Vladine mjere protiv korupcije: policajci više neće smjeti prometne prekršaje naplaćivati u gotovini, na licu mjesta

Hrvatska bi mogla napustiti praksu plaćanja novčanih kazni izravno u gotovini policijskim službenicima, najavljuje to Vlada u Strategiji sprječavanje korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine.

Tek je to jedna od brojnih mjera koje se planiraju u sljedećem desetljeću, a koja bi trebala smanjiti korupciju u policiji, ali se ne navodi kada bi do tih promjena trebalo doći.

Uz to se najavljuje i preciziranje u kojim bi slučajevima moglo doći do sukoba interesa kad zdravstveni radnici rade i u javnim ustanovama, ali i privatnim klinikama, otkriva Novi list.

Upravo su to često pacijenti isticali kao prikrivenu korupciju jer određenu uslugu ne mogu dobiti u javnoj ustanovi, ali mogu primjerice u privatnoj klinici kod istog liječnika.

Uz to se planira unapređenje sustava plaćanja HZZO-a bolnicama za obavljene usluge, odnosno transparentno uparivanje računa bolnica s odrađenim terapijama i zahvatima, jer kako stoji u Vladinom dokumentu, postoji opravdana sumnja da fakturiranje medicinskih postupaka nije uvijek utemeljeno na onome što je doista i odrađeno, pa bolnice koriste situaciju da HZZO-u pošalju i fakture za koje nemaju pokriće.

Kao i u svakoj višegodišnjoj strategiji sprječavanja korupcije, zdravstvo je ne vrhu prioriteta kad je u pitanju sprječavanje korupcije, ali ovaj put su u ministarstvu pravosuđa i uprave koje je uputilo tu Strategiju imali i podlogu za svoje prijedloge.

Uglavnom su se antikorupcijske strategije donosile na osnovu domaćih i međunarodnih istraživanja o percepciji korupcije, ali sada se Ministarstvo poziva i na istraživanje koje je samo provelo u prošloj godini.

Tako je u online upitniku gdje su se građani izjašnjavali o tome u kojem su području primorani sudjelovati u korupciji, njih najviše, čak 33,5 posto na prvo mjesto stavilo zdravstvo, na drugom su mjestu lokalne samouprave (15,5 posto), na trećem poduzetništvo (3,4 posto), a na četvrtom pravosuđe (9,4 posto).

Često je u takvim istraživanjima pravosuđe imalo najlošiju percepciju, ali ovdje nije bilo pitanje percepcije, nego situacije u kojoj su građani zbog usluga koje su im nužne, bili prisiljeni sudjelovati u korupciji.

Građani, u kontekstu borbe protiv korupcije, najviše povjerenja imaju u organizacije civilnoga društva, odnosno civilni sektor, 38,2 posto, i medije 25, 4 posto, a najmanje u sudove 4,2 posto, pučkog pravobranitelja 7,9 posto i policiju 9 posto.

Raširenosti korupcije, uvjereni su građani Hrvatske, najviše doprinosi nekažnjavanje korupcije, loš vrijednosni sustav i neučinkovitost specijaliziranih tijela za borbu protiv korupcije. Uz to, u novom strateškom okviru, smatraju građani, prioritet treba imati pravosuđe koje tek 5,4 posto ispitanika ne smatra korumpiranim.

– Uvažavajući činjenicu kako korupcija ipak pogađa sve građane i utječe na njihov svakodnevni život i formiranje mišljenja o stanju u društvu i politici, što je temeljni kamen svake demokracije, ne možemo zanemariti ovako visoke postotke zastupljene u svim ispitivanjima javnog mnijenja.

Ovakvi brojevi nepobitno upozoravaju na nedostatak povjerenja građana u institucije i javnu vlast, konstatira Ministarstvo pravosuđa i uprave koje najavljuje da bi se u predstojećem razdoblju sprječavanje korupcije trebalo što više koncentrirati na lokalnu samoupravu gdje je kontrola, ali i transparentnost, koja je temelj borbe protiv korupcije, slabija nego li na nacionalnoj razini.

– S ciljem jačanja kapaciteta USKOK-a u planu je unapređenje odredbi Zakona o USKOK-u u smislu omogućavanja fokusiranja na kaznene postupke za kaznena djela korupcije visokog profila uz odgovarajuće procesne mogućnosti za sudove i državna odvjetništva kako bi se postupci okončali u razumnom roku, najavljuje Vlada.

O tome kako će se zakonski osigurati da se USKOK bavi samo korupcijom visokog profila, odnosno znači li to da se neće baviti korupcijskim djelima koja su teška, primjerice, sto kuna, pet ili deset tisuća kuna, u Strategiji se ne govori.

Kažu da će, s obzirom na to da je dugotrajnost kaznenih postupaka jedan od razloga loše percepcije pravosuđa, prvenstveno unaprijediti Zakon o kaznenom postupku kako bi se povećala efikasnost postupka i kako bi se oni okončali u razumnom roku.