Vremena kad su i domaći i strani gosti ulazili u restoran, sjedali za stol, pogledali jelovnik i naručivali hranu ne pitajući za cijenu, odavno su iza nas: Ove godine još nismo imali gosta koji je naručio kilogram ribe i nikad manje je nismo prodali

Šibenski turizam, prema podacima eVisitora, bilježi trend rasta u odnosu na prošlu godinu.
U prvih sedam mjeseci evidentirano je čak devet posto više dolazaka domaćih i stranih gostiju koji su ostvarili dva posto više noćenja u odnosu na isto razdoblje lani. Brojke su nastavile rasti i u srpnju, te je zabilježeno sedam posto više dolazaka i dva posto više noćenja. Iako su zapažanja, priče i komentari, kako građana tako i nekih javnih osoba, o ovogodišnjoj turističkoj sezoni u Šibeniku različiti, službenim podacima bi trebalo vjerovati. A koliko troše na hranu i jedu li u šibenskim restoranima, kojih je na "svakom koraku“, pitali smo Josu Smolića, vlasnika restorana na šibenskoj obali, koji se ugostiteljstvom bavi desetljećima.

Masovni turizam

Smolić je i predsjednik Županijske obrtničke komore, te predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske obrtničke komore (HOK). U startu kaže mu je kao ugostitelju vidljivo, da je godine malo više gostiju u odnosu na lani koji dolazi u restoran na ručak ili večeru. No, upitna je, reče, kvaliteta gostiju u smislu potrošnje, odnosno njihove platežne moći.

- Vremena kad su i domaći i strani gosti ulazili u restoran, sjedali za stol, pogledali jelovnik i naručivali hranu ne pitajući za cijenu, odavno su iza nas. Gosti su danas vrlo obazrivi i u pravilu, i prije nego sjednu, pogledaju cjenik. Puno puta se dogodi da dođu i traže jelo koje mi ne pripremamo. Primjerice pizzu, zahvale se i odu. Uglavnom se za ručak naručuje jedno jelo, jedan pijat što bismo rekli, i gledaju da sve stane u 10 eura po osobi, uključujući i piće. Za večeru se uglavnom naručuje predjelo, glavno jelo i desert i cijena ovisno o jelovniku, varira od 15, 20 do 25 eura po osobi s pićem. Ovo što se nam događa je karakteristika masovnog turizma. Previše je ležaja u privatnom smještaju, velika je konkurencija i iznajmljivači spuštaju cijene. A upravo to su gosti koji dolaze na ručak ili večeru u naše restorane. Zato ne možete očekivati da gost koji je smještaj platio 20 ili 30 eura, dnevno potroši 50 eura na hranu, kaže Smolić.

Dodaje da u svom restoranu tri godine nije dizao cijenu ugostiteljske usluge, a kad je riječ o tomu što turisti najčešće ručaju navodi da su to razne salate od piletine, bolonjeze špageti i pašta šuta. Za avečeru je to ugavnom meso na razne načine i rijetko rima. I kad se napravi račun, ispada da jedna četveročlana obitelj može ručati za 40, a večerati za 100 eura, uključivši i piće.

- O kvaliteti gostiju dovoljno govori podatak da ove godine u našem restoranu nismo još imali gosta koji je naručio kilogram ribe i nikad manje je nismo prodali. Naručuju se samo riblji fileti, a vidjet ćemo kako će s ribom ići u rujnu kad dolaze nautičari. Oni su kvalitetniji gosti, pogotovu ako su vlasnici brodova i znaju uživati u ribi te u pravoj domaćoj hrani i tu možemo odraditi dobar posao. Inače, prava oborita riba je skupa u nabavi, a onda ju ne možete u restoranu prodavati ispod 350 do 400 kuna po kilogramu, govori Smolić.

Istok 'otkriva' zapad

Na pitanje što nakon objeda gosti naručuju za piće, odgovor je glasio da najveći broj gostiju uz ručak naručuje mineralnu ili običnu vodu, dok se nakon večere u pravilu naručuje otvoreno vino, pivo i sokovi. Malobrojni su gosti koji naručuju butelju vina, a u Smolićevom restoranu cijena mu se, ovisno o kvaliteti, kreće od 100 do 400 kuna.

Trenutno u njegov restoran najviše zalaze Nijemci, Mađari, Francuzi, a kako je ferragosto, ima i Talijana. Naravno da dolaze i domaći gosti i oni su šibenskim ugostiteljima i najdraži jer znaju potrošači, pošto naš čovjek voli jesti i uživati u hrani. Gotovo tijekom cijele godine, a posebno u predsezoni i posezoni, na ručak u Smolićev restoran jesti dolaze i Azijati koji putuju preko agencija u mjesta bogata kulturno-povijesnom baštinom. S obzirom na to da je Šibenik među rijetkim gradovima koji se može podičiti s dva zdanja pod zaštitom UNESCU-a, katedralom sv. Jakova i tvrđavom sv. Nikole, gostiju s Dalekog istoka iz godine u godinu sve je više.