Zašto bi nam novac 'bježao'? Inicijativa ugostitelja: Legalizirajmo napojnicu i za plaćanje karticom

Dvojica zadarsko-ninskih ugostitelja, Oleg Glavan i Marijan Jurišić, vlasnici dvaju ugostiteljskih objekata u Ninu, Pizzerije "Peperoni" i istoimene trattorije, otvorenim su pismom Poreznoj upravi u Zadru pokrenuli inicijativu za "legalizaciju" napojnice, manče, kako se u Dalmaciji taj dobrovoljni prihod gosta konobaru (i ne samo njemu) uobičajeno zove, i to u slučajevima isključivog plaćanja kreditnim i drugim bankovnim karticama.

Isto otvoreno pismo su uputili i Hrvatskoj gospodarskoj komori i Obrtničkoj komori u Zadru, a budući da je pismo te inicijativa koja je njime pokrenuta zanimljiva, prenosimo ga u cijelosti:

"Poštovani,

nakon današnjeg razgovora s poreznom savjetnicom (ime poznato redakciji op.a.) želimo poslati upit u vezi davanja napojnica (manče) konobarima putem raznih bankovnih kartica i POS uređaja. Mi imamo dva ugostiteljska objekta, u kojima je iz godine u godinu kartično poslovanje sve češće. Gosti pokušavaju ostaviti napojnicu putem kartice jer ne nose gotovinu sa sobom. U većini slučajeva bi htjeli ostaviti napojnicu, ali je to neizvedivo i u najviše slučajeva konobari i konobarice ostaju bez tog novca. Mi smo u dogovoru s našim informatičarima došli do rješenja problema što se tiče izvršavanja te transakcije. Ali imamo nekoliko pitanja u vezi poreznih rješenja.

- Kako platiti porez na taj iznos?

- Kolika je porezna stopa? - Kako to obračunati?

- Kako isplatiti taj iznos na kraju mjeseca?

Naša ideja je da se na kasu uvede zaseban artikl naziva TIP, da se može otkucati točan iznos TIP-a na račun i dati ga na uvid gostu, koji će on potpisati ili potvrditi pinom na POS uređaju. Na kraju mjeseca svaki blagajnik ispiše na kasi mjesečni izvještaj artikala gdje je vidljivo o kojem iznosu tipa se radi.

Promiču velike svote

I sad dolazimo do pitanja na koji način to obračunati na plaći ili kako to isplatiti djelatniku. Mi već nekoliko godina pokušavamo naći rješenje jer naši djelatnici gube dosta novca. Svi ugostiteljski objekti u Zadarskoj županiji, a i Hrvatskoj, imaju ovaj problem i pretpostavljamo da se tu gubi jako puno novca i na lokalnoj i na nacionalnoj razini, a nitko nema rješenje ove situacije. Nadamo se da ćemo uz vašu pomoć naći rješenje i pomoći velikom broju ugostiteljskih djelatnika da poboljšaju svoje prihode koji im izmiču iz ruke.

Hvala na razumijevanju, i - ako možemo - voljni smo pomoći jer fizičko rješenje imamo.

Oleg Glavan i Marijan Jurišić, Alba, obrt za ugostiteljstvo i trgovinu"

Oleg Glavan, jedan od vlasnika "Albe", dodatno je Slobodnoj Dalmaciji pojasnio ovaj njihov zahtjev, inicijativu i dileme:

- Ne mogu vjerovati da ne postoji zakonski model da se napojnica legalizira, kako je to u mnogim turističkim zemljama svijeta. Gotovo sam svakodnevno svjedok da nam u lokale dolaze gosti isključivo s karticama, bez imalo gotovine, a nema mogućnosti u sadašnjem fiskalnom sustavu da konobar dobije zasluženu manču koju mu gost želi ostaviti. Kad bismo zbrojili sve lokale i izgubljene napojnice u Ninu, županiji, Dalmaciji ili Hrvatskoj, došli bismo do milijunskih iznosa, a na gubitku su i konobari i država, pa i naš BDP. Mi kao vlasnici lokala od tih napojnica nemamo ništa, ne bismo smanjivali plaće djelatnicima zato što bi oni dobili zasluženu manču, već nam je nelogično da novac koji nam može ostati - odlazi - rekao je Glavan te dodao da je iz Porezne uprave u Zadru dobio obećanje da će stići odgovor na njihov upit.

Kad bismo još ovim Glavanovim riječima pridodali i činjenicu da bankomati koji su raštrkani po svakom našem turističkom gradu i mjestu uzimaju enormne provizije, jasnije je zašto turisti u ugostiteljske objekte dolaze isključivo s "plastikom".

Slično Glavanu i Jurišiću razmišlja i direktor jedne zadarske hotelske kuće koji je želio ostati anoniman, a koji tvrdi da je u hotelima taj problem još kompleksniji - gost jednostavno nema načina da ostavi napojnicu sobarici, recepcioneru, konobaru... ako plaća isključivo karticom.

Nismo uspjeli doći ni do jednog relevantnog ekonomskog stručnjaka koji bi nam iznio svoje viđenje ovog problema. Svejedno, očito je da su život i navike turista i u ovom slučaju bili daleko brži od državnog sustava i administracije.