Zapad Europe trese groznica 'bijelog zlata', krenula je prava ludnica: 'Što se više kopa, više ga se nađe!'

 "Što se više kopa, više ga se nađe", kaže zadovoljno David Archer stojeći pored bagera koji uz zaglušujuću buku razbija granitnu stijenu u zabačenim brežuljcima na sjeveru Portugala kako bi se utvrdilo koliko sadrži litija, metala koji je postao "bijelo zlato" otkako je eksplodirala potražnja za električnim baterijama.

Britanska rudarska tvrtka Savannah Resources nada se da će 2020. otvoriti "prvi važniji rudnik litija u Europi", rekao je Archer za France Presse u portugalskom mjestu Boticas, u regiji Vila Real.

Savannah je u ponedjeljak uvećela procjenu zaliha rudače u rudniku Mina do Barroso za 44 posto, na 20,1 milijuna tona rude s udjelom litija od 1,04 posto.

U susjednoj općini Montalegre, 25 kilometara dalje, portugalska tvrtka Lusorecursos tvrdi da također sjedi na "najvažnijem ležištu litija u Europi", odnosno 30 milijuna tona rudače s udjelom litija od 1,09 posto, koji planira početi vaditi također 2020.

"Eksplozija sektora proizvodnje baterija izazvala je pravu ludnicu za litijem" i njegova tržišna vrijednost u tri se godine utrostručila, objašnjava Lucas Bednarski, direktor tvrtke za istraživanje tržišta Lithium Today.

Taj metal srebrno bijele boje, koji se koristi za proizvodnju litij-ionskih baterija za mobilne telefone i laptope, bit će sve traženiji zbog razvoja električnih vozila, koji trebaju sve snažnije baterije.

"Litij bi mogao vrijediti kao zlato za Portugal, jer procjenjujemo da će 2025. europsko tržište baterija vrijediti 250 milijardi eura na godinu", procjenjuje potpredsjednik Europske komisije za energetiku Maroš Šefčovič.

Slovački povjerenik već gotovo godinu dana predvodi projekt razvoja nove generacije "zelenih" električnih baterija, koji će se moći reciklirati i ponovno koristiti.

Prva etapa: smanjiti ovisnost o dijelovima. Europa, naime, uvozi 86 posto litija za svoje potrebe. Uglavnom iz Čilea i Australije.
Portugal je već glavni europski proizvođač s tržišnim udjelom od 11 posto, no njegova proizvodnja služi u cijelosti za proizvodnju keramike i stakla.

"Znamo da Portugal posjeduje najznačajnija ležišta u Europi. Pitanje je je li ekonomski održivo iskorištavati ih jer je konkurencija na svjetskom tržištu vrlo jaka", ističe Lucas Bednarski.

Po njegovim procjenama, proizvodnja litija iz portugalske granitne stijene stoji oko 2,5 puta više nego onog proizvedenog iz slane vode u slanim pustinjama na visoravnima Čilea.

"Svjedočimo groznici za bijelim zlatom u više regija svijeta. Za Europu i njezin automobilski sektor, ideja o opskrbnom lancu od minerala do električnog automobila jako je privlačna", rekao je Howard Klein, iz njujorške konzultantske tvrtke RK Equity. 

Groznica je u Portugalu već počela projektima Boticas i Montalegre, koji se nadaju da će u mjesecima koji dolaze dobiti konačno zeleno svjetlo ulagača i vlasti.

Uz to, vlada će do kraja godine objaviti međunarodni natječaj za dodjelu prava za istraživanje desetak drugih potencijalnih nalazišta kako bi se odgovorilo na "velik apetit ulagača" koji su od 2006. podnijeli četrdesetak zahtjeva, rekao je državni tajnik za energiju Jorge Seguro Sanches.

No portugalska država ne želi se više ograničavati na tantijeme od iskorištavanja rudača. "Želimo iskoristiti priliku za razvoj industrijskih sektora povezanih s preradom rudače, proizvodnjom baterija, automobilskim sektorom ili obnovljivim energijama", rekao je.

U Mini do Barroso Savannah Resources planira proizvoditi koncentrat rudače bogat litijem za izvoz.

Projekt Lusorecursosa u Montalegru je ambiciozniji jer predviđa izgradnju tvornice za preradu rudače prije prodaje proizvođačima baterija.