male mirovine jer ako imaju kuću od, primjerice, 60 kvadrata i ako je lokalna samouprava odredila maksimalni iznos od pet eura po kvadratu, godišnje moraju platiti 350 eura. Stoga su iz Hrvatske stranke umirovljenika postavili pitanje problema imovinskog cenzusa.

I Općina Brela odredila je maksimalni iznos poreza na kuće za odmor
 

Jakov Prkić/Cropix

Olakšice su kod poreza na kuće za odmor predviđene jedino u slučajevima kad je kuća ruševna i neuvjetna za stanovanje. "Porez ne plaćate ako kuću za odmor ne možete koristiti zbog ratnih razaranja ili prirodnih nepogoda (požar, poplava, potres), starosti i trošnosti, a oslobođeni ste plaćanja za vrijeme dok su u kući (bili) smješteni prognanici i izbjeglice", točno je objašnjeno na internetskim stranicama Porezne uprave. Neki, međutim, upozoravaju da nema kriterija za utvrđivanje starosti i trošnosti!

Naglašava se i da prijava prebivališta na adresu kuće za odmor, kao ni to ako je vlasniku to jedina nekretnina, nije osnova za oslobađanje od plaćanja poreza, nego samo stvarno postojanje prebivališta, koje treba dokazati drugom dokumentacijom. A već smo rekli da su to računi za komunalne usluge, dokumentacija za mjesno izabranog obiteljskog liječnika, potvrda o prijavi prebivališta članova uže obitelji, odnosno za djecu ako se nalaze na poreznoj kartici…

Obveza plaćanja poreza na dohodak po osnovi obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor. Iznajmljivači, naime, imaju dvostruki namet, a ne treba zaboraviti da su mnogi gradovi i općine i paušal po krevetu povećali do maksimuma.

Apsurdno je, međutim, da je onaj tko kuću uspijeva iznajmljivati turistima cijele godine oslobođen plaćanja ovog poreza! To bi, dakle, značilo da ovaj porez ne destimulira apartmanizaciju, odnosno pitanje je i koliko ide u prilog priuštivog stanovanja, što bi trebao biti jedan od ciljeva poreza na nekretnine. Ovaj porez na kuće za odmor je, kako smo rekli, jedan od njegovih tihih uvoda, ali ostaje pitanje koliko je opravdan te pravedno provediv s obzirom na to da nema registra nekretnina. Računa se, naime, sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku, da u Hrvatskoj ima 231 tisuće kuća, odnosno stanova za odmor, a podaci pokazuju da se ovaj porez naplati tek za svaku četvrtu takvu nekretninu.

Porezna tijela mogla su se za slanje uplatnica vlasnicima poslužiti raznim podacima, prvenstveno podacima o iznajmljivačima, pri čemu im je koristio i sustav e-Visitor. Uvid u potrošnju vode i električne energije također je upitan uzme li se u obzir Zakon o zaštiti osobnih podataka.

Za sada se od 556 jedinica lokalne samouprave na naplatu ovog poreza nije odlučilo njih 94 i riječ je uglavnom o područjima koja nisu orijentirana na turizam. S druge strane, za naplatu, i to po maksimalnom iznosu od pet eura po kvadratu, odlučilo se njih 52, poput Zagreba, Rijeke, Dubrovnika, Šibenika, Brela, Podgore, Visa, Supetra... ​​​

U Dubrovniku ove godine očekuju priljev od 400 tisuća eura u proračunu jer su uveli maksimalnu stopu ovog poreza.

Uglavnom, onaj tko ima prigovor na visinu razrezanog mu poreza iznos sada mora platiti jer žalba ne odgađa rješenje, a iduće godine mora sam dostaviti podatke poreznom uredu. Doduše, građani imaju obvezu do 31. ožujka prijaviti nekretninu za povremeni boravak, ali u zakonu nisu predviđene nikakve kazne za one koji to ne učine.