Jakov Terzanović na čelu Poda, kako to već jednom napisah, "od stoljeća sedmog", odnosno od 2001. godine. Više od punih dvadeset godina, s jednom malom iznimkom. U mandatu SDP-ove vlasti, između 2010. i 2014. godine, bio je zamjenik koalicijskom direktoru Vjeki Kalebu.
Ipak, nije joj prvi direktor – prije njega tvrtku "Podi" vodio je njegov stranački kolega iz HDZ-a, pokojni Vjećeslav Većo Baranović, šibenski dogradonačelnik iz prvog povijesnog višestranačkog trijumvirata s početka devedestih godina – Ante Šupuk bio je prvi gradonačelnik, a HSP-ovac Šime Vikario drugi dogradonačelnik, odnosno Šupukov zamjenik uz Veću.
I Većo, koji je bio među rijetkima u HDZ-u koji su Šupuku držali stranu, i Terzanović bili su direktori još u vrijeme dok firma nije imala ni P od Poda – sve do dolaska Sanadera na vlast bila je to golet u zaleđu Šibeniku, bez infrastrukture i ikakvih "papira", u koju je vlast uporno prizivala investitore.
Poticanje razvoja
No, kako nitko nije dolazio, jer nije imao ni gdje ni u što, za vrijeme koalicijske vlasti HSLS-a i HDZ-a u gradu Šibeniku liberali su se dosjetili da u jednom praznom dijelu TLM-a ponude investitorima "particele" u kojima bi se šibenski poduzetnici, koji nisu imali gdje ni raditi ni graditi, mogli spojiti na TLM-ovu infrastrukturu, struju, vodu, a sve kako bi tada, kako se to govorilo, potaknuli razvoj gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva u Šibeniku. Uz obaveznu mantru – "i otvaranje novih radnih mjesta". Tako se ta gradska firma, kojoj je TLM bio čak i suvlasnik, za vrijednost terena, preimenovala u Podi – Ražine d.o.o., a zanimljivo je da je jedan od poduzetnika koji su u njoj počeli graditi svoju halu bio i pokojni Branko Koloper, vlasnik tvrtke "Matkol". The rest iz history.
U međuvremenu, Sanader je potezom pera Šibenčanima dodijelio Pode, razvlastio Hrvatske šume, da nije njega bilo, nikad se to ne bi riješilo, počela se slagati i infrastruktura, struja i voda. Jedan od prvih koji je gore prešao bio je "Vikom" Vlade Čovića, koji je na njegovu mjestu na Ražinama počeo graditi svoj trgovački centar "Dalmare", da bi ga slijedili i drugi, Jolly sa svojim "Gradom na kraju grada", koji je kasnije postao – i ostao – Plodine.
Tada još crnobradi Terzanović bio je prominentni gradski kadar, predsjednik Gradskog vijeća, pa direktor Radio Šibenika, a u HDZ-u član "Trija fantastikus", koji su uz njega tvorili još Ivica Poljičak i Gojko Lambaša, direktor gradskog Muzeja, također od stoljeća sedmog. No, kako vrijeme ide, Lambaša je u penziji, Poljičak u Zagrebu, pa Jakovu više nema tko držati stranu kao zadnji put prije četiri godine.
Kada je gradonačelnik Željko Burić bio potučen do nogu u Gradskom odboru HDZ-a, u kojem je htio, pored živog i zdravog Jakova, progurati Gabrielu Gega Balun za novu direktoricu Poda i tako ispuniti želju svojem tadašnjem pročelniku i ključaru EU fondova Matiji Bumbaku. Koji je nakon toga, "uvređen i iznenađen", zalupio gradskim vratima i otišao u privatnike.
Previše kandidata
U međuvremenu su u ove četiri godine Terzanovićeva mandata u HDZ-u stasali novi fantastikusi, nova trija i dua, prijateljstva i savezništva. Jedno od njih je i ono između Mirka Čeke i Nikole Barake. Mirko Čeko, sin bivšeg šibenskoga gradonačelnika Franka, u vrijeme kojeg je Jakov Terzanović bio predsjednik Gradskog vijeća Šibenika, prvi je istaknuo kandidaturu za predsjednika GO HDZ-a u Šibeniku. Ali ju je povukao, u korist Paška Rakića. Koji je, kako znamo, postao predsjednik. I zahvalio Čeki tako što ga je postavio za tajnika kad je pobijedio, a Nikolu Baraku – koji je Čeki trebao biti potpredsjednik – stavio je za rizničara.
Sada se na natječaju za novog direktora Poda to mjesto javio i Nikola Baraka. Stvar bi, dakle, bila jednostavna da se, pored njega i Jakova, na natječaj nije javila i – avaj – Anita Aužina, dosadašnja Terzanovićeva pomoćnica, ali i u HDZ-u prilično utjecajna predsjednica županijske Zajednice žena "Katarina Zrinska" u trećem uzastopnom mandatu. I Paško i gradonačelnik u velikom su problemu. Ne valja, nikako ne valja. Što god napravio, ne valja!