Šibenska Glazbena škola Ivana Lukačića ne prestaje oduševljavati ovdašnju javnost. Nije to nimalo pretenciozna tvrdnja i svaki put biva potvrđena kada završi neko od regionalnih, nacionalnih ili međunarodnih glazbenih natjecanja u državi s kojih se učenici ove škole u pravilu vraćaju ovjenčani najvećim nagradama i laskavim priznanjima. Baš kao što su i proteklog vikenda na natjecanju na kojem su sudjelovale škole od Istre i Kvarnera, preko Like, Zadra i Splita sve do Dubrovnika, mali Šibenčani pokazali da su među najboljima u pjevanju i solfeggiu te sviranju klavira i orgulja.
Od njih desetero, koliko ih je sudjelovalo na natjecanju, čak ih je šestero osvojilo prvo mjesto i tako steklo pravo nastupa na državnom natjecanju koje će se početkom travnja održati u Zagrebu, a troje je osvojilo drugo te jedan učenik treće mjesto.
Mali, ali dobri
Prvih mjesta i “zlatnih medalja” nesumnjivo će još biti sljedećih mjeseci, jer je pred nadarenim šibenskim učenicima, osim Državnog natjecanja učenika glazbe i plesa u Zagrebu, također i međunarodno natjecanja gudača “Rudolf Matz” u Čakovcu te “Daleki akordi” u Splitu i Kaštelima za gudače i puhače.
– Mi smo mala škola ukupno s dvjestotinjak učenika i stvarno imamo dobre rezultate. Uvijek mislimo da smo u nekoj godini napravili maksimum i mislimo tko zna što će biti dalje, ali se održavamo – kaže ravnateljica Ruža Raguž Cukrov.
No, nisu uspjesi učenika jedini razlog zbog kojeg se o ovoj školi govori. Mnogi se još sjećaju prestižnog violončelističkog natjecanja “Janigro Junior” kojemu je prije godinu dana prvi put u svojoj povijesti domaćinom bila Glazbena škola Ivana Lukačića koja je za organizaciju tada dobila samo hvalu sudionika sa svih strana svijeta.
Uz sve to, Glazbena škola Ivana Lukačića neizostavna je i u kulturnom životu Šibenika, a dugogodišnja manifestacija “Svibanjske glazbene večeri” prošle jeseni proširena je na cijelu sezonu, pa su Šibenčani tako dobili priliku da od listopada do svibnja uživaju u ukupno 12 koncerata, a po jedan koncert održat će se još i u Drnišu te Vodicama.
Nadalje, planiraju i suradnju s Međunarodnim dječjim festivalom, te nekoliko ljetnih koncerata. Usto, u ovoj su školskoj godini organizirali redovite majstorske seminare koje vode renomirani hrvatski glazbenici i pedagozi, a sve kako bi učenicima pružili priliku za dodatnu edukaciju.
Ideja i želja je napretek i mnoge bi već bile i ostvarene da školu, njezine nadarene učenike i entuzijastične nastavnike, već godinama ne muči problem nedovoljnog broja učionica, skučenog i neodgovarajućeg prostora. Već godinama sanjaju i pravu školsku koncertnu dvoranu, jer ona koju imaju, ističe Raguž Cukrov, više izgleda kao veća učionica negoli koncerta dvorana. Tom problemu od prije koji mjesec pridružio se i onaj sigurnosni.
Zavladalo zatišje
Naime, u dvorištu škole, gotovo uz sami ulaz, nalazi se zgrada Revije, propale šibenske tekstilne tvrtke, koju novi vlasnik želi pretvoriti u stambeno-poslovni kompleks. Građevinski radovi su u tijeku, a gradilište opasno visokom drvenom ogradom. Zatvoreno je i stubište koje je vodilo do škole, pa sada učenici i nastavnici moraju do škole obilaznim putem i stubištem koji se nalazi pored ulaza u šibensku Poreznu upravu, koja je također trenutačno gradilište, jer se zgrada renovira.
I taj je dio Splitske ulice, u kojoj se nalazi i Glazbena škola, ograđen, a kako ulica ima nogostup samo na jednoj strani, učenici su, kada su počeli radovi, znali hodati i po kolniku ili se provlačiti kroz ogradu gradilišta kako bi skratili put do škole. Kada su to primijetili u školi, kazuje Raguž Cukrov, od investitora su zatražili da dodatno ojačaju i prošire ogradu, što su oni i napravili.
– Na gradilištu je trenutačno zatišje. Nema buke koja nas je ometala u radu. Naše su učionice, naime, vrlo loše izolirane. Teško nam je zbog toga i inače raditi, jer se sve čuje iz jedne u drugu učionicu, a možete zamisliti kako je to kada još buka dolazi s gradilišta. Mi smo zadnjih godina stalno u nekim radovima.
Kada se uređivala Splitska ulica bilo je strašno. Tu se i miniralo, pa su komadići kamenja letjeli u razred. Nama je sada problem i to što ne možemo do arhive. Ona je inače odvojena od škole, ali sada je ograđena i zapravo je unutar gradilišta. Rekli su mi da su to morali tako napraviti zbog sigurnosti – objašnjava Raguž Cukrov.
No, njezina briga za sigurnost djece time nije umirena. Naime, pješački prijelaz koji učenici sada moraju prijeći na putu do škole navečer nije osvijetljen, a strah joj zadaje i niska ograda i uzak prolaz koji vodi do školskog ulaza.
– Imate živahne djece i nikada ne znate što se može dogoditi kad tuda prolaze, a na jednom dijelu taj je prolaz vrlo uzak, a ograda niska. Već dva mjeseca obraćam se šibenskoj komunalnoj službi i tražim da se postavi javna rasvjeta uz pješački prijelaz te oznaka da je škola u blizini, kao i da se napravi odgovarajuća ograda.
Sada su iz gradske uprave improvizirali ogradu tako što su postavili cijevi od skele, ali to nikako nije primjereno rješenje. Obećali su da će doći i vidjeti što se može napraviti, ali još nema konkretnog dogovora i rješenja – zabrinuto će Raguž Cukrov te napominje kako i u tzv. idealnim uvjetima, kada nema gradilišta u susjedstvu, škola ne udovoljava sigurnosnim propisima, jer ne može osigurati izlaz za nuždu.
– Zamislite da se, ne daj Bože, nešto dogodi u ovim uvjetima kada imamo gradilište u neposrednoj blizini: dok svi iziđemo van, tko živ, tko mrtav!
Zbog svega toga mi ne možemo odustati od traženja novog odgovarajućeg prostora ili lokacije za novu školu. Nama je već sada nemoguće raditi, jer, uz sve navedeno, nemamo dovoljno učionica, a bit će i gore. Naime, sve više škola u Šibeniku radi samo u jednoj – jutarnjoj smjeni. Kako se mi uvijek prilagođavamo i usklađujemo s općeobrazovnim školama, to znači da se sada više od 85 posto nastave kod nas odvija popodne.
Nekada to nije bilo tako. Bilo je pola nastave ujutro, pola popodne, a jednu učionicu dijelila su dva profesora. Sada jedan i drugi moraju raditi popodne. Zbog toga se, primjerice, satovi gitare povremeno održavaju i u mojem uredu. Trenutačno nemamo stalno zaposlenog nastavnika iz trube. Profesor nam dolazi iz Zagreba i nastavu drži petkom i subotom. To svakako nije sretno rješenje, ali nam zbog nedostatka prostora trenutačno ide naruku – navodi Raguž Cukrov ovu apsurdnu situaciju.
Nema pomaka...
Podsjeća kako se za novi prostor borio i njezin prethodnik, Rudolf Vučić, koji je do odlaska u mirovinu godinama bio na čelu Glazbene škole. Tu bitku i ona vodi već treću godinu, no iako značajnih pomaka nema, pa tako ni konkretnih rješenja na vidiku, Raguž Cukrov je optimistična.
Zadovoljna je prije svega što je u tim nastojanjima podupiru i župan Marko Jelić te gradonačelnik Šibenika Željko Burić koji je izjavio kako će nova glazbena škola svoje mjesto naći na Batiželama.
Župan Jelić obećao je školi osigurati i novac za izradu stručne, odnosno urbanističke studije koja bi trebala pokazati najprimjereniju lokaciju za novu glazbenu školu pri čemu bi se trebalo voditi računa da autobusni kolodvor ne bude previše udaljen, budući da škola ima puno učenika iz Drniša, Knina, Primoštena... Također da joj u blizini ostanu kazalište, dvorana Arsen i Muzej grada Šibenika, jer su to ustanove s kojima škola tijesno surađuje i u čijim prostorima održava i organizira gostujuće koncerte i nastupe svojih učenika i profesora.
Zbog svega toga, zaključuje Raguž Cukrov, borba za novu školu s odgovarajućim učionicama i drugim potrebnim sadržajima, naprosto nema alternativu. Od toga, pogotovo zbog buduće koncertne dvorane, korist bi imali, ne samo učenici, nego i svi zainteresirani građani, jer bi, umjesto solista i manjih komornih sastava koji jedini mogu nastupiti u postojećim šibenskim dvoranama, konačno bili stvoreni uvjeti za daleko bogatiji i raznovrsniji koncertni život.