Zlatka Kundid: Ako nemate stranačku iskaznicu, sami ste, bez zaštite obitelji - prvi ste na udaru!

Zlatka Kundid (52), bivša viša savjetnica za kulturu, sport i mlade Šibensko-kninske županije, gdje je radila 23 godine, od polovine lipnja, nakon isteka otkaznog roka, prijavljena je na Zavodu za zapošljavanje. Zlatka Kundid danas je nezaposlena osoba, nakon ukupno 28 godina radnog staža, i unatoč tome što je magistrica znanosti, s dvije fakultetske diplome, zagrebačkog Filozofskog fakulteta (prof. pedagogije) i Glazbene akademije (nastavnica violine).

Zvuči nevjerojatno, jer je za svoj rad svih proteklih godina dobivala samo najbolje ocjene, pa zapravo nije nimalo lako shvatiti zašto je "bačena na ulicu". Od 1. ožujka stavljena je na raspolaganje, s rokom od tri mjeseca i dva tjedna, a od 14. lipnja i formalno nezaposlena, službeno, zato što je reorganizacijom županijske uprave i novim Pravilnikom o unutarnjem ustroju njezino radno mjesto ukinuto, a u nijednoj od županijskih službi i ustanova nema potrebe za njezinim stručnim profilom (?!).

Zlatka Kundid živi s dementnom majkom za koju se brine, nije udana, nema djece, a, što je najvažnije, nema ni stranačke iskaznice. Nijedne. Bez toga u ovom klijentelističkom, uhljebničkom društvu i očito stranačkoj državi, nema se čemu nadati. To govori o iracionalnosti sustava koji se odriče visokoobrazovane osobe u koju su i obitelj i država investirali značajan novac, a onda je nevjerojatnom lakoćom proglasili – viškom! U Županiji se pozivaju na njezinu navodnu nesuradljivost, konfliktnost, "nitko je ne želi u svom odjelu", kaže župan Marko Jelić, kao da je to dovoljno da nekome, koga su nadređeni uvijek ocjenjivali najvišim ocjenama, dadete otkaz.

Mali izgledi

Sa Zlatkom Kundid razgovarali smo nakon što je i formalno postala nezaposlena osoba, s realno malim izgledima da se u njezinim 50-im igdje zaposli. U njoj nema gnjeva, samo doboka razočaranost i zabrinutost za vlastitu i sudbinu majke. Nakon kalvarije kroz koju je prošla, bez vidljivog izlaza, danas je sjena žene kakva je bila nekad. Nije više sigurna ni da ima snage, a novca sasvim sigurno nema, za istjerivanje, kako kaže, pravde do kraja, i na rubu je odluke da odustane od tužbe za nezakoniti otkaz jer bi to, veli, bio "kamikaza let". Dugo je trajala borba, u njoj je ostala sama, iscrpljena je i potpuno demoralizirana...

Dok ste bili na raspolaganju, zapravo u otkaznom roku, jeste li dolazili u Županiju, jeste li se pozdravili s kolegama? Što vam oni kažu nakon svega?

– Bila sam u dva navrata, jer su mi trebali dostaviti rješenje o prestanku radnog odnosa po sili zakona, a kad vas proglase viškom i vaše radno mjesto izbace iz Pravilnika i Sistematizacije, to je uvjetovani otkaz. Potpisala ga je pročelnica Sanja Kumanović Stipaničev, a ne župan Jelić. Ona me proglasila viškom i stavila na raspolaganje... U Županiji sam od 1998. Mene su kolege poštovali, pa i sada, kad sam došla u Županiju radi dokumenata, u četiri oka su me ohrabrivali, izražavali suosjećanje, a pročelnik za proračun me i prijateljski poljubio.

Ipak, svi su šutke gledali kako vas proglašavaju viškom i daju vam otkaz?

– Rekli su mi mnogi: Čestitam, govori u naše ime Zlatka, napravi sve što možeš, možda i bude promjena, dosta nam je svih tih nepravilnosti. Ti su ljudi lojalni isključivo županu, i razumijem ih. Ljudi se boje za svoj posao...

Velika je enigma za mnoge zašto vas se Županija tako lako i brzo odrekla. Jeste li imali kakvih konflikata s pročelnicom, stoje li u pozadini vašeg odnosa neke neraščišćene stvari?

– Ne, nikad nikakvog sukoba nije bilo među nama. Mi smo jako lijepo surađivale.

Bez objašnjenja

Pa zašto vas je proglasila viškom i poslala na ulicu?

– Zbog Zajednice sportova!

Kakav ste to "smrtni grijeh" u vezi s njima počinili da biste zaslužili otkaz?

– Ništa. Nova vlast je nakon izbora u svibnju 2021. odmah išla u preustroj županijske administracije i izmjene Pravilnika i Sistematizacije u kojoj naprosto više nije bilo mjesta za mene. Moje radno mjesto je preko noći postalo suvišno...

Je li vam pročelnica dala objašnjenje zašto vas ne treba, zbog čega vas je proglasila viškom? Naime, javnosti je to objašnjenje uskratila...

– Ne, nikad. Pitala sam je, ali ništa. Naš odnos je bio dobar, ali ja sam vidjela da nepravilnosti postoje, a poučena ranijim stegovnim postupkom koji je protiv mene svojedobno pokrenuo pročelnik Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Nikola Mihaljević, u vrijeme kad sam radila u tom Odjelu, više se ni u snu nisam mislila istrčavati s informacijama, pa neka ide kako ide, na nepravilnosti sam upozoravala isključivo pročelnicu. Želim naglasiti da ja nisam zviždačica, kako se to u javnosti često interpretira. Bila sam obična operativka. I prije dolaska nove vlasti govorila sam pročelnici da neke stvari nisu dobre i da ih treba popraviti.

Što vam je na to rekla pročelnica?

– Ništa. Od 1,5 milijuna kuna koliko je Zajednica sportova dobivala, nije bilo puno računa kojima bi se troškovi pravdali. Inače, poseban je kuriozitet da natječajni postupak za distribuciju tog novca ne provodi Županija, nego Zajednica sportova, samostalno. Skrenula sam pažnju na to da je neprihvatljivo da oni sami sebi dodjeljuju novac. No bolje da dalje ne govorim, ionako sam izložena prijetnjama...

Niz neugodnosti

Kakvim prijetnjama, od koga, zašto?

– Imala sam niz neugodnosti kad je ova situacija sa Zajednicom sportova izišla u javnost. Pokušavalo me se na svaki način diskreditirati, pa čak i tako da mi se provjerava znanstvena diploma. Dogodilo mi se i da je na rivi, kod hotela "Bellevue", na moj automobil postavljen novčanik, bez novca, samo s osobnom iskaznicom, i to na ime Lijam Lepej, što je vrlo znakovito, a sve su to bile trapule. I to sam odmah prijavila policiji. Htjelo me se diskreditirati. Radeći u Županiji svašta sam doživjela, bila sam i žrtva mobbinga, naposljetku i fizičkog nasilja...

Tko vas je napao?

– Bivši pročelnik Mihaljević s kojim sam bila i na sudu. O tome postoji dokumentacija i nalaz liječnika. A bivši župan Goran Pauk svjedočio je na ODO-u da je nešto sa Zlatkom čudno. No mi svake godine imamo redoviti sistematski pregled na kojem se uvijek pokaže kako je sa mnom sve savršeno u redu, i psihički i fizički. Ali, kad vas ne mogu uništiti i ušutkati, pokušavaju vas prikazati mentalno neubrojivim, nestabilnim, pogotovo ako ste žena, sama, neudana, bez djece. Uostalom, u Županiji je od 170 zaposlenih otkaz dodijeljen samo meni i kolegi Anti Skrozi, koji je samac, kao i ja...

No Skroza navodno nije imao tako dobre ocjene rada kao vi?

– Žao mi je što se to tako javno prikazuje jer, po zakonu, ako imate dvije godine zaredom negativnu ocjenu po sili zakona dobivate otkaz.

Bez političke volje

Župan u pravilu na pitanje kako se dogodilo da ostanete bez posla kaže da je on nadležan za pročelnike, a pročelnici za službenike i da vas nijedan pročelnik u svom odjelu nije htio?

– To nije istina! Vi ste svjedok koliko se borila i dožupanica, ali joj nije dopušteno da me angažira u svom kabinetu. Naprosto me se htjelo izbaciti iz Županije. U mojoj struci postoje dva odjela u kojima mogu raditi. To je Odjel za zdravstvo i socijalnu skrb i Odjel za obrazovanje, znanost, kulturu, sport i mlade. Da je bilo političke volje, ostala bih na poslu.

Vi ste proglašeni viškom, a primljeni su novi ljudi. Kako to?

– U Službenom vjesniku od 9. studenoga 2021. mene je dočekalo sve to skrivećki, nitko sa mnom nije razgovarao, nitko me nije pripremio na to da u novom Pravilniku moga radnog mjesta više nema. A u Županiju se primaju novi ljudi...

Govorilo se da će za vas, dok ste na raspolaganju, nastojati naći neko drugo adekvatno radno mjesto. No to se nije dogodilo. Što mislite zašto?

– Mene nema u Pravilniku po struci, i ne mogu reći da u tome nije sudjelovala cijela izvršna vlast. Čvrsto vjerujem da su svi znali. Držalo me se u uvjerenju, u nadi da će mi naći odgovarajuće radno mjesto u sustavu. Pa i šibenski gradonačelnik Željko Burić obećavao je pomoći, imao je samo najljepše riječi za moj rad. A, eto, nije pomogao. To je ono što sam vam rekla, ne možete ništa bez stranačke iskaznice.

Dobro, nemate stranačku iskaznicu, ali sigurno niste jedini u Županiji. Što mislite da vam je baš presudilo?

– Moje kompetencije.

Kao lički medvjedi

To zvuči nevjerojatno, da osoba s kompetencijama i diplomama tako glatko dobije otkaz. Ne vjerujem da je samo to posrijedi...

– Pročelnica Marica Spahija, koja je preuzela resor zdravstva i socijalne skrbi, ima samo sedam godina staža i 48 godina života, ali ima člansku iskaznicu, i to je ključ stvari. Imam puno više iskustva za taj posao. Ali, na kraju, uvijek čelnik odlučuje.

Dobro, ali koja bi vam sada trebala stranačka iskaznica s obzirom da više nije HDZ na vlasti u Županiji?

– Pa, gledajte, ima u Županiji dosta kolega koji su vrlo rado ušli u NL Stipe Petrine i zaštićeni su kao lički medvjedi, nitko ih ne dira.

Pa je li vama netko iz NL-a SP preporučio da se učlanite?

– Ne, Bože sačuvaj! Ja sam bila visoko cijenjena po struci, po načinu rada...

Kako se onda dogodilo da vas "izbace" s posla?

– Bila sam "remetilački faktor" u Županiji. Činjenica je da je nalaz revizije u Zajednici sportova ipak bio negativan, da nije bilo računa za sve troškove, a Petrina je očito imao neka saznanja o tome kada je tražio da mu se dostavi kompletna dokumentacija o radu ZS-a. K tome, revizija nije izvršena na zatečeno stanje, nego nadopunjeno. I zanimljivo je da je Petrina tražio vanjsku reviziju, ali je župan Jelić nije dopustio jer Županija ima svoju, unutarnju revizoricu, koja je, kao i većina ostalih u Jelićevoj administraciji, "kabinet bivšeg župana Gorana Pauka". Naša revizorica nije objelodanila da su se na tisuće i tisuće kuna s računa ZS-a trošile na orade, palačinke, na Atrij... Sve sam to vidjela i to je bio početak moga kraja. Moje agonije.

Razgovarali ste o svojemu statusu i sa županom Jelićem. Što vam je rekao?

– U našem prvom razgovoru mi je rekao: "Kolegice, žao mi je, ali pročelnica Sanja Kumanović nije vas stavila u Pravilnik." Na to sam mu uzvratila: "Pa, župane, zadnja je vaša." Jer znala sam da je to zakonska nadležnost župana. Pročelnik predlaže, ali zadnja je riječ županova. "Zajednica sportova ima nepravilnosti", kažem mu. A on će na to izrijekom: "Nema!"

Dovršen progon

Župan kaže i da je krivnja za ZS na vama jer ste arhivirali nedovršen predmet?

– Ja ne mogu arhivirati predmet ako ga prethodno nije pregledala pročelnica. I ne samo ona, nego i stručna referentica Vesna Burnač i to je otišlo u arhivu s njihovom suglasnošću. Osim toga, predmet ostaje u zgradi Županije i može se u svakom trenutku dobiti natrag. Zvala sam čelnika ZS-a AntuTanfaru da se nadopuni izvješće, ali nitko me nije shvaćao ozbiljno jer sam već bila žigosana od bivšeg pročelnika Mihaljevića, koji je zapravo započeo moj progon iz Županije, a Jelić i Kumanović su ga dovršili.

Zašto vas je pročelnik Mihaljević poslao na službenički sud?

– Zato što je radio preko indiga, nije bio informatički pismen, ali bio je poslušan i lojalan županu Pauku, a bogme donedavno i Jeliću, dok nije otišao iz Županije. Bio je nekompetentan. Jako mu je smetalo moje obrazovanje, osobito magisterij. Imao je izražen kompleks moći. Nažalost, doživjela sam i od župana Jelića da se poziva na svoju moć. Vidjela sam da od njega ne trebam ništa očekivati.

Nažalost, nisu vam puno pomogli ni Petrina i Ukić Kotarac, iako se činilo da vas snažno podupiru i da će naći neko rješenje za vas...

– Svi znaju da sam vrijedna, poštena, obrazovana žena koja apsolutno funkcionira. Ali ništa od toga nije mi pomoglo. Kada sam 3. ožujka došla u zgradu Županije da bih obavila primopredaju posla, doživjela sam da Županiju moram napustiti pod represivnim mjerama. Nisu mi ni dopustili ući u zgradu. Portiru je bilo neugodno. Pitala sam ga tko mu je to naredio. Nije rekao ime, ali pokazao je prema kabinetu župana Jelića. Eto, i to sam dočekala nakon 23 godine rada u Županiji.

Sredstvo obračuna

Jednom mi je župan rekao: "Pa zašto je ne primi Petrina u Općinu Primošten"?

– Da, to su me i neki drugi pitali. Danas znam da sam meta preko koje su se Petrina i Jelić međusobno prepucavali, tek sredstvo u njihovoj međusobnoj borbi i nadigravanju. A već sam bila načeta sporovima s Mihaljevićem, kojeg sam tužila za mobbing jer mi nije davao radne zadatke, tretirao me kao običnu daktilografkinju uz sve moje diplome, sustavno me ponižavao. Tražio je za mene uvjetni otkaz da bi me trajno ušutkao, prisilio na apsolutnu poslušnost. Na kraju sam kažnjena novčanom kaznom, ali na meni je ostala stigma. A zlostavljanje nije prestalo. Bivši župan zaposlio je nove djelatnice kojima su dodjeljivani moji poslovi, a ja sam od 2018. do 2020. u svom uredu bila poput muhe koja traži izlaz... Znali su da će me najlakše uništiti ako mi oduzmu posao, komunikaciju s ljudima, moj rad. Na kraju sam doživjela i fizičko nasilje. Mihaljević je inzistirao da se svako jutro osobno njemu prijavljujem pri dolasku na posao i da se upišem u njegovu evidenciju. Čekao me u uredu... Rekla sam da ne želim biti s njim sama u prostoriji. Odlučila sam s tim prekinuti pa što bude, ustala sam i rekla da to više neće tako ići, a on me silovito zgrabio za ruku i kazao da bez njegova odobrenja nemam pravo ustati. Otišla sam na Hitnu, i na kraju sam ga prijavila. Podnijela sam tužbu za mobbing u kojoj navodim da mi pročelnik ne daje nikakve radne zadatke. Da to nisam učinila, dobila bih otkaz...

Je li vam ikad dao negativnu ocjenu?

– Ne, nikad. Uvijek najbolje, s iznimkom te dvije zadnje godine kad me je ocijenio s vrlodobrim. On nije mogao od sramote drukčije, moj je rad bio cijenjen, imam pohvale i od Ministarstva zdravstva, sektora za javne nabave, i on se sramio ocijeniti me slabije.

Župan kaže da bi možda vaš slučaj imao i drukčiji epilog da niste objavljivali problematične postove na društvenim mrežama? Tvrdi i da ste ga zasipali vrlo ružnim porukama?

– Za svoju borbu nisam imala nikakvih alata osim društvenih mreža, a ne znam kakve su to ružne poruke o kojima župan govori. Bili su to zapisi s mojih koncerata. Da je imao bilo kakvih elemenata, on bi to s lakoćom utužio.

Sačuvala osmijeh

Danas ste nezaposleni i javljate se na natječaje za prodavačicu u "Plodinama", ERA-i, "Djelu", "Studencu", u trafikama "Tiska", ne birate posao?

– Žalosno je to. Pokušala sam i u Tvrđavi kulture, no iako je gradonačelnik Burić imao samo najbolje riječi za mene, odbijena sam, jer navodno ne odgovaram uvjetima za PR, ma što to značilo. Pokušala sam i u Glazbenoj školi, kao nastavnik, ali ni oni koji sad tamo rade nemaju punu satnicu. Takva je situacija. Ostala mi je samo trafika... Srećom da je ljudski mozak tako konfiguriran da sve ono loše zna potisnuti i da čovjek sačuva osmijeh na licu, spreman voziti dalje svoju životnu dionicu.

I što ćete sada, koji je vaš sljedeći potez? Kako preživjeti, barem do mirovine, za koju još ni blizu nemate uvjete?

– U otkaznom roku dogodio se i jedan težak lapsus na moju štetu, za što sam slučajno doznala. Nakon prijave na biro, otkrila sam na e-građani županov podnesak, odgovor na moju tužbu, u kojem kao glavnog svjedoka navodi bivšeg HDZ-ova župana Pauka. Čovjeka koji je tolerirao moj progon i šikaniranje. Taj podnesak nije dostavljen ni mome odvjetniku ni meni, samo Upravnom sudu u Splitu, još 2. svibnja. Zašto sada Petrina ne reagira, a za puno manje stvari pozivao se na USKOK? Ne znam što ću učiniti. Zovem Petrinu, ne javlja se. Zovem Iris, ne javlja se. Shvaćam da sam ostala potpuno sama. Nemam novca za novi sudski spor zbog nezakonitog otkaza, bio bi to "kamikaza let", na rubu sam da od svega odustanem. Da prihvatim otkaz. Bog neka im oprosti. Na kraju mogu samo kazati da više nikad, nikad neću izići na izbore i dok sam živa više neću glasovati ni za koga! Nemam kome vjerovati. Uvijek sam časno i pošteno radila, i nakon 28 godina predanog rada dobila sam otkaz...