Poljoprivrednik iz Opuzena Luka Zonjić Luji ovih je dana počeo pilati i krčiti mandarine.
U njegov nasad su ušli motorna pila i bager, vade se stabla koje više ničemu neće služiti, jedino za ogrjev.
- Barem neka korist od njih - reći će Zonjić, jedan od većih proizvođač mandarina u dolini Neretve.
Ove jeseni mandarine su dobro rodile, ali je cijena bila slaba. Neretvanski poljoprivrednici su loše prošli, puno lošije negoli prošlih godina.
Kad sve zbroje, nakon visokih troškova proizvodnje i skupe radne snage, kako tvrde, ne ostane im gotovo ništa. Neki nisu ni na pozitivnoj nuli, gomilaju gubitke pa je jedno od logičnih rješenja krčenje plantaža i napuštanje proizvodnje mandarina.
Luji se prisjetio se riječi onih Neretvana koji sedamdestih i osamdesetih godina prošlog stoljeća nikako nisu mogli prihvatiti mandarinu kao glavnu kulturu na svojim zemljištima i žalili su za vinogradima i lozama koje su zamijenile plantaže. Da bi se podigli nasadi mandarina trebalo je popilati i iskrčiti loze, a stari ljudi su govorili "Doć će vrijeme pa će se i mandarine krčiti kao i loza".
- I eto vidite, sada je to vrijeme došlo - rezigniran je Opuzenac.
U ovoj prvoj fazi vađenja stabala Zonjić se odlučio uništiti oko tisuću stabala sorte chahara i zorana u punoj rodnosti, koje se nalaze na predjelu Glog, nedaleko od ušća Neretve.
Zašto Luka pila mandarine? Odgovor na ovo pitanje nije trebalo dugo tražiti. Cijena mandarina ove jeseni bila je iznimno niska, prodaja loša, a pojavile su se i bolesti na stablima kao sredozemna voćna muha koja je puno toga uništila.
Mnogi poljoprivrednici zbog neisplativosti berbe uopće nisu brali. Sada kad je berba završila ili je pri kraju suočeni su s novim problemom - moraju zbrinjavati trule plodove što opet iziskuje velike troškove. Radnika treba jednako platiti kad bere mandarine za otkupe i kad bere i sakuplja otpad za deponij.
- Ministarstvo poljoprivrede bi trebalo imati više razumijevanja za nas. Ali njih samo zanimaju slavonski seljaci, Neretva ništa. Mi smo prepušteni sami sebi.
Kada na otkup dovezete primjerice 10 tisuća gajba mandarina, s startu se tri tisuće gajba proglasi otpadom, a ovo što je ostalo plaća se kao druga klasa po nižoj cijeni. Pa gdje je tu isplativost proizvodnje.
Sve troškove proizvodnje i dnevnice radnicima treba platiti, do čega ako nema zarade - pita se Zonjić, koji u plantažama mandarina više ne vidi budućnost svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, ali ni budućnost doline Neretve.
- Pa eto Italija je povadila sve mandarine, oni su jedina sredozemna zemlja koja nema proizvodnje mandarine. To znači da će se to u skoroj budućnosti dogoditi kod nas - ističe naš sugovornik.
A nije jeftino ni povaditi stabla mandarina. Sve košta. Stabla se najprije pilaju, a zatim se bagerom krči korijenje.
Zatim se zemlja mora očistiti i pustiti da se malo odmori te tek nakon toga bi trebalo krenuti u sadnju novih kultura, naravno ne mandarina.
- Razmišljam o sadnji avokada i indijskih banana. Oni mogu rasti ovdje kod nas. Međutim to nije jeftino, sadnice su skupe. Za podignuti jedan takav voćnjak treba do 40 tisuća eura - zaključuje Luka Zonjić Luji čije obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo napušta proizvodnju mandarina.