Je li Marko Jelić umislio da je Mesija, kao što to tvrdi njegov koalicijski partner, predsjednik Županijske skupštine, Stipe Petrina, ili je samo neposredno izabrani župan Šibensko-kninske županije?
Na isto mu dođe! Jer davno su prošla vremena kada su župani strepili od Županijske skupštine. I svi drugi (na)čelnici izvršne vlasti. Prvi se šibenski gradonačelnik Ante Šupuk tresao pred doslovno svaku sjednicu GV-a kao "janje pred nožem", strepeći hoće li je preživjeti. Odnosno hoće li netko od nezadovoljnih iz njegove, HDZ-ove većine, inicirati glasovanje o (njegovom) povjerenju.
I SDP-ova gradonačelnika Milana Arnautovića smijenili su njegovi, kada je došao u sukob s lokalnim moćnicima koji su vladali u sjeni, jednako kao i pokojnog HDZ-ova župana Gordana Baraku nakon što se "oteo kontroli". I počeo solirati.
I njegov nasljednik Duje Stančić, koji je smijenio Baraku, smijenjen je po istoj recepturi, samo je formalni razlog bio drugi. A umjesto njega HDZ-ova je većina na to mjesto izabrala Gorana Pauka. Koji je tu ostao 15 godina. Zato što je u njegovu mandatu došlo do promjene zakona, o neposrednom izboru čelnika lokalne samouprave, glasovima birača, a ne u lokalnom parlamentu, glasovima vijećnika, koji ih je učinio praktički nesmjenjivima.
Od 2009. listopadni su čelnici lokalne samouprave, koji su živjeli kratko kao vilin konjic, postali zimzeleni. Neki vladaju – ili će vladati – doživotno, poput druga Tita. Iz te je pozicije lako shvatiti reakciju Marka Jelića, šibensko-kninskog župana na prvu prozivku koalicijskih partnera, konkretno Stipe Petrine koji ga je javno prozvao da je umislio da je Mesija, da sve radi sam, bez znanja koalicijskih partnera, da je sam imenovao i v.d. pročelnike upravnih odjela.
A oni, ostatak ekipe, koja je prije 100 dana spektakularno skinula HDZ s vlasti u županiji, "nemaju pojma po kakvim kriterijima". A ta je reakcija bila naizgled benevolentna – "Svatko ima pravo na vlastito mišljenje" – ali i odlučna i – nepomirljiva. – Ja sam župan, i ja sam taj koji odgovara za sve što se u županiji događa. Misli li netko iz Skupštine da će birati pročelnike? Je li to neki novi sustav? – kazao je Jelić u intervjuu kolegici Davorki Blažević.
Jelić je k tome doveo i za svoju desnu ruku postavio Ceciliju Tolo, iskusnu pravnicu s 30 godina iskustva, koju zna još iz Knina, i s kojom ni Josipa Rimac nije mogla vladati kako je htjela. Njoj je novi župan očito namijenio ulogu da bude njegove oči i uši u županiji, praktički i faktički osoba broj dva, nešto poput Bjanke Matković za vrijeme Sanadera, časnica za vezu s pročelnicima, koji ionako ovise o županu, koji ih je, po novom ustroju, imenovao v.d.-ovima. I može ih tako, na kratkom vezu, držati do kraja mandata.
Time bi se anulirao utjecaj dožupana, Iris Ukić Kotarac (NL Stipe Petrina) i Ognjena Vukmirovića (SDSS) – kojima je novi župan od početka, benevolentno, dao sve ovlasti, kao i predsjedniku Skupštine Stipi Petrini kancelariju – za koje bi u svakom trenutku znao što rade, jer ništa ne bi moglo proći mimo Tolo.
Vruća politička jesen tek nas očekuje, još nije pravo ni počela. Do donošenja proračuna još je daleko, i više nego dovoljno da se skupštinska većina – stara ili nova – dogovori i presloži ne jednom, nego i nekoliko puta. Ima Jelić u tome iskustva, na sličan se način održavao i u Kninu, na čelu grada, kada je ostao bez većine u Gradskom vijeću, od sjednice do sjednice, i rukama HDZ-ovaca.