Je li priča o Jhinganu Sandeshu, prvom indijskom nogometašu koji je došao igrati u Europu, i to baš u Šibenik, na Šubićevac, samo nogometna?
Ma kakvi! Zapravo je najmanje nogometna, jer 28-godišnji (do)kapetan indijske nogometne reprezentacije još nije stigao odigrati ni minutu za "narančaste" sa Šubićevca, a već sada je privukao takvu pozornost i dobio takav publicitet kakav nisu ni svojedobno puno veće nogometne face koje se nastupale za šibenskog nogometnog prvoligaša.
No, ogroman, lavovski dio tog publiciteta Sandesh je donio i samom gradu Šibeniku. U kojem se slobodno može zapjevati – Nas i Indijaca milijardu i pol!
ZVIJEZDA MREŽA
Jer, ovaj silno popularni indijski sportaš, zvijezda je društvenih mreža, na kojima "followeri" prate svaki njegov korak, odnosno objavu, pretvorio se odmah u startu u veliku neplaćenu turističku reklamu Krešimirova grada na ogromnom indijskom – odnosno azijskom tržištu.
"Grad je prekrasan, svi su me sjajno primili...", sipa ovih dana na račun Šibenčana komplimente indijski nogometaš, koji je zajedno sa svojom ženom, ruskom fotografkinjom Ivankom Pavlom, postao zvijezda preko noći – Šibenčani ih zaustavljaju da bi s njima snimili selfije.
Grad je već sada s njegovim dolaskom promidžbeno profitirao. Jer, ako se na tom velikom, rastućem tržištu od milijardu i pol ljudi samo jedan promil njih zainteresira da proguglaju, pogledaju, vide "nešto" vezano za Krešimirov grad, Nacionalni park Krka, Kornate, Knin, Dinaru, ili Dalmaciju i Hrvatsku u cjelini, pa da danas-sutra dođu, vide, putuju, ili nešto rade s nama, to je već samo po sebi veliki, ogromni benefit koji je uz Indijca stigao usput, besplatno, kao "žunta".
Uostalom, ako u najvećoj svjetskoj zabiti, kad ugledaju hrvatsku "šahovnicu", znaju da je to "Suker" ili "Modric", onda nema sumnje da bi i ova priča s Indijcem na Šubićevcu, ako se bude razvijala ovako sjajno kako je počela, mogla završiti barem slično. Da vas u i narančastom dresu u nekadašnjoj Calcutti, a danas Kolkati, čiji uži, metropolitanski dio ima više stanovnika negoli cijela Hrvatska, netko prepozna i kaže – "Sandesh, Sibenik, Croatia".
Maštarije? Možda! No, da ste jučer nekom pričali da Jure Zoričić kontaktira s Macronom o dostavi i prodaji dresova HNK Šibenika s brojem 55 u Indiju, rekli bi da vam nisu baš sve koze na broju.
DIGITALNO DOBA
Jhingan je, dakle, uveo oba Šibenika – i grad i klub sa Šubićevca – u moderno, digitalno doba web-poslovanja društvenih mreža, Facebooka i Instagrama, dao im besplatan tečaj iz modernog marketinga, u kojem u samo tri sata od potpisa ugovora dobijete nekoliko desetaka tisuća "pratitelja". Koji su desetke tisuća kilometara daleko. I koje zanima sve što njihov idol – koji izgleda kao "Van Dyk za siromašne" – radi, pije, jede, gdje se skita. A zanimat će i sponzore.
Zamislite koliko marketinški vrijedi slika – i(li) videosnimka – "Kralja Indije" kako su ga već nazvali u Šibeniku, sa Skradinskog buka ili Roškog slapa, iz Nacionalnog parka Krka. Kojeg godišnje posjeti 1,3 milijuna ljudi. To su nama ogromne, nezamislive brojke, ali globalno, to je tek jedan posto stanovnika koliko ih ima samo jedna Indija.
Iz koje se, očito, lako dođe i u Šibenik. Ako mogu nogometaši – preko dva španjolska trenera, Maria Rosasa na Šubićevcu i Antonia Lopeza Habasa u Kolkati – što ne bi i svi drugi?