Znate ono iz "Lud, zbunjen, normalan" - "Stranka te prati i ima velike planove s tobom". Ta legendarna izreka Enesa Hadžiedhemćumurovića, znanog i kao "Enes iz stranke" mogla bi se komodno preslikati i na Danijela Miletu, dogradonačelnika Šibenika.
Eto, čim se spomenulo kako bi aktualni župan Goran Pauk mogao nakon europskih izbora zapaliti put Bruxellesa, odmah su krenule špekulacije kako bi ga mogao zamijeniti - a tko drugi - nego Dane Mileta. Kao novi župan.
A druge špekulacije, odnosno varijacije na istu temu, bile su da bi novi župan mogao biti i dr. Željko Burić, a u tom slučaju Mileta - novi gradonačelnik Šibenika. U svakom slučaju Dane je dobitna kombinacija, dva u jedan, ili tri u jedan, kako se uzme.
Što on sam o tome kaže?
- A šta ću reć? Možda bi najbolje bilo reć "Za dobrim se konjem prašina diže!" A to što me stranka prati, još me više pratite vi, novinari. I imate velike planove sa mnom. Da nije tako, očito ne bi bilo ni ovog razgovora ni teksta za novine - veli Mileta, koji na pitanje "jesu li ove kombinacije moguće bez izbora", odgovara:
- Mislim da nisu. A mislim da za to nema ni potrebe, a nema ni potrebe za izvanrednim izborima. Mislim da ako župan ode negdje drugdje, da njegov zamjenik preuzima ulogu župana. Možda griješim, nisam pravnik, ali mislim da bi to bilo logično. Sve drugo su špekulacije koje me prate otkako sam u politici. Svako malo čujem da sam gradonačelnik, župan, ministar. Ja se nasmijem na to, idem dalje, volim ovaj posao koji radim, namjeravam ga raditi sigurno do kraja ovog mandata, ispunjava me, volim Šibenik, imam četvero male djece... i jednostavno, ovo radno mjesto me u potpunosti zadovoljava - tvrdi Mileta, koji je po tome jedinstven u Hrvatskoj.
Voli to što radi i ne razmišlja o odlasku, nigdje. Čak ni u susjednu zgradu. A što je točno to što radi dogradonačelnik grada Šibenika? I to onaj zadužen za gospodarstvo. Drugi, Paško Rakić, zadužen je za društvene djelatnosti...
- Najveći dio svog vremena koordiniram i usmjeravam. Ajmo to tako nekako reći. Grad ima u okviru posla koji radi gradska uprava čitav niz projekata koji se tiču infrastrukture u gradu, mjesnim odborima i na otocima, vodim te stvari od početka do kraja - veli mi Mileta.
A ja odgovorom nisam baš zadovoljan. Dane, ajmo konkretnije, da te razumi i moja mater Neda...
- OK, možemo onda o projektima. Jednom po jednom. Skroz konkretno, imamo ovaj projekt "Aglomeracija Šibenik" koji vodi "Vodovod", ali uz koordinaciju gradske uprave...
Prevedi mi aglomeraciju
- Čekaj, Dane, ne razumi moja mater šta je aglomeracija...
- OK, evo za mater, i sve naše matere. To je obnova postojeće kanalizacijske mreže i njezino proširenje tamo prema Brodarici, Krapnju, Jadrtovcu i Žaboriću, odnosno tu je još nešto sitno i vodoopskrbne mreže. Sve skupa vrijedno oko 400 milijuna kuna. A što se tiče samog centra grada Šibenika, mijenjat će se kanalizacijske cijevi duž Ulice kralja Zvonimira, Mimincu, Ulice Nikole Tesle, Jerka Machieda, nizu ulica u Crnici. Svi će, recimo, primijetiti promjenu na ulicama sad kad krenu ove kiše, koje su dosad stvarale bljuzgu i kvasile noge. I građani će primijetiti, kad radovi završe, nove nogostupe, novi asfalt, jednim dijelom i novu javnu rasvjetu...
- Dane, ajmo dalje, nećemo sad o toj jednoj stvari cilo vrime - požurujem ga, ali on me upozorava da sam baš ja tražio da bude konkretan.
- OK, idemo dalje. Evo, radimo podzemnu garažu ispod Poljane. O njoj se pričalo, aj neću reći desecima godina, ali još tamo od početka devedesetih bili su razni pozivni natječaji za uređenje Poljane, pa i šire, tamo prema Gospi vanka Grada i parku Roberta Visianija... I sve je to ostajalo uglavnom na papiru ili prvotnim idejnim rješenjima, da ne kažem na priči. A mi smo je, evo, doveli do građevinskih radova. Veliki dio naših sugrađana nije se nadao da će do toga doći. Kad se Poljana ogradila, pogotovo kad su strojevi počeli kopati, izazvalo je to veliko iznenađenje, komentare "Vidi, stvarno se kopa". Pa onda zašto se kopa, klasična šibenska priča, uvik kontra. Ali, ja sam navikao na te priče, na koncu konca znan ja svoj svit, mentalite svojih sugrađana. Znan ja na to isto odgovoriti šibenskim ruganjem, pa se izniveliramo - kroz smijeh odgovara dogradonačelnik. A ja ga požurujem, aj nećemo više o Poljani. Šta još koordiniraš...
- Evo, projekt "Trokut", centar za nove tehnologije i poduzetništvo koji se radi u Mandalini, vridan je 27,7 milijuna kuna. Dobili smo bespovratnih 20 milijuna kuna. To bi trebao biti jedan centar na dvije tisuće kvadrata, s 28 funkcionalnih jedinica...
- Dobro, Dane, ajmo dalje, pustimo te "funkcionalne jedinice"... grintan sad ja.
- A ti si kriv, rekao si, ajmo konkretno. I sad kad san krenija konkretno, šta sad oćeš? Da nabrajam dalje što radim(o). I koliko je to novaca? Ajmo ovako - tvrđava Sveti Ivan, 50 milijuna kuna. Pa centar koralja Zlarin, 24 milijuna kuna, imamo niz energetskih obnova škola i vrtića, to je oko 15 milijuna kuna, pa imamo projekt koji je grad izvukao i uspio za njega dobiti novce, 80 milijuna kuna, a ukupno je vrijedan 84, studentski dom na Palacinu s 332 ležaja... Onda, imamo projekt Vrnaže koji radimo sa ŽLU, lučica s više od 600 vezova za građane, to sufinanciramo... Da, evo imamo i kino Odeon, koje će u konačnici koštati 15 milijuna kuna, pet godina ga radimo. Pa, onda imamo čitav niz manjih projekata, projektića...
- Čekaj, pa koliko si ti toga nabrojio?
- Evo ovako, u Šibeniku se u ovom trenutku odvijaju projekti vrijedni sigurno pola milijarde kuna, u kojima je grad Šibenik ili nositelj, ili daje svoj obol - uzvraća Mileta.
A ja konstatiram - što je s obzirom na proračun od 200 milijuna kuna... A Dane opet uzvraća - Je, to je na papiru 200 milijuna kuna, ali 85 posto tih novaca je unaprijed potrošeno, to su fiksni troškovi, plaće, održavanje, od dječjih vrtića do vatrogasaca i sportskih objekata. Ostaje vam nekih 30 milijuna kuna godišnje za investiranje. I mi od toga napravimo ovih 500 milijuna kuna.
Naravno, nije to u jednu godinu, nego u više njih, ali iza svega toga opet stoji rad i trud. Ne samo nas, izabranih na izborima, koje ljudi vide, nego i uspješnosti naših snaga koje znaju napisati dobar projekt za EU i tako dobiti sufinanciranje od 40 pa do čak 100 posto vrijednosti sredstava.
Bumbakov odlazak
Znači, tu odlazak Matije Bumbaka i njegove ekipe iz Ureda za gospodarstvo nije doveo do kraja te priče.
- Matija i njegovi ljudi su izvrsna ekipa, volio bih da su ostali u Gradu, no oni su profesionalci, nismo im mogli ponuditi plaće koje su dobili na tržištu, i oni su otišli u privatnike. No, život ide dalje, da je to nešto pretjerano usporilo ili izbacilo iz kolosjeka neke naše projekte - nije. Tu je ostala ekipa koju su oni jednim dijelom i učili kako se radi, a i par novih ljudi koji se uče. I ide im dobro!
- No, dobro, kako izgleda jedan prosječan radni dan šibenskog dogradonačelnika? Kad se dižeš, kad ideš leći? Evo, po aktivnostima na "Fejsu" reklo bi se kasno. Ili rano...
- Ha, ha, te mi društvene mreže služe da onda kad imam praznog hoda, ili idem iz točke A na točku B, ili nešto čekam, da bacim pogled na novosti i društvena događanja. I da sudjelujem na njima!
- Šta je je, brz si, najbrži prst - lajkaš ljudima, čestitaš rođendane, komentiraš...
- Ha, ha, čuj, netko će reći da je to nedruštveno, asocijalno, da se ljudi sve manje druže stvarno, a sve više virtualno, no suvremeni način života nosi i suvremene fenomene i načine komuniciranja... - govori Mileta, a ja upadam: - Hoćeš reći, za 20-30 godina netko će pisati i plakati da di su ona divna romantična vremena kad se preko "Fejsa" lajkalo i družilo.
- Upravo tako, svako vrime nosi svoje...
- Nego, ajmo mi na odgovor na pitanje.
- Probudim se u sedam manje deset, obučen se, popijen pola litre kakaoa, izljubim ženu i djecu i negdje oko sedam i pol krenem na posao...
- S obzirom da imaš četvero djece, imaš se ti i naljubit. Izgubiš na to više vrimena nego na put do posla? Ili na brijanje? S obzirom da bradu imaš tri godine?
- Ha, ha, umijem se, operem zube, i u 4 minute sam u Uredu. A iz Ureda do posla imam pet, pet i pol minuta jer je uzbrdo. Kuća i ured su mi praktički u istoj ulici! A minutaža najviše ovisi o tome je li me neko od sugrađana zaustavio da me nešto pita, ili da mi nešto kaže, potuži se, ili me savjetuje. Pogledam "mejlove", vidim raspored sastanaka i počinjem s njima od nekih 8, osam i kvarat. I s njima idem dok ima potrebe. Ne smiju trajati više od 45 minuta, to je najbolje - tko je što napravio, zadaci, rokovi. Vodim računa da svi budu prisutni. Ovo je posao bez radnog vremena, ja sam zamjenik gradonačelnika 24 sata, 24 sata sam dostupan, subotom i nedjeljom isto, ima čitav niz i protokolarnih događanja koje ne možemo popratiti ni gradonačelnik ni moj kolega Paško Rakić sami, kongresi, dočeci. Ne mogu kazati da te protokolarne stvari volim, ali posao je takav da se mora i njih preuzeti kada je takva potreba...
Prosjek 5,0
- Znači, teren ti je draži.
- Kako ne, tu se iz prve ruke informiraš što i kako. S obzirom da imam i dosta široko formalno obrazovanje...
- E, sad, stani malo. Iz vrimena kad si bio državni tajnik za promet u Kalmetinom ministarstvu, kruži priča da je ovaj rekao Anti Kulušiću kad te je predložio, pa vidio tvoj CV: Ante, ovaj je prekvalificiran. Di si ovog našao, ja san se pripa za svoj misto kad san njegove diplome vidio.
- Pa sad, ne mogu potvrdit da je tako bilo, nisam tom sastanku nazočio, ali iz naknadnih priča koje sam čuo u ministarstvu dalo se zaključiti da se dijalog sličan tome zaista i vodio - veli Mileta.
Koji, osim što je diplomirao i magistrirao elektrotehniku, nakon toga na magisteriju ekonomije položio sve ispite, stalni je sudski vještak za telekomunikacije, viši je predavač na Veleučilištu u Šibeniku, di nosi tri kolegija, za studente informatičkog menadžmenta i studente prometa. Ta su mu predavanja u poslijepodnevnim satima. A kad ima sat ili dva slobodno, onda ode u teretanu na Šubićevcu ili otrči od kuće do Bilica i skretanja za Vrulje. A druga mu je ruta od nadvožnjaka za Jadriju pa do Martinske ili Jadrije i nazad.
- To me i psihički održava fit. U zdravom tijelu zdrav duh! A ima i četvero djece. Koja su hiperaktivna kao i on.
- S dicon stvarno imam veliku sriću, zdrava su, odlikaši su u školi...
- Čekaj, je li istina da si u osnovnoj školi imao prosjek 5,0 i da si sve razrede u srednjoj prošao s odličnim i da si bio oslobođen mature?
- Je, istina je. I recimo da su dica tu na mene, a da su na mater uspješni sportaši. Žena je bila prvakinja bivše države u karateu, pa su tako i ova moja dica svi uspješni karataši, najstarija Lucija, pa sin Toma i blizanke, Mare i Antea, one su dobre i u gimnastici. Mara je dobila ime po mami Marijani, Antea je dobila ime po pokojnom mi didu Rigu, koji je isto bio sportaš, nogometaš "Šibenika" i veslač "Krke". A sin Toma - koji trenira nogomet, veliki i mali, rukomet, karate, ima preko sto medalja i pehara - po ćaći mi Tomi kojega, otkako je otišao u mirovinu i više ne vodi onaj svoj dućan "Woodstock", CD shop audio i videoopreme, se može vidjeti kako po gradu šeta i drži predavanja svojim prijateljima penzićima, a oni ga pobožno slušaju. Ipak je on bio i profesor, predavao u školi! (smijeh) - nabraja Mileta.
A ja ga opet moram moliti da stane. Jer, ko će u ovo sve povirovati, parit će da je sve ovo neplaćena reklama za glancanje lika i djela čovjeka kojeg HDZ, odnosno stranka prati i ima velike planove s njim. A ja još ni pola mise nisam izrekao - da je radio u Zagrebu u "Končaru", vodio ekipu koja je sklapala prvo hrvatsko prijenosno računalo, pa u HT-u u Zagrebu, pa u Šibeniku firmu "Gradski parking". A kad je tadašnja gradska vlast raspisala natječaj za direktora "Čistoće", onda se on javio na natječaj, uz obrazloženje da će voditi jednu i drugu firmu. Istodobno. Ovi su to shvatili kao provokaciju i ruganje - nisu bili ista opcija - ali on je to mislio najozbiljnije. Onda. Danas shvaća da je bio - politički neiskusan i naivan.
Danas više nije. Pa je za to što ga stranka prati i ima velike planove s njime, osim stručnih i svih drugih kvalifikacija, zaslužno i to što je i sam dopredsjednik njezina Županijskog odbora.