Iza nas je Prvi maj. Na sva se usta govorilo o radnicima i njihovim pravima. Uz grah i krilaticu "da nam živi, živi rad", premijer Plenković pohvalio se u maksimirskoj šumi rastom plaća od 2016. naovamo. Do lani, dapače, tvrdi Plenković, plaće su rasle brže od cijena. I ne laže; stvarno je bilo tako.
A, onda je stigao rat u Ukrajini i inflacija, a narod se nakon dugo vremena počeo ozbiljno žaliti na poskupljenja. Zato posljednjih dana često čujemo onu: plaće su iste, a cijene rastu. To je samo djelomično točno. Uzmemo li u obzir javni sektor i aktualna poskupljenja energenata i robe široke potrošnje, tu je zaista došlo do disbalansa kojeg će građani koji primaju plaće iz državne blagajne osjetiti na životnom standardu, no u privatnom sektoru, bolje rečeno u granama gdje godinama kronično nedostaje radnika svih profila, plaće rastu. I to je jedini način da se zadrži postojeća radna snaga i privuku novi radnici.
Kratka sezona
Ne samo što je kolektivnim ugovorom za radnike u ugostiteljstvu zajamčen rast minimalne bruto plaće od pet do dvanaest posto, već i mimo toga poslodavci nude bolja primanja onima koji su spremni s njima odraditi turističku sezonu koja je već krenula punim zamahom u Istri te dijelom na Kvarneru i u Dalmaciji.
I nisu na cijeni samo kuhari kojima se plaće kreću od deset do dvadeset tisuća kuna neto. Perači posuđa danas mogu zaraditi mjesečno oko sedam tisuća kuna, a konobari između šest i osam tisuća kuna, a "manča" koju dobijaju ih dodatno stmulira. Na prvu bi se reklo da ove plaće nisu loše i da se s njima da pristojno živjeti, no kad osvijestite činjenicu da dobar dio zaposlenih u ugostiteljstvu radi pet, šest mjeseci, a poslije ih se šalje na burzu rada, onda je jasno zašto ni radnici, ni poslodavci, nisu zadovoljni.
Zanatlije
No, nije svugdje tako. U građevinarstvu, koje se probudilo čim je živnuo turizam, radi se, ako ne cijelu godinu, jer puno toga ovisi o vremenskim prilikama, a onda barem par mjeseci duže nego je to slučaj s turističkim pregaocima. A tu je cijena rada ozbiljno porasla. Keramičari danas uzimaju i preko dvadeset eura po kvadratu, a samo prije par godina, iznosila je dvanaest eura. Za postavljanje parketa, radnika ćete platiti od dvanaest do dvadeset eura po metru četvornom; naravno, sve ovisi o lokaciji na kojoj se obavljaju radovi, njihovoj složenosti i obimu, ali u principu "zanatlije" su od 2019. do danas poskupjele svoje radove i do četrdeset posto, što znači da su im i zarade kudikamo bolje.
Bojanje zidova danas ćete platiti oko tri eura po metru četvornom, a ugradnju prozora oko sedamdeset eura po komadu. Sve to govori da u privatnom sektoru plaće ipak rastu jer radnika nedostaje na sve strane, pa ih poslodavci logično moraju više platiti. I nije to sam naš fenomen. U Poljskoj je već trideset tisuća Ukrajinaca, koji su tamo stigli kao izbjeglice, pronašlo posao. Online ekonomija ubrzala je svijet do te mjere da se svugdje traži radnik više. I to su dobre vijesti u moru onih loših koje donijela pandemija i Putinova agresija na Ukrajinu kojoj se ne vidi kraja.