Kad su krajem 2014. godine, zahvaljujući suradnji Caritasa biskupije šibenske i Grada Šibenika, otvorena vrata prenoćišta za beskućnike u Ulici braće Polića te se u kuću "uselili" prvi šibenski beskućnici, zamjenik ravnatelja Caritasa Miljenko Jukić odmah je počeo razmišljati o uređenju potkrovlja kao odvojene cjeline u kojem bi svoj kutak našle žene beskućnice.
Trebalo je puno uložiti i raditi jer je potkrovlje bilo u vrlo lošem stanju. Malo-pomalo i to je privedeno kraju. Danas je prostor poželjan za stanovanje. Kapaciteta je osam kreveta, uređene su sobe, sanitarni čvorovi i kupaonica, te kuhinja s dnevnim boravkom. Nedostaje još nešto namještaja, ali i to će uskoro biti nabavljeno. No, upitno je u ovom trenutku hoće li u potkrovlju biti prenoćište za žene. Zašto, pitali smo Jukića...
– Iako je potkrovlje svojevrsna zasebna cjelina jer se od ulaznih vrata u prizemlju, gdje su smješteni muškarci, kroz mali hodnik s vratima, stubama penje na kat, mišljenje kolega iz Hrvatske mreže za beskućnike je da bi muškarci i žene ipak trebali biti smješteni u samostalnim, odvojenim objektima. Dakle, na dvjema odvojenim lokacijama. To su iskustva drugih i vidjet ćemo kako ćemo postupiti. Naime, u Šibeniku trenutačno imamo četiri žene, korisnice Caritasa, koje nemaju vlastiti dom. Ali moram reći da su one snalažljivije od muškaraca i nećete ih vidjeti da spavaju po klupama u parku ili na kolodvoru. One pronađu neku podstanarsku sobicu, nešto rade i snalaze se i kad više ne mogu tu ostati, idu na drugu adresu – kaže Jukić.
U slučaju kad bi muškarci i žene bili u istoj kuću, potrebno je u prenoćištu zaposliti veći broj djelatnika, a sredstva su ograničena. Jukić, koji je sve ovo vrijeme i voditelj prenoćišta, kaže da Caritas ima u planu zaposliti samo jednu osobu koja bi bila zadužena za prenoćište.
– Na godišnjoj razini za potrebe prenoćišta iz proračuna Grada Šibenika dobivamo 100.000, od Županije 50.000 kuna, a imamo i donatore. U tim okvirima bismo se našli i uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju s jednim zaposlenim. Dakle, nema prostora za zapošljavanje više osoba – govori Jukić. Iz navedenih razloga u ovom trenutku nije donesena odluka hoće li u potkrovlju biti smještene žene ili će ga koristiti muškarci. Inače, u prenoćištu su trenutačno popunjeni kapaciteti.
Deset je muškaraca u dobi od 25 do 65 godina koji ga koriste. Iako kuća ima status prenoćišta, oni mogu cijeli dan provoditi u njoj. Kako kaže Jukić, duša bi ga boljela kad bi ujutro u osam sati zaključao vrata kuće i beskućnike "potjerao" da lutaju ulicama po kiši, buri ili jakom suncu.
– To bi bilo nehumano. Uz to, korisno provode vrijeme. Vidjeli ste kako smo uredili okoliš. Momci su uredili vrt i u njemu uživaju, obrađuju ga i uređuju. Ima još posla, polako ćemo cijeli okoliš oplemeniti – kaže Jukić.
Taj okolni teren je u vlasništvu obitelji Matavulj, ali nema nitko ništa protiv toga da se zapušteni teren uredi i bude ugodniji oku i duši, korisnicima prenoćišta i cijelom susjedstvu. Sada bivši kokošinjac preuređuju u kućicu za alat, uz njega su na na jednoj gredici poviše posadili rajčice, paprike, kapulicu i drugo povrće. Kad su susjedi vidjeli da korisnici prenoćišta uređuju okoliš, i sami su počeli sređivati oko svojih parcela. U početku su, podsjetimo, izražavali nezadovoljstvo i protivili se prenoćištu u njihovoj blizini, gradskim ocima pisali peticiju, strahovali da će im beskućnici remetiti "red i mir" u njihovoj ulici, no uvjerili su se u suprotno.
Zahvalan Miljenku i Šibeniku
Spletom životnih okolnosti, Slavonac Ivan Krajnović ostao je bez krova nad glavom, i iz Knina, u kojem je živio godinama, prije nekoliko mjeseci došao je u prenoćište preko kninskog Caritasa.
– Zahvalan sam Miljenku, Šibeniku i svima što su su mi pomogli, ovako lijepo me primili i prihvatili. Čekam da navršim 65 godina i dobijem mirovinu, a dokad ću ovdje biti, ne znam. Radim sve što mogu i jako sam zadovoljan i sretan kad radimo i uređujemo kuću i okoliš gdje trenutno živimo – rekao je Krajnović suznih očiju.