Oni su zaslužni da je Šibenik uredan: vrijedna radnica ‘Zelenog grada‘ barata ‘Stihlom‘ kao da je igračka

Vrijeme je izbora. Poljana je puna naših vridnih stranaka, govornica i govornika, što su se sad, užežin izbora, sjetili jednakosti spolova, ravnopravnosti muškaraca i žena.

Ali, neka, bolje i sad nego nikad! Samo se bojim kako će to sve skupa, ma koliko bilo divno, krasno i bajno, teško zaživiti u praksi. Znam ja svoj svit! Tradicionalni smo mi, da ne kažem konzervativni, nećemo mi muški dat ženama da rade sve što i mi, tek tako.

I onda točno, kraj Poljane naletim na prizor koji me istog trena demantira. Baš tu sretnem ženu koja je davno izborila jednakost među svojim muškim kolegama – upravlja ona ‘Stihlom‘ jednako uspješno, ako ne i bolje nego oni, evo ima, veli mi, punih dvadeset godina!

Oblikuje ona živicu motornom šišačicom spretno, izvježbanim pokretima, uživaš je gledati. Barata ‘Stihl‘-om kao da je to igračkica!

-Ja od alata i osobno, sve što imam, imam od Stihla. Dakle, ne samo u firmi, nego i u kući. A što sve imam? Evo, da vam nabrojim - motornu pilu, šišačicu, kosilicu, pelaricu, škare... 

I sa svim tim vi rukujete?

- Nego!

- A jel se zna desit, ko i meni, da stroj neće upali?

- ‘E, onda se lipo odvrne svićica, pa se propuše. Ili se prije toga potegne ‘čok‘, ako je palite na ledeno. Ima tu svašta nešto, nije to samo tako – veli nam Natalija Pirija, iskusna djelatnica ‘Zelenog grada‘, a prije toga ‘Zelenila‘.

Slavonka je, a to što joj je prezime ljubostinjsko, to je od muža dobila – ili uzela, kako hoćete - kad se za njega udala.

Ovdje je u Dalmaciji, ima tome već 37 godina. Kad je baš pukne nostalgija, onda ode gore, doma, jednom ili dva puta godišnje.

A ostatak vremena je ovdje, u Dalmaciji, gdje i živi. Prilagodila se, kaže, i klimi i spizi. I sve joj odgovara!