"Budak u srcu" stoji velikim slovima i crnim sprejem ispisano na velikom reklamnom panou uz županijsku cestu kod mjesta Budak u općini Stankovci.
Na mjestu za oglasni prostor nema nikakvog plakata, samo taj crni grafit. Napisane su zapravo riječ "Budak" i ispod njega slovo "u", a na samom dnu je crno srce s ucrtanim križem, tako da se čita kao "Budak u srcu". Istaknuto "u" između Budaka i crnog srca u kontekstu aktualne društvene klime budi jasne političke konotacije, a kad se još podsjetimo da je Mile Budak, inače rodom iz ličkog Svetog Roka, bio jedan od ideologa ustaškog pokreta i ministar u vladi NDH, teško se otrgnuti dojmu da je grafit u osnovi klasični ustašluk, manje-više prikriveno promoviranje Hitlerovih suradnika i domaćih izdajnika na javnome mjestu, s ciljem društvene normalizacije ustaštva.
Ni to, međutim, ne bi zavrijedilo pažnju novinskog teksta da se ne radi o reklamnom panou uz javnu cestu u vlasništvu Hrvatskih šuma. I da takav, išaran subliminalnim ustaškim porukama i bez ikakve reklame na sebi, ne stoji već mjesecima. I da, povrh svega, Hrvatske šume ne pokazuju ni najmanji interes da taj grafit uklone, a pano iznajme i tako od njega imaju bar neku korist, zbog čega je - uostalom - i postavljen.
Reklama za ustaše
A to je oglašavanje plaćenih poruka, a ne (in)direktna promocija fašizma. Ovako ispada da državna tvrtka preko svojih reklamnih panoa reklamira ustaše.
Na "besposleni billboard" upozorio nas je direktor novoformirane Turističke zajednice Ravni kotari Vanja Čvrljak. Ima već 15 dana, požalio se, da podružnici Uprave šuma u Splitu, nadležnoj za šumarije od Obrovca do Dubrovnika, šalje e-mailove i poruke s ponudom za oglašavanje na tom panou kod Budaka, ali nikakav, baš nikakav odgovor ne dobiva.
- Na stranu ta neprimjerena škrabotina na praznom "billboardu" koja je tu već mjesecima, ako ne i duže. Mene više brine ažurnost i radna kultura državne tvrtke koja 15 dana ne odgovara na moju poslovnu ponudu. Poslao sam im nekoliko mejlova, gospođi Dragici Žaji, ali nisam dobio nikakav odgovor. U jednome mejlu sam im predložio da im mi, kao Turistička zajednica, ustupimo svoja dva panoa uz cestu na drugim mjestima, za taj jedan njihov u Budaku, ali ni na to nismo dobili odgovor. Nije mi jasno zašto, pa ja želim potrošiti novac na oglašavanje, a oni ga ne žele zaraditi – čudi se direktor nedavno formirane turističke zajednice koja je povezala grad Benkovac i šest općina Ravnih kotara: Zemunik, Galovac, Škabrnju, Polaču, Stankovce i Lišane Ostrovičke.
Na reklamni pano u Budaku namjeravao je staviti veliki oglas prve mikroregionalne turističke zajednice u Dalmaciji, najmanje tri mjeseca, od lipnja do rujna, ali, kvragu, u tim Hrvatskim šumama, nitko ne trza.
Broj Hrvatskih šuma u Splitu nađemo na internetu i okrenemo telefon. Javi se ženski glas.
- Dobar dan, novinar "Slobodne" iz Zadra. Trebamo gospođu Dragicu Žaju.
- A, ona vam je na godišnjem odmoru.
- Godišnjem? Od kada?
- Od jučer, ponedjeljka.
- Dobro, možemo li dobiti direktora? Kako se zove?
- Zovite na drugi broj, on se zove Ivan Melvan.
Zvoni, samo zvoni...
I sad zovemo direktora Melvana. Prvi put, drugi put, treći put, četvrti put... Zvoni telefon, zvoni, pa opet zovemo, opet zvoni, a još ni podne nije. Ništa. Muk. Sjedište Hrvatskih šuma u Splitu kao da je poharao potkornjak.
Prođe nekih pola sata od našeg zadnjeg poziva, kad nam stiže SMS poruka direktora Čvrljka: "Ivice, evo su poslali ponudu... Strah je vrag.:-) Hvala vam, puno pozdrava!"
Nije nam baš najjasnije, pa direktora zovemo na telefon.
- Čekajte, kad su vam poslali ponudu?
- Evo, nema koja minuta.
- A tko vam je poslao ponudu?
- Gospođa Dragica Žaja.
- Kako Žaja kad su nam rekli da je od jučer na godišnjem odmoru?
- A eto, čuda se događaju, smije se Čvrljak, glavno da smo dobili ponudu, da nešto možemo napraviti...
Vidite što su državni službenici! Tako vrijedni i sebedajni da ne žale ni svoje zaslužene godišnje odmore kad je javni interes u pitanju.
Eno je nekidan gospodin hidrograđevinski inspektor Miljenko Sjauš iz Zadra prekinuo svoj godišnji da bi otišao na Pag vidjeti kako su neki Nijemci samljeli škrape i sike u papar, a sada i gospođa Dragica s godišnjeg šalje ponude za posao. Skaču i lete, čim ih novinari nazovu. A do tada, kao da ih nije previše briga.
Kako to? Možda baš zbog toga novinare puno ne vole.