– Nama se turizam događa, mi njime ne upravljamo. Svake godine se poziva i bilježi kako te brojke rastu, i taj se fizički rast proglašava uspjehom. I onda kad ljudi počnu graditi, stalno nove smještajne kapacitete iz godine u godinu, vi ih tada prozivate – “Zašto gradite?”.
A vi ste ih na to pozvali, jer ste brojili. Svoj uspjeh ste vezivali za rast tih brojki, dolazaka, smještaj. I sad vi najednom kažete, a gledajte zagušili smo se, nas ovdje ima puno više nego možemo podnijeti, zagađenje je. I sad bismo mi trebali vjerovati da će oni koji su do toga doveli, to znati promijeniti, popraviti. E, pa, oprostite, ja im ne vjerujem! – kazao nam je prije mjesec dana dr. Miljenko Bura, naš ugledni liječnik, specijalist ORL-a i plastične kirurgije glave i vrata u KBC-u Zagreb, koji je nakon odlaska u formalnu mirovinu svoju dugogodišnju zagrebačku adresu trajnije zamijenio onom rodnom, raslinskom.
Tko je kriv?
Uživa u prukljanskim mirisima djetinjstva i pravi vino, izvrstan Babić, s etiketom “Il dottore”, nazvan po Arsenovoj pismi “Dida moj”. Aktivan je jako, ima ga u novinama, a služi se dobro i novim alatima, kao što je Facebook, na kojem komentira rado i često. No, čini se, u gluhe uši. U Hrvatskoj nema dijaloga. U zemlji u kojoj svi sve znaju dominira monolog. Nitko nikog ne sluša, nego svatko gusli svoje.
Jer, ako ova lucidna opaska dr. Bure nije izazvala buru, prije mjesec i pol dana, kad smo je objavili u Šibenskom listu, onda je silno aktualna baš ovih dana, u vremenu u kojem svi nevoljko priznaju da nam brojke što se turizma tiče, i nisu baš rekordne. Ne možemo, kao i svake godine, reći – pet posto dolazaka više, deset posto noćenja više.
I svi zadovoljni! I turističke zajednice, i općine i gradovi, i iznajmljivači, i hotelijeri, i gostioničari, i konobari, političari! Brojke su potvrda kako mi dobro radimo! A ove godine, umjesto plusa, minus! Sitni, ali ipak! Manje je! Šta ćemo sad? E, sve se nešto već gleda ko je kriv, pa se pači prstom u ovog ili onog, tko je digao cijene, koga ćemo nać da ga proglasimo krivcem.
Primoštencima je najlakše, oni imaju Mađare! Loša turistička sezona već je urodila političkim potresima, pa Stipe Petrina predvodi veliku prosvjednu kolonu Primoštenaca u Zagreb. Loša privatizacija iz 2001. godine i do danas neobnovljeni hoteli, rezultirala je, navode Primoštenci, s pet posto manje noćenja nego lani. Loša statistika, tvrde u Primoštenu, odrazila se i na loše rezultate županije Šibensko-kninske, koja je jedina od svih dalmatinskih županija u minusu.
No, možda nije svako zlo – samo – za zlo. Možda nas ovo sve skupa natjera da malo stanemo na balun, stavimo prst na čelo i razmislimo što u stvari hoćemo od našeg turizma. Da svake godine raste ko iz vode, a mi da stalno gradimo nove kvadrate, nove apartmane i nudimo tržištu nove postelje? Da ih štancamo ko na traci!
’Zlatna groznica’
Da baš to radimo, iako smo na jeziku svi protiv apartmanizacije, potvrđuje i primjer iz općine Rogoznica, u kojem je od poreza na promet nekretninama uprihodovano u prvih šest mjeseci ove godine 843.094 eura ili 38,33 posto više nego lani! Znači nekretninama se trguje leva-leva, rast od skoro četrdeset posto više nego lani pokazuje da je na djelu prava “zlatna groznica”. Kojoj ona američka nije ni do koljena! No, da tu “zlatnu groznicu” i glad za kvadratima ne prati baš podjednako i zlatno komunalno opremanje, pokazuje i to što su komunalni doprinosi i naknade u istom ovom razdoblju naplaćeni u iznosu od 415.053 eura ili 5,117 posto manje.
Dakle, nekretnina sve više i više, a novca za komunalije manje?! I onda se čudimo kad septičke i crne jame procure u more i zagade ionako preizgrađene vale? Kad brojke budu obratne, kad se bude puno manje ubiralo za mešetarenje, a puno više za komunalno opremanje, onda bismo mogli govoriti da smo načinili prve korake prema održivom turizmu. I rekli povijesno “NE” apartmanizaciji.