Bili smo na (pret)posljednjoj pinici za kornatsku maslinadu: Naše vam je ulje prava muka ježova!

Koliko prije tjedan dana bila sam u kornatskoj uvali Vrulje težakinja, čupačica maslina na posjedu Željka Jerata. Danas stižem kao novinarka "Slobodne", i to maslinarskom prugom koju u vidu malenog trajekta - pinice, podržava Nacionalni park Kornati.
Pinica me pokupila u Lavsi, gdje "ukrcivamo“ masline obitelji Skračić - složne braće Tomislava, Vladimira i Iva. Njihov način branja, ili kako se na ovim prostorima, primjereno terenu i naporu, kaže - čupanja - može poslužiti kao primjer: svi beru na svačijem, dakako, podijeljenom posjedu, a dobiveno ulje pravedno podijele među trima obiteljima. Bez obzira čije su rodile bolje, a čije lošije, na čijem je posjedu ubrano sve, a na čijem je još ostalo... Uvijek mi bude toplo oko srca zbog te bratske sloge - i di toga više uopće ima!?! Osim u mukotrpnim Kornatima...

Čupanje maslina u Kornatima zaista je mukotrpan težački posao. Malo se razlikuje u odnosu na vremena otprije kvarat ili pola stoljeća... Sve je tu, na kornatskom kršu, daleko teže nego na kopnu i na ravnu, ali, skoro da i ne treba trošiti riječi na te opise... Treba vidjeti.
Mnoge će kornatske masline i ove godine ostati neobrane. Bez obzira na urod koji je u veličini i količini ploda desetkovala suša, nema te energije, te brojnosti čupača i ruku, koja može skinuti svaki plod sa svakog kornatskog stabla masline.
- Mi smo pobrali za oko 500 kila ulja. Onda su moji pitali: triba li ti još? Ne triba. Onda dosta. I tako je još toliko ostalo na stablima - priča Boris Turčinov Klepac, Vruljar, na pinici Nacionalnog parka Kornati koja je ovih mjesec - mjesec i po dana bila "u službi“ vlasnika kornatskih posjeda. Đir koji radimo najvjerojatnije je predzadnji za ovu godinu.

- To je naš program rada s domicilnim stanovništvom za potporu u vrijeme kampanje maslina. Urod prevozimo od uvala do Murtera - do ispred uljare. Nije to stalna i točno određena "pruga", nego osluškujemo bilo, dogovaramo s ljudima, naravno, ovisno o kapacitetu broda. Mislim da smo time prilično olakšali sav taj posao, taj trud i tu muku murterskog svita oko maslina - govori nam mr. Josip Zanze, ravnatelj NP Kornati.

Josip Turčinov zapovjednik je pinice, a njegov jedini član posade Božidar Ježina. Kabina broda mogla bi biti reklama za Tommyja: na svemu što može poslužiti kao vješalica vise njihove vrećice pune spize, kruha, novina... a to je, naravno - "Slobodna"! Svaka vrećica ima svoj fjokić, kao šta i svaka vreća maslina ima svoju oznaku. To su "adrese“ na koje putuje ta "pošta“ tamo-vamo iz Kornata na kopno, i obratno.

Na tri mula u Vruljama čekaju spremne vreće. Dinka Turčinov i suprug pilaju drva, Zena Cunjac prati supruga s maslinama na brod, Mira Antić čeka ukrcati svoju kariolu i poslati je u Murter. Na žici se vitre jorgani i deke, sve se tu pomalo rasprema i pakira. Svi su puni hvale za pinicu i Milu Ramešu koji koordinira njenu plovidbu - ovisno o njihovim potrebama.

U Kravljačicu svraćamo samo da bi dodali kruv Čedi Skračiću. Čede nema doma, oko mula dežuraju mačke. Božo sklanja kruh u Čedin leut jer ga tu može zatvoriti.
Iduća je Strižnja. Na pinici je sve više maslina i putnika, a sve manje vrećica sa spizom i pošiljkama s kopna. Zora Skračić dolazi po svoju štrucu kruva, ovaj put samo jednu:
- Božo, gotovo je za ovu godinu!

Uvala Lučica ima daleko najlošije mulo i najteže uvjete za čupanje maslina. Do polja treba kozjom stazom i po ure uzbrdo, a masline natrag do mula putuju na leđima čupača. Iz polja se može nositi samo jedna po jedna:
- Nacionalni park unaprijedio je kornatsko maslinarstvo uređenjem protupožarnih puteva iz Vrulja i iz Kravljačice. Lučica nije te sreće. Ulje koje ja proizvedem zove se "muka Ježova“ jer to je stvarno muka... - govori mladi Luka Ježina. On i Ante Turčinov popravljaju ovdje prosjek godina kornatskih čupača maslina. Da nema starije generacije, mnoga bi kornatska maslina ostala neobrana...

- Prije dvi godine prevezli smo ukupno 130 tisuća kila, iz Kornata i sa Žuta. Suša je ove godine smanjila urod, pa ipak evo sad na brodu imamo već sedam tona - govore Joso i Božo koji ovih zimskih dana rade iznimno važan posao. Za njihov brod svaki nam je Kornatar rekao "sveti brod“. Da nema pinice ne bi se obralo ni pola ovoga što Kurnatari beru!

Na kraju svraćamo do Alme i Iva Šikića Bažokića, valjda najslikanijeg Murterina i Kurnatara, vlasnika i timunjera onog divnog leuta Bažokić s regata latinsko idro. Ivo je kornatski klesar, čovjek koji je "popravio“ bar dijelić kornatskih zidova što ih je oborilo vrijeme, opet u akciji Nacionalnog parka. Svi koji smo se iskrcali s pinice na bevandu jedva stajemo u majušnu Bažokićevu kućicu, onako usamljenu na zmorašnjoj strani Smokvice...

Bila je ovo predzadnja tura pinice.
U uljari imaju precizan podatak: ove je godine prevezla 37.796 kila maslina iz Kornata na kopno.