Trošenj, Nečven, Bogočin, Kamičak, Babin grad na gornjoj Krki, Uzdah-kula kod Dubravica, ponad Skradina, i Ključica nad Čikolom, nekoć moćni hrvatski gradovi-utvrde u borbama protiv Turaka i Mlečana, nakon obnove će postati iznimno atraktivna kulturna i turistička ponuda Šibenika i Dalmacije.
Na tim srednjovjekovnim utvrdama već dulje vrijeme provode se arheološka istraživanja, arhitektonska i geodetska snimanja i konzervatorski radovi, radi njihove sanacije i pristupa tim lokalitetima, značajnim u ponudi Nacionalnoga parka Krka, kazali su nam u stručnim službama Nacionalnog parka Krka.
Nije sve u kupanju
Uostalom, ako se odmaknemo od već posvuda prevladane turističke “strategije” – evo vam more pa se kupajte dok je lijepo vrijeme – jasno je da turistima prije svega treba ponuditi priče, “upakirane” atrakcije koje će ih namamiti i cjelokupnim aranžmanom, u čemu su dalmatinske destinacije, budimo iskreni, itekako zaostajale za nekim drugim, inače turistički slabije razvijenim dijelovima Hrvatske, da ne govorimo o najatraktivnijim mediteranskim turističkim odredištima. Uostalom, svatko tko je posjetio neku od njih zna o čemu govorimo. Pa se tako možemo samo čuditi kako se netko i prije nije sjetio neke ovdašnje zapuštene i zubu vremena prepuštene turističke lokalitete, a potencijalne atrakcije međunarodnoga glasa, “osuvremeniti” i približili senzibilitetu današnjih turističkih interesa. Ili po domaću: zar je tako teško staviti poneku informativnu ploču, staviti neku informaciju više na internet ili uvesti neki multimedijalni sadržaj u ponudi? No, vratimo se našim utvrdama...
Još 2007. godine počeli su prvi radovi na raščišćavanju prostora i uređenju pristupa najpoznatijoj i dosad najsačuvanijoj utvrdi, Ključici, posebno zahtjevni zbog teškog pristupa tom lokalitetu navrh litice nad Čikolom. Obavljena su i geodetska snimanja i utvrđen je stupanj očuvanosti. Ipak, nakon toga na tom se lokalitetu više nije radilo, ali se nastavilo na ostacima grada Nečvena, gdje su 2013. godine obavljeni značajni znanstveno-istraživački radovi. Na obnovu čeka i utvrda Trošenj, do koje je uređena i pješačko-poučna staza duga 5700 metara, s vidikovcem nasuprot Nečvenu. Te će utvrde, planiraju u NP Krka, u budućnosti biti povezane visećim drvenim mostom nad kanjonom, kako je to bilo i prije više stoljeća. Na taj će se način izravno povezati i dvije susjedne općine, Promina i Kistanje.
Osim turističke valorizacije tih prostora, to bi trebalo pridonijeti i gospodarskom napretku toga dijela Šibensko-kninske županije. Novac za te projekte, rekli su nam, Nacionalni park Krka izdvajat će iz vlastitih prihoda, postupno kako se radovi budu odvijali.
Ključica iz 14. stoljeća
Grad-utvrdu Ključicu podigao je oko 1330. godine Ivan Nelipić, rođak znamenitog Ivana Nelipića I., hrvatskog plemića koji je vladao Kninom. Jedinstvene starohrvatske utvrde oko rijeke Krke, neke još starije od Ključice, oduvijek su bile, kako je pisao i šibenski kroničar don Krsto Stošić, od “posebnoga strategičnog značaja” radi nadzora putova iz unutrašnjosti prema moru, ali i radi zaštite voda i plodnih ravnica oko Krke i Čikole.
Na tim su se prostorima sukobljavali Turci i Venecija, a Hrvati su se borili protiv jednih i drugih osvajača, ali i međusobno. Kao Nelipići i Šubići, o čemu je povjesničar i franjevac s otoka Visovca fra Petar Bačić (umro 1931. godine) napisao i ove sjetne riječi: “Zarate se nevoljni velikaši tužne Hrvatske...”
Iz krvavih bitaka toga brdskog kamenitoga okružja i pitomih dolina rijeka Krke i Čikole, u kojima je, kako navode izvori, sudjelovalo i po 30 tisuća oružnika, rađale su se i brojne priče i legende. Neke, sačuvane do danas, isprepletene su misterijima i drevnim vjerovanjima u tim ratnim vihorima.
Poput priče o knezu Bogoju iz Bogočina, njegovu sinu Bogdanu i prelijepoj Miljavi, koju je na njihovu vjenčanju sa svim svatovima ugrabio strašni zmaj iz rijeke i zatočio je u Uzdah-kulu. Po Miljavi, sela nad Krkom nazvaše se Miljevcima, a po njezinoj majci Čiki rijeka Čikola. Zacijelo, neke od tih priča imale su uporišta i u stvarnim zbivanjima dalekih stoljeća.
Naša saznanja o Ključici prikupili smo susretljivošću sada počivajućeg prof. dr. fra Šime Samca, meštra novaka Visovačkog samostana, koji je neko vrijeme bio i na službi u franjevačkom redu Male braće (frater minoris) sv. Franje Asiškoga u Rimu. On nam je na uvid dao knjigu fra Petra Bačića, tiskanu 1920. godine, u kojoj je zapisao povijesna zbivanja i legende o starohrvatskim utvrdama nad Krkom i Čikolom. Među inim, Bačić daje i detaljniji opis Ključice, koju su stari izvori nazvali i “najslavnijim gradom od sedam gorostasa”.
Stotinu metara nad Čikolom
“Ključ (lat. clavis) je opstojao”, piše visovački fratar, “od oko 1330. godine, 100 metara nad Čikolom, po srednjevjekovnom ukusu i običaju, devet kilometara od Drniša i 18 kilometara od Šibenika. Dvije brine okužuju kosu, gdje je palača s tri poda, s tri reda prozora i visokom kulom na sjeveru, i trijemom unutra.”
“Pod vrhom kule”, navodi dalje autor, “je udubina gdje se mogao smjestiti čovjek i motriti sve u daljini. Njeni tvrdi zidovi kao da su saliveni. Bio je to grad utvrda, branik od Mletaka od šibenske strane, grada što ga je zaposjela Venecija. Mladen II Šubić je protiv Nelipića 1322. doveo vojsku iz Bosne, ali je u bitci kod Blizne bio poražen, pa su se Nelipići povukli i učvrstili u Ključu kojeg zapasali i utvrdili. Razvaljenih kuća iz kasnije dobi oko Ključa je bilo sve o 1860. godine”, piše Bačić.
Nacionalni park Krka proširio je i stari turski put od Ključa do doline Čikole, guvna gdje su nekad pasla velika stada ovaca i gdje se može doći i terenskim autom.
Iako izvana izgledom impresivna, Ključica je, kad joj se zađe među zidine, u lošem stanju. Neki rubovi zidina, građeni od nevelika kamena radi lakšeg transporta do vrha, doimaju se kao da će se srušiti.
Naposljetku, nakon obilaska toga povijesnog lokaliteta namjernik će predahnuti na zidinama Ključice sa zamamnim pogledom prema Čikoli i jezercu Torak u njoj, čija se površina na suncu zrcali poput rastopljenog srebra.
