Desetljećima su bili opasani vojnom ‘žicom‘, a sad postaju turistički raj: evo što se još planira napraviti na istočnoj obali Šibenika

Svaki put kada iziđe iz svoje kuće na Obali Jerka Šižgorića, pa svrne pogled na Šipadovu rivu preko puta i Vrnažu, načičkanu šumom jarbola i s gotovo 700 na pontone privezanih brodica, Ivica Jurković Kula, predsjednik Vijeća MO Mandalina (HDZ) jedva povjeruje da je to njegovo misto.

Investicijom Županijske lučke uprave, države, Županije i Grada od 50 milijuna kuna preobrazba uvale Vrnaže iz divlje, prljave i neugledne lučice u suvremenu marinu za brodice malih kapetana, kakvom bi se podičio bilo koji europski grad, donijela je Mandalini visok standard komunalne opremljenosti, konačno osvjetlavši obraz Šibeniku i toj gradskoj četvrti s njezine istočne strane.

Obala na zapadnom dijelu mandalinskog poluotoka s današnjim brodogradilištem "Iskra", skrivena pogledu s glavne gradske komunikacije cestom još prije je dobila na ekskluzivnosti: riječ je o dvjema komercijalnim marinama i reprezentativnim hotelom na Kulini, a slika Vrnaže nedavno je dovršena izgradnjom 230 metara nove obale od "pržinarske" rive do rampe "D Marin" kompleksa s hotelom i marinom za megajahte. Tu će biti privezana flota turističkih brodova, a Mandalina je s time nakon svega dobila i vrijedan bonus od 50-ak parkirališnih mjesta nanizanih uz Obalu Jerka Šižgorića, koja toliko nedostaju stanovnicima i njihovim sve brojnijim turističkim gostima.

Vezovi i pontoni

- U Mandalini je 400-tinjak stanovnika i zasad barem 20-ak apartmana i kuća za odmor. Da mi je netko još prije nekoliko godina rekao da ćemo se ovdje, ali i u Šibeniku baviti turizmom, rekao bih mu da nije pri sebi. Ali eto, vremena se mijenjaju, čitav je grad doživio zalet, a sjećam se, kao jučer, kako smo odavde čeznutljivo promatrali krovove Šibenika, misleći da mu se po uređenosti nikada nećemo približiti - iskren je Ivica Jurković. Da se uredi kilometar običnog poljskog puta vidljivo je, a ovdje je, dodaje, ipak riječ o kilometru uređene obale s vezovima i pontonima na obje strane uvale.

U Mandalini, desetljećima opasanoj vojnom "žicom" ne samo nekadašnjeg "Remonta" nego i obližnjih vojarna, vječito podvrgnutoj strateškim interesima nekoliko vojska propalih država, ne čudi da su ljudi tako razmišljali. Uostalom, prisjetili smo se i sličnih izjava Željka Dulibića Crnog, dojučerašnjeg ravnatelja Županijske lučke uprave.

Premda je bio prvo jedan od inicijatora, potom i voditelj investicije u Vrnaži, gdje je država uložila 60-ak posto, kazao je da bi nekog drugog s takvim planom i sam nazvao sanjarom. Pa onda ne treba čuditi da su Mandalinjani, Jurković također, u nevjerici odmahivali glavom kada su prije pet godina počela mjerenja dubine i naslaga mulja, potvrđuje i Stipe Čatlak Cipljić, poznati mandalinski profesionalni ribar, po tradiciji šibenskog naselja najviše okrenutog moru.

Cipljić nam se nakratko pridružio, donijevši za marendu friške, frigane srdelice iz Prukljana, u Šibeniku oduvijek poznate kao "mandalinske", i dok blagujemo govori koliko su preobrazbom Mandaline ugodno iznenađeni ljudi sa strane koji godinama nisu dolazili.

- Mi domaći skloni smo grintanju kada treba i ne treba! Neki tvrde da je more u Vrnaži sada ustajalo, a zapravo je produbljeno. Kao da su zaboravili kako je to izgledalo do jučer i koliko je tona otpada odvezeno prije početka radova! Drugima smeta ograda luke, premda je pristup svakom omogućen… To nam je dio običaja, slegnuo je ramenima Čatlak, dodajući da komunalna luka ni po čemu, osim po skromnijim brodovima Šibenčana i Mandalinjana ne zaostaje za komercijalnim marinama na jugozapadnoj strani poluotoka.

Kapitalni projekti

Ivica Jurković nastavio je da nakon uređenja Vrnaže, barem na užem prostoru Mandaline završavaju kapitalni projekti, te je preostalo još nekoliko manjih, no ipak važnih zahvata, "poteza pinelom", koje je i mjesni odbor istaknuo u svojim prioritetima dostavljenim gradskoj upravi.

Na prvome mjestu, to je asfaltiranje 200-tinjak metara puta s otprije pripremljenom podlogom, koji nadomak rampe hotela i marine za megajahte vodi prema Kosi i omogućio bi kružni pristup srcu naselja i s te strane, budući da je postojeća prometnica na nekim dijelovima preuska, a širi prolaz važan je i radi vozila interventnih služba, napominje Jurković.

Nadalje, Mandalinjanima je važno i što skorije rješenje nogostupa duž sadašnje vojarne "Marinko Kardum", prema klancu kojim prolazi prometnica i pružnom prijelazu. To je pitanje sigurnosti pješaka, riječ je o vrlo pogibeljnom dijelu ceste i kako stvari stoje, trebat će riješiti odnose s Ministarstvom državne imovine kako bi se uz ogradu vojarne izgradio nogostup, podsjeća Jurković na ono o čemu je, nema puno, govorio i gradonačelnik Željko Burić.

U Mandalini drže da bi konačno rješenje svih problema s tom prometnicom bila opsežna rekonstrukcija, tako da se već od Vinarije razina spusti i probije nova trasa ispod pruge, no to je zahvat koji će po svoj prilici još počekati, ako se i poduzme.
Nema definitivne odluke gradske uprave ni o prometnom zahvatu u Podsolarskom, naselju s oko 200 stanovnika koje je dio gradske četvrti Mandalina. Tamo su česte pritužbe na prebrzu vožnju glavnom prometnicom uz koju su nanizane kuće, te je prijedlog s terena da se na raskrižju gdje se cesta jednim krakom račva prema "Solarisu", a drugim na prometnicu Mandalina-Zablaće izgradi kružni tok.

Riješiti parking za groblje

U Mandalini su zadovoljni i s izgradnjom centra za nove tehnologije "Trokut" nasuprot njihova groblja sv. Petra. Time je na njihovu području zasnovan zanimljiv sadržaj i arhitektonski oplemenjen prostor, kao što na Palacinu, također jednoj od nekadašnjih vojarna, pozdravljaju izgradnju studentskoga kampusa. U pogledu mjesnog groblja sv. Petra nasuprot zgradi "Trokuta", čiji su ogradni zid "Čempresi" nedavno ožbukali, obojili i na njemu ispisali naziv groblja, bilo bi im draže da imaju parkirališni prostor namijenjen isključivo posjetiteljima groblja. Mjesta uređenih s izgradnjom "Trokuta" doduše ima, no sva su s oznakama da su namijenjena vozilima MUP-a ili za potrebe Trokuta, te su posjetitelji groblja u prekršaju parkiraju li tu automobil.

- Nastojat ću to s gradskom upravom razriješiti što prije. Ako na preostalom prostoru nasuprot groblja ne bude moguće urediti nekoliko parking mjesta, inzistirat ću na tome da se pet-šest postojećih rezervira za posjetitelje sv. Petra - kaže Jurković.
- Rekao bih da se Mandalina u posljednjim godinama vratila dijelu prošlosti između dva velika svjetska rata, kada su ovdje radila tri manja hotela, a bila je i omiljeno izletište Šibenčana. I ova naša nova obala mogla bi postati nova, lijepa šibenska šetnica uz more - očekuje Jurković.

Podsjetio je za kraj na dvije stare šibenske pjesme u kojima se spominje Mandalina; jedna je tipična kampanilistička, potcjenjivačka rugalica i počinje s "Mandalina, ni selo ni grade...", a druga je stara klapska pjesma u kojoj djevojka poručuje: "Tvoja ću draga biti kada se vratiš iz marine, tad' ćemo skupa poći šetnjom do Mandaline..." I samo svjedoči, govori Jurković, da su Šibenčani rado zalazili na poluotok.

Prva je zaboravljena kao što je i red, a druga neka zvoni još jače!