Donosimo priču o najpoznatijim šibenskim grobarima: Mi radimo kako Bog zapovida. O'š sprovod u ponoć, imaš ga; Može i nediljom i praznikom, samo je onda 50 posto skuplje! (FOTO)

Tragom vijesti da ekstremne vremenske prilike, kakve su ovih dana, odražavaju i većom smrtnošću, pokucala sam na vrata šibenskih "Čempresa", gradske tvrtke koja se primarno bavi pogrebnom djelatnošću. Jer, ako tko zna takav podatak, znaju pogrebnici.

Otkrila sam, međutim, da u Šibeniku val vrućine nije bio uzrok većeg broja sprovoda. Dapače, u tri uzastopna dana, što je rijetkost, nije zabilježen ni jedan. Jedina razlika u odnosu na ostale mjesece u godini je u tome što se posljednji ispraćaji organiziraju uglavnom oko 18 sati, pa i kasnije. Bilježi se i novi trend pogreba kroz jutro. Takvo saznanje gotovo sigurno ne bi bilo vrijedno opširnijeg teksta u novinama, da se "ljetni pomor" nije pokazao povodom za susret s dvojicom originalnih Šibenčana.

 

Ako se, naime, za nekoga može reći da istinski voli svoj posao, onda su to dva Joška - jedan Vuković, a drugi Crnogaća. Ne bi to bilo ništa novo i nesvakidašnje da nije riječ o pozivu pogrebnika u kojemu se ljudi susreću u najtežim životnim okolnostima, poslu kojim dominiraju bol i suze, sućut i patnja.

Obojica rade u "Čempresima" - Vuković je direktor, a Crnogaća pogrebnik, jedan od najboljih, ako ne i najbolji kojega je u svojoj višedesetljetnoj povijesti imala ta gradska tvrtka. Nije, uostalom, prije tri godine nizašto dobio plaketu grada Šibenika. Nagrađen je za predano obavljanje službe.

S druge strane, ni Vuković po mnogočemu nije "obični" direktor, barem ne u smislu koji nas u pravilu asocira na direktorsku fotelju. Sjest će, na primjer, direktor Vuković bez imalo krzmanja za upravljač kombija za prijevoz pokojnika i odraditi posao vozača. Zlu ne trebalo, neće se libiti niti pogrebničke zadaće. Na kraju krajeva, osposobljen je za to "crno na bijelo". Uz pravničku diplomu ima i certifikat ovlaštenog pogrebnika. Položio je ispit čim je zakon to naložio. Svoje ljude u tom segmentu rada "Čempresa", a 10 ih je sveukupno, poznaje u dušu. Svi, veli, rade sve i tako to treba biti ako se misli raditi "kako Bog zapovida".

 

– U tih 10 računaju se i tri šofera. Mene slobodno možete dodati kao 11. Tu smo praksu uveli prije 15 dana i potpisali anekse na ugovore o radu. Ako ja, kao direktor, mogu doći u pet sati popodne i voziti sprovod u Konjevrate jer je jedan šofer otiša poslom u Njemačku, a drugi u Beograd, onda zašto vozači ne bi odradili i pogrebnički posal?!

U toj operativnoj pogrebnoj službi sustav funkcionira. Dogodi se povremeno neko dugotrajno bolovanje, pa se znamo prestrojiti. Eto, prošle zime se neko vrime povećao broj sprovoda, pa sam četiri čovika iz sektora održavanja groblja preorijentirao u pogrebnu djelatnost. Šta će zimi kositi travu? Biće vrimena na proliće.

Ajmo, reka sam im, kupujte košulje, odijela, štofane gaće i pružite ruku kolegama. Svakome je sve plaćeno, i prekovremeni sati, i dežurstva, i bonusi. Svaki misec povučem crtu i točno znam šta se radi. Ko uteče s posla, zaradi destimulaciju 10 posto od plaće, a neko primi stimulaciju od 500 kuna.

Prije su svi imali fiksno, svima je bilo jednako, ali nije to bilo - to. Sada sve štima. Ljudi su svjesni da su na tržištu, da smo uslužna djelatnost. Od toga živimo. Svjesni su da se ne bave atomskom fizikom, nego pogrebništvom. Normalno je da radnike nećemo držati 12 sati. Prva smjena dođe u sedam sati i bude do ure, odu po pokojnike, spreme ih. Druga grupa dođe popodne za sprovode, tako se minjaju i sve funkcionira - odlučno će Vuković i dodaje kako su "Čempresi" kao uslužna firma "organizirani na svaki način koji stranka od njih traži".

 

– Ako neko zatraži sprovod u šest sati ujutro ili u ponoć, dobit će ga. Doslovno. Petkom, svecom, subotom, nediljom... Uveli smo novu praksu. Prije bi stranke negodovale - žalile bi se zašto nema sprovoda subotom, zašto nema nediljom. Onda smo vako rekli - radit će se od ponediljka do nedilje, Znači - ponediljkom, utorkom, sridom, četvrtkom, petkom, subotom, nediljom, Božićom, Uskrsom... kad god stranci odgovara - dobit će uslugu sprovoda, ali po višim cijenama.

Subotom je to 30 posto, nediljom 50 posto, praznikom isto 50 posto i ko želi i ko voli - nek izvoli. Računica je jednostavna - skuplji je sat radnika subotom i nediljom, nego petkom. Je li tako.

Bila je to više Vukovićeva konstatacija, nego pitanje. S Crnogaćom sam imala manje sreće. Uspjela sam ga vidjeti i s njim porazgovarati samo pet minuta. Upravo se vratio s čišćenja i uređenja jedne grobnice na groblju sv. Ane i taman se otuširao i spremio za sprovod...
– O, dobar dan. Šteta što ste došli baš kad je gužva. Nemam odmora ni trena. Da vam pravo kažem, ovo je deseta godina da nisam stiga do mora, a i zasitija sam se kupanja. Pun sam obaveza i posla. Popodne se malo odmoriš, navečer izađeš i tako, dan za danom – kazao je Crnogaća i požurio pregledati faks poruke zbog rasporeda posla.

 

Zato je njegov direktor i imenjak odgovorio na sva pitanja koja bi mu eventualno postavila..
– Crnogaća radi za 10 ljudi. Drugi direktori viču na ljude zbog nerada, a ja vičem na njega zato što puno radi. Prije neki dan sam ga zatekao kako čisti i riba grobnicu u jedan i pol sat, na najvećoj vrućini. On jednostavno nikad nema mira. Za 99 posto grobnica na Kvanju znade ko im je vlasnik, ko je tu ukopan, di je ko živija, radija... Imam vridnih radnika, ali on je nešto posebno. Kad mu dam neki zadatak, ne moram više misliti je li to napravljeno. Mogao bi se o njemu roman napisati. Prvi dođe na posao, vidi faksove, radne naloge... pripremi sve i na rampi čeka... O njegovoj naravi da ne govorim. Nikada se od tog čovika ružna rič ni za koga nije čula. Njega svi znaju. Kad smo išli na dodjelu plakete prije tri godine rekao sam mu: Ti kad umreš jednog dana, jer svi ćemo umrit, je l tako, imat ćeš veći sprovod neg šta je Tuđman ima... Stvarno tako mislim. I on je to zaslužija – pripovjedio je Vuković o kolegi.

Otišla sam tako s Kvanja obavljena posla. Vratit ću se, obećala sam direktoru, uskoro. Onda kad posljednje počivalište Šibenčana zablista novim sjajem, kada se u milijunskoj investiciji uredi i poploča njegov okoliš, posadi trava i uski čempresi. Jer, kako rekoše moji sugovornici, groblje je ogledalo grada. Dodala bih samo - baš kao što su dvojica imenjaka ogledalo "Čempresa".