Kada se ovog ljeta Aleksandri Vasiljević, 29-godišnjoj medicinskoj sestri iz Banje Luke, ukazala prilika za posao u Domu za starije i nemoćne osobe "Matanovi dvori" u Rogoznici, od nje nitko nije bio sretniji na ovom svijetu.
Živjeti na moru, raditi u struci, pa još u domu čije je otvaranje potpomognuto novcem Europske unije, činilo joj se kao ispunjenje najljepšeg sna. Ipak, ne zadugo...
Još od samog početka bilo joj je čudno što je razgovor i dogovor za posao obavila samo telefonski s Tanjom Matanović Ekmečić, direktoricom, zapravo predsjednicom Udruge "Matanovi dvori", pod čijom kapom djeluje istoimeni dom, ali joj je rečeno kako je dotična na bolovanju.
- Kada sam - govori nam Aleksandra - prvi put došla u dom upoznati ljude i sam ambijent u kojem ću raditi i boraviti, bilo je vrijeme marende. Ušla sam s osmijehom, pozdravila i zaželjela dobar tek 14 štićenika koji su sjedili za stolom, ali nitko mi nije odgovorio. Tada sam prvi put osjetila da tu prevladava neka negativna energija i strah.
Ono što će poslije uslijediti, kada je već počela raditi, bilo je, prema njezinim riječima, puno gore.
- Zatekla sam gospođu Milicu, majku direktorice, koja je vodila poslove u domu iako je i sama napunila 70 godina, kako trese jednu baku. Toliko je vikala na nju da ustane sa stola i da ode u sobu da sam se zgrozila. Nisam htjela suditi na prvu, ali poslije ću vidjeti i doživjeti još i puno gore stvari - kaže nam ova medicinska sestra, koja se nakon iskustva u Rogoznici odlučila vratiti u rodni grad.
Terminalni bolesnik
- Presudan trenutak bio je onaj kada sam htjela za jednu štićenicu (podaci poznati redakciji, op. Z.Š.) pozvati Hitnu pomoć. Baka je terminalni bolesnik i trpjela je strašne bolove, pa sam više puta inzistirala da se pozove liječnik. Šefica ju je bila vezala za krevet, a nakon što ju je odvezala poslije odmora i kada sam vidjela da joj se zglobovi crvene, obratila sam se šefici i rekla joj ako ona ne pozove Hitnu, da ću to sama učiniti, a ona snositi posljedice. Njezin odgovor je bio da nitko neće htjeti doći, ali sam bila uporna i rekla da bih baš voljela vidjeti liječnika koji će riskirati licenciju zbog toga. Na kraju je pozvala Hitnu pomoć jer drugog izbora nija imala - navodi naša sugovornica.
Pomoć je na koncu nesretnoj ženi pružena i ubrzo joj je bilo puno bolje. Aleksandra je s djelatnicima Hitne, pak, shvatila, da njima dolazak i intervencija u takvim slučajevima nikada nisu problem.
- Poslije odlaska Hitne pričekala sam direktoricu Tanju, koju sam tog dana prvi put i vidjela. Odmah je došla, a više sam ja govorila, dok je ona slušala. Upozorila sam na puno stvari koje ne štimaju, među ostalim da su psihijatrijski lijekovi na dohvat ruke štićenicima, a u domu imaju pokretne i dezorijentirane osobe. Pitala sam je razmišlja li možda o posljednicama poput predoziranja. Kada sam prije toga mela boravak, više puta sam nailazila na lijekove po podu. Postavila sam i pitanje je li joj u interesu da ljudi od kojih ona živi preskaču svoju terapiju. Odgovorila mi je da im ništa neće biti jer to su samo lijekovi za smirenje! Uporno je tvrdila da je sve u redu i da su svi pod kontrolom. Kulturno sam se pozdravila i otišla - veli Vasiljević, koja je nakon kratkog premišljanja odlučila o svemu javno progovoriti.
- Odlučila sam progovoriti o tome samo iz jednoga razloga, a to je da skrenem pažnju institucijama. Svatko od tih 14 ljudi tamo ima pravo na život i zdravstvenu zaštitu. Nitko od njih nije kriv što je star, bolestan i nemoćan. Ovim putem apeliran na nadležne institucije da kontroliraju domove. Dom u kojem sam radila nema etičke uvjete za rad i boravak, štićenici ne dobivaju adekvatnu brigu, a uz to trpe i određeni teror. Nemoguće je da dvije radnice vode brigu o 14 osoba, da od večere do 7 sati u jutro nitko ne obiđe te ljude. Zato obiteljima preporučujem da se dobro informiraju gdje svoje najmilije smještaju - navodi Aleksandra.
A što o svemu kažu nadležni iz Doma? Telefonski smo razgovarali sa spomenutom direktoricom Tanjom Matanović Ekmečić, prema čijim riječima ispada da je u "Matanovim dvorima" sve u najboljem redu.
'Problematično ponašanje'
- Ja na sve to mogu reći da je cura tu bila nekoliko dana i da je došla do zaključaka do kojih je došla. Prije toga je radila tu u jednom restoranu u Rogoznici i čujem da je isto bilo problema. Sve što mogu reći jest da dođete i pitate doktore, Hitnu, socijalni rad, inspekciju, županiju, sve žive pitaje pa će vam reći kakvi smo mi. Mi smo jedan od rijetkih domova koji štićenike dižu iz kreveta, vraćaju ih, kad god treba sjede u stolici, kad treba leći, idu leći. Kada mene pitaju imam li nepokretne, ja ih pitam što im to znači. Moji štićenici se dignu, sjede u stolici, budu s ljudima, vrate se u krevet. Evo meni je neki dan bila državna inspekcija. Oni vam dođu iznenada i ljude zateknu u stanju kakvom zateknu – u dahu je odgovarala prozvana šefica, ali svako malo se vraćala na sada već bivšu djelatnicu i njezinu navodnu problematičnost.
Pitali smo je kako je onda mogla zaposliti nekoga a da ga nije vidjela, razgovarala s osobom, tražila diplomu?
- Došla je i pitala bi li mogla ostati. Meni je jedna djelatnica išla na godišnji i trebao mi je netko. Ja sam joj rekla da dođe i vidi, jer kazala je da se nije mogla naći u restoranu. Imala sam u to vrijeme ozljedu kralježnice, bila u biti nepokretna. Dolje su bile moje žene, moja mama, koja 15 dana uskoči. Ja prijavljujem osobe, meni ni jedna žena nije neprijavljena. I Aleksandri sam rekla da ako se snađe, da ću je prijaviti, ishoditi radnu dozvolu i sve što ide. Vjerovala sam, ali, Bože moj, cura se nije snašla. Ona je treći dan napravila tu scenu. Svi moji štićenici su kod nas po četiri godine, gospodine moj. Za nas se zna i u Splitu - uvjeravala nas je direktorica, kao i to da Vasiljevićka, za koju kaže da je bila pomoćna radnica, nikada nije ostajala sama.
Priča mlade Banjolučanke je, međutim, drugačija, i tvrdi da je primljena za njegovateljicu, iako je radila poslove sestre, spremačice i sve ostalo što je trebalo, dok je već prvi dan posla ostavljena posve sama s 14 štićenika.
Što se kvalifikacija njezine majke za posao voditeljice doma tiče, direktorica doma kaže:
- Normalno da je netko glavni ako je ona vlasnica zajedno sa mnom. Što bih trebala? Ako sam ja odsutna, da drugi rade što hoće? Što bi onda rekla? Ko onda vodi posao? Znači, po vama, ravnatelj bolnice ne ide kući? Je li vi idete kući? A vaš šef? A vlasnik Slobodne Dalmacije, ide li on kući?
Utvrđene nepravilnosti
Nakon svega obratili smo se na dvije relevantne državne institucije – Državni inspektorat i Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. I dok su nam u prvoj rekli da nemaju veze s poslovanjem domova za starije i nemoće, u drugoj su potvrdili da su oni ti koji su obavili nadzor koji spominje Matanović Ekmečić.
- Inspektori Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike su 14. veljače 2020. proveli inspekcijski nadzor nad pružanjem socijalnih usluga smještaja starijim i odraslim teško bolesnim osobama koje pruža Udruga „Matanovi dvori“. Tijekom provedenog nadzora utvrđene su određene nepravilnosti te je 3. ožujka 2020. doneseno rješenje kojim su naređene mjere i određeni rokovi za njihovo otklanjanje.
Predsjednica Udruge se pisanim putem očitovala i priložila dokaze o izvršenju mjera 10. travnja 2020. Kontrolni inspekcijski nadzor proveden 26. kolovoza 2021. utvrdio je da su ranije utvrđene nepravilnosti većinom otklonjene, a za dio koji još nije izvršen (radi se o zapošljavanju medicinske sestre) da postoje objektivne opravdane okolnosti te da će se dalje pratiti rad Udruge – odgovorili su nam iz Ministrstva na čijem čelu je Josip Aladrović.
O kakvim nepravilnostima se radi, nisu precizirali, ali smo doznali nakon što nam je dan poslije našeg razgovora i zamolbe s naše strane, nalaz, iako ne cijeli, poslala sama direktorica.
Iz njega se vidi da su se zamjerke od prije godinu i više ticale toga da je u domu bilo više od 14 dopuštenih štićenika, čega više nama, ali i dalje osobe suprotnog spola borave u istim sobama, odvojene tek provizornim paravanom. Inspektori su bili blagonakloni prema tomu što još nije zaposlena medicinska sestra na puno radno vrijeme i prihvatili razlog nestašice takvog kadra na tržištu rada.
Zavezane štićenike oni nisu zatekli, dok naša sugovornica kaže da ih je vidjela svoj prvi dan na poslu.
Očito će inspektori morati ubuduće češće potegnuti do "Matanovih dvora".
