Jadrolinijina brodska linija 505 mogla bi se potopiti od količine psovki koja se na nju sve češće ukrcava s riva šibenskih otoka

 

Da je 1. maja kojim slučajem crkveni a ne svjetovni blagdan, i da sveti Josip radnik nije tolerantan tip...nebesa bi se otvorila i katamaran Olea na liniji 505 u srijedu uvečer, pod konac dana Praznika rada, sigurno bi se potopio - od silnih beštimja i skidanja kompletnog svetačkog zbora na čelu s Gospodinom, s neba na zemlju, s presjedanjem na skali broda Olea, rečene brodske pruge 505 (bez crte).

Kako je koji putnik nakon mukotrpna uspona s rive uskočio na palubu rečenog plovila, tako je žestoko opsovao: svetoga ovoga i onoga, svetoga Isusa i svetoga Gospodina Boga a bilo je tu spominjanja i raznih spolnih organa običnih vjernika odnosno građana uopće, te njihovih roditelja i njihovih spolovila.

Ono što se taj tren dalo čuti, i što se, vjerojatno, nastavilo sve dok se nije odrišila cima i putnici bijesni posjedali u sjedala salona, slušali su nevoljni i ni zbog čega krivi članovi posade Olee, a nostromo je, gledajući u pod, ljude upozoravao da nogom pretežno staju na drvenu prečku jer je klizavo....Okomito i klizavo.

Ma, u suštini otočani znaju da posade nisu krive ali im ti ljudi dođu kao rešpir za sve probleme koje imaju dok ih država na toj državnoj brodskoj liniji „prca“ već neko vrijeme i nikako da prestane. Rekosmo - Figufrae Veneris, seks u sto poza, možda čak za kvalifikaciju seksualnog zlostavljanja!

Pitanje trenutka i prigode je kad će se na tom brodu, odnosno u cijeloj ovoj nestvarnoj priči o liniji 505 brodara Jadrolinije, za šibenske otoke, dogoditi kakav incident ili štogod gore od toga - neka nevolja, neka nesreća... Sasvim je tužno da se naočigled rađaju neprijateljski odnosi između posada i otočana, onih koji su nekada, i ne tako davno, živjeli kao jedna obitelj.

Skala je zbog juga i plime sinoć stajala skoro okomito na rivu (ni inače s tim katamaranom nije puno drugačije), bila je mokra i totalno skliska - ako se ne računaju spomenute drvene prečke raspoređene tako da vas eventualno, možda, i ako ste koliko toliko fizički spremni, zaustave u klizanju odnosno u padu, jer i pored tih drvenih prečki ne možete izbjeći dio skliske, metalne podloge, pa su ljudi proklizavali zajedno sa svojim bagajama, kolicima, kuferima, dječjim kolicima i kućnim ljubimcima grčevito se grabeći rukama za ogradu, stenjući, pušući i - psujući i pri ukrcaju i pri iskrcaju.

Olea je na Zlarin stigla ravno iz Prvić Šepurine jer u Luku ona ni po bonaci, sasvim objektivno, ne može pristajati.

Za to nije kriv zapovjednik broda, ni posada, naprosto brod nije za tu rivu, dok je ovakva.

No, sve u svemu, ovo je bio sretan dan i prvomajski dar za šibenske otočane!

Jer, koji dan prije, u utorak, taman kad su ljudi počeli blagdansku selidbu na otoke, brod, u toj prilici Premuda, uopće nije vozio. Pokvario se. Toga sam dana dobila poruku slijedećeg sadržaja:

„Opet danas Premuda nije vozila, ljudi čekali ka ovce, a Jadrolinija samo nama može uvaliti brodove koji su spremni za rezalište...a da se nitko ozbiljno ne pobuni. Pa di je tu Grad? Zašto se njih ne uvuče u ovu igru?“- pita se otočanin čiji su podaci, naravno, poznati redakciji, da ‘ko ne bi pomislio da je izjava izmišljena.

Tek je u večernju prugu ubačena Olea, jer hoće se vremena dok doplovi s nekog drugog plovnog područja na posudbu u Šibenik.

Nije izmišljeno ni da je to tek jedna u nizu sličnih poruka i facebook kampanja, i da na liniji 505 za Zlarin-Prvić Luka- Prvić Šepurina- Vodice i natrag zaista, zaista ozbiljno kuha. Brodski prijevoz rekli bismo- svih- šibenskih otočana postao je leglo nezadovoljstva i pobune koja tinja.

E sad, netko će reći sve je to kriva Jadrolinija.

Dobro, kriva je Jadrolinija odnosno onaj ko je drži a da ne akceptira da je to brodar koji trenutno, i već duže vrijeme, nema adekvatna plovila evo recimo za otoke šibenskog arhipelaga.

Godinama se znalo da će adekvatni Tijat u penziju. I da još adekvatnija Lara nije za one najgore zimske uvjete pa je samo trebalo imati zamjenski brod. Nekad su se uvijek izmjenjivala dva.

Međutim, zaista - pa nisu li ti šibenski otoci kvartovi Grada Šibenika!?!

Kojom logikom Grad Šibenik može naći načina da se novim autobusima riješi cestovni promet po gradskim i prigradskim kvartovima, a pred problemom svojih otočnih kvartova stoji prekriženih ruku? Odnosno ruku dignutih na predaju.

Ima Grad i svoj primorski kvart, Jadriju, koja uopće nije bolje sreće - nema ono što imaju svi drugi gradski kvartovi- autobus, a brod imaju od 15. 6. do 15. 9. i to privatnog vlasnika za koji mnogi Jadrijaši tvrde da - najpristojnije rečeno, i po mnogo čemu - nije adekvatan. Da ih često maltretira.

Nema grada koji se ne trudi čim bolje riješiti gradski promet.

Šibenski gradski promet je, igrom slučaja, i morski.

I dok mi gledamo nove fine šibenske gradske autobuse, slušamo o niskopodnim tramvajima i autobusima, i čim više kojekakvih linija i prometala zemljom, cestom, prugom, zrakom i vodama u drugim gradovima i krajevima (jer komunikacija je danas sve), šibenski otočani dolaze u priliku da se ne mogu popeti na visokopodni brod a što se tiče i linija, i prijevoznih sredstava, i ukupne problematike - sve su dalje od svoga središta dok jednog dana, veli jedan veseljak, ne završe na ankonitanskoj obali.

Umjesto da se komunikacija otoka s kopnom i administrativnim središtem razvija - ona naočigled nazaduje!

Svi razgovori otočana na ovu temu počinju nostalgičnim prisjećanjima na stara vremena, brodove i kapetane- pa je li to normalno?? Ko da se voze u rikverc, a ne naprijed!

Svojevremeno smo se u gradskoj upravi raspitivali što ona može napraviti na ovom planu, sve je to zvučalo realno i vjerovati je da oni korenspondiraju s Jadrolinijom ali - koja je vajda od toga?

Netko će reći i ovo - kakve sad veze imaju autobusi i brodovi, pa autobusi su gradski, a brodovi su Jadrolinijini, ovo je kopno a ono je more, ovo je grad a ono su otoci itd., isl.

Ok. Ono je kopneni, a ovo pomorski gradski promet, ako je sve to Grad Šibenik (i malim dijelom Grad Vodice).

Pa tko se onda prvi mora zauzeti za rješavanje ovoga golemog problema, tko se mora isprsiti u ime toga svog otočnog svijeta ako ne njihova matična gradska vlast?

Bilo na kojoj adresi, kod države tj. nadležnog Ministarstva, kod brodara, gore ili dolje, tamo ili vamo, jedino je šibenska gradska uprava ta koja mora žestoko navaliti da se ovaj problem njenih građana napokon i čim prije riješi.

Dok se to ne dogodi, šibenski će otoci i dalje biti zadnja rupa na svirali rečenog brodara i nadležnog Ministarstva i, uistinu- zašto oni napokon ne riješe tu prugu 505 na pristojan način?

Zašto se ona ne pojavi u nekom financijskom planu i programu rada Jadrolinije i Ministarstva prometa, mora i infrastrukture?

I koga briga imaju li oni brod ili ne- neka ga stvore, neka ga nabave ako nemaju. Grčka odavno gradi brodove za svoje otoke tako da ih ima i za rasprodaju, možda ima koji odgovarajući a navodno da se tamo oglašavaju za male šolde. Pa nije ovo država od jučer i nije tek prije kratka vremena uopće zamjećeno da ta država ima more i otoke!!

I da je dio njih smješten na šibenskom području.

Oči šibenskih otočana- sudeći po sms porukama, facebooku, grupama i intertnetskim platfofrmama i pričama- uperene su u njihov administrativni centar, u svoj Grad Šibenik. Često kroz gringtanja, psovke i prigovore ali to samo znači da na toj adresi traže spas...

Upravo suludo je da oni sami i pojedinačno nešto pokušavaju kod brodara kao David kod Golijata, i da se naposljetku sve svodi na sms poruke, facebook, whatsapp grupe, stalna grintanja, pobune, kašnjenja, svađe s nesretnim posadama, psovke i trošenje novca na taksi brodove.

Sve do jednom, dok se ne dogodi kakav belaj kao što je moglo biti sinoć na skliskoj Oleinoj skali, jer trenutna šibenska brodska linija 505 naprosto je neadekvatna i u nekoj stalnoj tehničkoj gabuli, u kojoj se svašta može dogoditi.

Zar nije bolje spriječiti nego liječiti?