Samo ako ne bismo radove od sada izvodili besplatno, bili bismo s poslovanjem na nuli, a ovako nam prijeti propast.
Ovim riječima popratio je svoj apel državi i državnim tvrtkama s kojima posluje šibenski poduzetnik Mate Burić, čija je firma MIAB d.o.o. jedna od vodećih s područja vodnog sektora u Hrvatskoj te je trenutno angažirana na nizu velikih projekata, poput aglomeracije u Kaštelima.
- Cijene plastike i metala su toliko dramatično porasle da nam se više ne isplati raditi. Sve je počelo još u siječnju, a od polovine veljače do danas ne prestaje rasti. Izračunao sam da mi je inoks poskupio za 87,9 posto. Pa tko to može izdržati – pita Burić.
Pojašnjava da su poslovi ugovoreni dok je tržište bilo stabilno po fiksnim uvjetima, ali ovaj poremećaj sada treba nadoknaditi ili će mnogi poput njega biti prisiljeni zatvarati firme, odnosno plaćati penale. S obzirom na to da se veliki projekti izvode u okviru EU fondova, penale bi mogli plaćati i gradovi kao ugovorne stane.
Burić govori da je nekoliko puta inicirao sastanke u Komori te i s predstavnicima ministarstava, čak i u Gospodarsko-socijalnom vijeću, ali bez ikakva pomaka. Neki su očekivali i smirivanje cijena, ali ono se nije dogodilo. Crni čelik i lijevano željezo poskupjeli su za 45 posto, a polietileni (PHD) za čak 75 posto, tvrdi Burić.
Vlasnik firme "Drnišplast" d.d. Joško Dičak to potvrđuje.
- Neke cijene skočile su i do sto posto, i to u razdoblju od siječnja do travnja. To je zbilja drastično i u velikim smo problemima, a naročito izvođači radova koji su poslove ugovorili u prethodnom razdoblju. Mi izvozimo svoje proizvode u Austriju, Italiju i Sloveniju i oni pristaju na veću cijenu jer su svjesni poremećaja na svjetskom tržištu do kojeg je, po mojim pretpostavkama, prvenstveno došlo zbog velike potražnje nakon pandemije. Pretpostavljam da se građevinski sektor nakon zatišja naglo pokrenuo i mislim da je riječ o tome – govori Dičak.
U prilog tome je i informacija da su porasla javna ulaganja u obnovu gospodarstva od SAD-a i europskih zemalja sve do Kine, što je dovelo do nezapamćene potražnje za cementom, betonom, drvnom građom, keramikom...
Burić, pak, smatra da je riječ o čistom diktatu i pohlepi azijskih tržišta gdje se, nažalost, preselila gotovo sva proizvodnja.
- Nama sada nije samo problem u cijeni, već i u rokovima nabave. Nešto što smo ranije čekali nekoliko tjedana sada čekamo nekoliko mjeseci. Nama prijete kazneni bodovi, radnici traže svoje plaće, a izgledno je, ako se ovako nastavi, da ćemo biti prisiljeni poslati ih na burzu rada – ogorčen je Burić.
Smatra da će se najveći problemi preliti preko leđa manjih izvođača poput njegove firme, odnosno preko onih koji nisu nositelji velikih projekata.
- Ovo više nije poskupljenje nego inflacija – uvjeren je šibenski poduzetnik.
Poručuje da bi, ako se ovo nastavi, a cijene luduju neprekidno, njemu bilo isplativije platiti otkazivanje ugovora nego nastavak posla.
- Manje bismo izgubili! Ovako mi kupujemo skuplje nego što prodamo, vrlo je jednostavno shvatiti.
Napominje da je Zakon o obveznim odnosima dosta zastario i da su tražili izmjene koje bi im upravo sada dobrodošle s obzirom da Zakon priznaje porast ugovorenih troškova u visini od deset posto, ali to je nedovoljno i neprimjereno situaciji.
Stoga se Burić zajedno s kolegama obraćao mjerodavnim adresama kako bi se olakšala situacija tvrtkama, ali za sada nema odgovora. Održani su i sastanci s predstavnicima Hrvatskih voda, na kojima je bilo obećano da će se pronaći rješenje.
Već krajem travnja pisali smo kako su, prema informacijama iz Odjela za industriju Hrvatske gospodarske komore, cijene opreme od plastike koja se ugrađuje u vodovode i odvodnju u sklopu velikih investicijskih projekata aglomeracije diljem države porasle i do sto posto. Razlog tome, objasnili su u Komori, je u otežanoj nabavi polipropilena, polivinil klorida i polietilena. Rečeno je i da je najveći udar na građevinarstvo s cijenama metala.
- Metal je burzovna roba te je armatura poskupjela pedeset posto, među ostalim i zato što manjka otpadnog željeza – potvrdili su u HUP-u.
Pritom je narasla i cijena goriva, čime automatski i prijevoz i bitumen koji se dobiva destilacijom, a njime se izoliraju mostovi, vijadukti, aerodromi i krovovi, upotrebljava se i za proizvodnju asfalta. Poskupio je i stiropor, koji se također dobiva iz nafte.
Već ovog proljeća procjene su bile da su cijene ključnih sirovina u građevinarstvu porasle od početka godine između 15 i 45 posto. Stoga se procjenjuje da će porasti i cijene stanova.
Udar je to i na stanogradnju, što je podvukla nedavno i bivša ministrica Anka Mrak Taritaš, govoreći o obnovi objekata nakon potresa. Ne samo da obnova kasni zbog neadekvatnog zakona, već su sada i cijene građevinskog materijala išle u nebo i sve to, pored enormnih poskupljenja hrane, bit će udar na standard građana.