Na zadarskom Općinskom sudu početkom rujna donesena je nepravomoćna sudska presuda u nevjerojatnom slučaju koji se dogodio prije 15 godina, kad je pomorcu iz okolice Zadra, zbog pogreške liječničkog tima, nakon operacije u koljenu ostala kirurška gaza s kojom je oplovio svijet i stigao do Australije.
Operacija na desnoj nozi, kad mu je u koljeno ugrađen umjetni zglob, obavljena je 13. listopada 2003. godine u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu na Moru. Rana je zašivena, a gaza koja je ostavljena u koljenu na kraju je dovela do gubitka noge, umalo i života, zbog čega je nesretni pomorac 2006. godine tužio biogradsku bolnicu i tražio odštetu od milijun kuna.
Prije nekoliko dana Općinski sud u Zadru bolnicu je proglasio djelomično odgovornom te joj je naložio da danas teško bolesnom pomorcu s amputiranom nogom isplati ukupno 140 tisuća kuna za pretrpljenu fizičku i psihičku bol, naruženost, umanjenu opću životnu aktivnost i strah. Međutim, kako većina njegove tužbe nije prihvaćena, kao ni veličina odštetnog zahtjeva koji je bio postavljen na milijun i 50 tisuća kuna, pomorac je u većem dijelu zapravo izgubio spor te on sada bolnici mora nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od čak 60 tisuća kuna!
No, krenimo redom, od listopada 2013. godine, kad je dugogodišnji pomorac zbog čestih problema s koljenom desne noge završio na operaciji u biogradskoj bolnici, gdje je i ranije liječio tu ozljedu koju je zadobio na radnom mjestu 1991. godine. Taj put, međutim, liječnički tim odlučuje se za operaciju, ugradnju endoproteze, nakon koje u koljenu ostavljaju kiruršku gazu i tako ga otpuštaju iz bolnice. Tada je imao 51 godinu.
Nakon toga, stoji u iskazu koji je pomorac dao zadarskom sudu, dolazi u biogradsku bolnicu na redovite kontrole i tuži se na bolove u nozi koji neprestano traju. U srpnju 2004. godine vraća se na brod, ali za vrijeme boravka u Australiji, dok je radio u kuhinji, naglo mu je oteklo desno koljeno i pojavila se snažna bol. Cijela noga bila mu je crvena i natečena, osam dana i osam noći imao je visoku temperaturu, pio je samo vodu i povraćao, a on se, kako je posvjedočio na sudu, ničega konkretno nije sjećao jer je bio ošamućen. Nakon tih osam dana, kapetan broda odlučio je da ga odvedu u bolnicu u Perthu.
Od broda do bolnice nosili su ga na nosilima jer nije mogao hodati i nije znao za sebe. U bolnici u Perthu bio je operiran, a iz koljena mu je izvađena veća količina gnojnog sadržaja i ostavljeni zamotuljak gaze. Liječnik je nakon operacije osobno došao k njemu i kazao mu je da su mu našli gazu u koljenu.
"Pokazao mi je komad gaze i rekao mi da sam zbog takvog komada gaze mogao izgubiti glavu", svjedočio je pomorac, koji je u australskoj bolnici proveo 32 dana, a sjeća se i da mu je nakon nekoliko dana došao i svećenik da ga ispovijedi jer mu je bilo jako loše.
Nakon toga, u pratnji australskih liječnika prebačen je u Zagreb, u bolnicu na Šalatu, gdje su mu izvadili protezu koja mu je ugrađena u bolnici u Biogradu. Poslije toga uslijedile su još dvije teške operacije, i to u Njemačkoj, gdje su mu ponovno ugradili novu protezu i odsjekli koljeno. Međutim, on je i dalje osjećao teške bolove u desnoj nozi zbog kojih nije mogao spavati niti išta raditi.
"Prije sam znao obrađivati vrt i otići kajićem na more, sada samo sjedim u kući, iako sam još vozio automobil. Zbog moje bolesti supruga je otišla u prijevremenu mirovinu da bi se mogla brinuti o meni, ona me kupa i obuva", svjedočio je o svojem stanju pomorac kojemu se 2009. godine pogoršalo i stanje sa šećernom bolesti, koju je do tada regulirao tabletama, pa je morao početi uzimati inzulinske injekcije.
Problemi s nogom i dalje su trajali pa sve do 2011. godine redovito liječi infekcije kod različitih ortopeda. Samo 2011. i 2012. godine imao je u Lovranu četiri operacije, dobio je i bakteriju MRSU, a zadnjim operativnim zahvatom u svibnju 2013. godine morao je na natkoljenu amputaciju desne noge.
Tijekom suđenja iz biogradske bolnice tvrdili su da je operaciju uspješno obavio ortoped s dugogodišnjim iskustvom, da je postoperativni tijek bio uredan, a tužitelj je u dobrom stanju otpušten iz bolnice, o čemu svjedoči i činjenica da se vratio na posao i ukrcao na brod.
"Bolesnik s umjetnim koljenom neposredno nakon operacije nije sposoban za rad i život na brodu. Zbog skučenosti brodskih prostorija, neudobnih komunikacija, strmih stepenica, niskih prolaza, a naročito zbog valjanja broda, česte su mehaničke ozljede. Na mogućnost komplikacija tužitelj je trebao misliti već pri ukrcaju na brod", očitovali su se iz bolnice, napomenuvši i činjenicu da je pomorac šećerni bolesnik koji uzima lijekove radi regulacije šećera u krvi, što je važno jer je "mogućnost kompromitacije operativnog zahtjeva veća kod dijabetičara".
Za gazu ostavljenu u koljenu tvrdili su kako nema ni medicinske ni foto dokumentacije, niti se spominje u opisu operacije i otpusnog pisma.
Unatoč ovakvoj tvrdnji bolnice, zadarski sud je na temelju svjedočenja timova vještaka s dva medicinska fakulteta, iz Zagreba i Rijeke, utvrdio kako neosporno postoji veza između ostavljene gaze i nastale štete koja je na kraju završila amputacijom noge. Međutim, zadarski sud je odgovornost za štetu podijelio između biogradske bolnice i bolnice u Njemačkoj, gdje je, nakon ugradnje druge endoproteze, postoperativno došlo do razvoja nove infekcije desnog koljena, što je u konačnici završilo natkoljenom amputacijom.
"Budući da je neosporno utvrđeno da se ovdje radi o medicinskoj pogrešci, za koju bolnica odgovara prema načelu presumirane krivnje, i da postoji podijeljena odgovornost u jednakim omjerima između tuženika, biogradske bolnice (gdje je prvi put ugrađeno umjetno koljeno) i bolnice u Njemačkoj gdje je tužitelj nastavio liječenje (gdje je drugi put ugrađeno umjetno koljeno), sud je dosudio na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 140 tisuća kuna", stoji u presudi sutkinje Općinskog suda Katarine Dragičević, gdje se navodi kako je ovaj iznos odštete "nešto veći od iznosa koji se dobiju strogim matematičkim izračunom prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH".
– Ne mogu razgovarati s vama. Moje stanje je iznimno teško, ne mogu razgovarati ni s kim – kratko nam je kazao pomorac kad smo ga dobili na telefon. Danas 66-godišnjak, invalid bez noge, nedavno je i teško obolio, potpuno se povukao u samoću, a o njemu se brine supruga. Nakon svega što je prošao u zadnjih 15 godina, kažu nam njegovi poznanici, on je fizički, duhovno i materijalno potpuno slomljen čovjek.
Njegov odvjetnik Božo Vrkić potvrdio nam je da su se žalili na ovakvu presudu.
– Uložili smo žalbu i sada očekujemo odluku Županijskog suda, koja bi trebala biti povoljna za našu stranku – kazao nam je odvjetnik Vrkić.
Komentar iz bolnice u Biogradu nismo uspjeli dobiti.
Prva presuda u ovom predmetu donesena je 2015. godine, kad je sutkinja dosudila odštetu u ukupnom iznosu od 130 tisuća kuna, dakle, 10 tisuća manju nego u ovom, ponovljenom, postupku.
Međutim, tu je presudu srušio Županijski sud i predmet je vratio na ponovno suđenje, tražeći da se provede novo vještačenje kojim će se nedvojbeno utvrditi ima li amputacija noge veze s gazom ostavljenom u koljenu. Na ponovljenom suđenju vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu utvrdili su direktnu uzročnu-posljedičnu vezu između medicinske pogreške i gubitka noge.
Osim ovog, na Općinskom sudu u Zadru trenutno se vodi i drugi postupak u kojemu pomorac tuži biogradsku bolnicu zbog izgubljene zarade, odnosno štete koja mu je prouzročena otkako zbog gubitka noge ne može raditi.
Tu je tužbu podigao nakon što mu je amputirana noga 2013. godine, kad više nigdje nije mogao raditi. Taj postupak još uvijek traje.
25.000 kuna na ime pretrpljenog straha
30.000 kuna na ime pretrpljenih fizičkih boli
20.000 kuna na ime pretrpljenih psihičkih boli zbog naruženosti
65.000 kuna na ime psihičkih boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti