Sve je poskupilo, cijene su odletjele u nebo, ali ipak ima nešto što je pojeftinilo! A to je državni aparat, odnosno lokalna samouprava, njezini porezi. Ako ne svi a ono barem jedan, koji smo mi pronašli, u danas već požutjelim brojevima Šibenskog lista iz 1993. godine. Teško je vjerovati, ali porez na kuće za odmor, vikendice i apartmane, bio je veći u ratu nego danas, točno 30 godina poslije! Šibenik i njegova okolina, Vodice, Srima i Pirovac, bili su pod stalnom općom opasnošću, i pod granatama, od kojih su stradavali ljudi, šibenska je bolnica bila dobrim dijelom u podrumu, u atomskom skloništu, tamo se rađalo i umiralo, ali je mlada hrvatska država, koja se tek stvarala i nije imala nikakve jurisdikcije na gotovo trećini svog teritorija uredno je slala uplatnice vlasnicima kuća za odmor. A neke od njih samo što nije strefio infarkt, kada su te ratne 1993. kada je plaća bila 100-injak DEM-ova, otvarali plave koverte tadašnje šibenske Uprave prihoda. A u njima razrezan godišnji porez s uplatnicom na više od tisuću (tadašnjih) DEM-ova! Afan! Šok i vjeverica, kako se Nevenka Ilijaš iz Zagreba, koja je tada imala kuću za odmor na šibenskom području ispovjedila (tadašnjoj) novinarki Šibenskog lista, Dijani Ferić:‘ Dobila sam uplatnicu za vikendicu od 60 kvadrata s iznosom od 4 334 032 (tadašnja) hrvatska dinara (HRD). Pa to je onda, kada sam je dobila bilo više od tisuću njemačkih maraka! Odakle to mogu platiti kada toliko ne zaradim u godinu dana! Vikendica je još nedovršena, a ove je godine (1993. op.a) zbog rata nismo mogli ni koristiti. Zaprepaštena sam tolikim iznosom!‘ - jadala se gospođa Ilijaš. I nije bila sama u tome. Drugi poziv koji je redakcija dobila bio je također iz Zagreba, vlasnik je dobio uplatnicu na osam i pol milijuna HRD-a! Ili preračunato po tadašnjem ‘kursu‘ kako se nerijetko zvalo ‘tečaj‘ - dvije tisuće dojčmaraka! A ‘dvadeset orlića‘ je u tim vremenima u kojim je harao metak, bio – imetak!
O čemu se radi, objasnila je javnosti Mirjana Lacmanović, tadašnja šefica ‘razreza poreza‘ u Upravi prihoda. Tadašnja Uredba o državnim taksama na Zgrade za odmor propisivala je da strani državljani plaćaju porez od 4 do 24 DEM po kvadratu, ovisno o starosti tih kuća. A hrvatskim je državljanima taj iznos bio smanjen za čak 75 posto. Kako građani baš nisu bili ažurni u dostavi podataka – nisu ni danas, a kamoli tada – onda bi im tadašnja služba opalila puni iznos, kao da su stranci. Na to se ne bi oglušili, već bi odmah prestrašeni zvali i pitali što je ovo. Pa bi, kad se ustanovi da su hrvatski državljani, plaćali samo 25 posto tog iznosa. Što, međutim, nipošto nije bilo malo. Nego prilično. I u svakom slučaju, više nego danas. Čak i ako se gleda samo nominalno!
Kako je izračunala kolegica Ferić, tadašnji prosjek veličine vikendica bio je pedesetak četvornih metara, prosjek starosti je bio između deset i trideset godina, i za njih su, prema tadašnjim tablicama razreza poreza domaći morali platiti 240 DEM poreza! Što je tada bilo u visini dvije prosječne plaće. A u slučaju gospođe Ilijaš, i tri i više, jer ona kao što je sama navela tisuću DEM 1993. nije mogla zaraditi u godinu dana!
Koliki je danas porez na kuće za odmor, koji više nije državni prihod, nego lokalni i ide u proračun grada Šibenika, pitamo njegovog rizničara, pročelnika Slobodana Tolića - ‘Porez na kuće za odmor iznosi 15 kuna po metru četvornom, odnosno 1,99 EUR -a i nije se mijenjao već godinama! I isti je za sve, domaće i strane državljane, bili oni Šibenčani, Zagrepčani, fizičke ili pravne osobe‘ – kazao nam je Tolić. To znači da za prosječnu vikendicu, apartman, od 50 kvadrata na području grada Šibenika njezin vlasnik plaća 100 eura poreza godišnje!‘ - ‘Da!‘ - bio je kratak i jasan pročelnik za financije grada Šibenika. Sto eura je dvjesto DEM. Što više odavno nije prosječna plaća u Šibeniku ni u RH. Nego je prosječni džeparac. Ni janje se više za sto eura ne može kupiti, i za njega seljaci – ili da se ljudi ne uvrijede, OPG-ovci -traže 150 ‘eurića‘.