Ivan Klarin (32), načelnik općine Tisno u trećem uzastopnome mandatu, tri puta je izabran i za zastupnika u Saboru. Izgleda da je njemu i jedanput bilo dosta, pa je aktualni mandat zaključio svojevoljnom zastupničkom abdikacijom. Time je, kod nas vrlo neuobičajenim potezom svakako skrenuo pozornost javnosti, jer za mnoge u domaćoj politici mjesto u parlamentu nedosanjani je san. Za Klarina očigledno nije. Je li se možda uplašio da će u politici prerano ostarjeti, pa se naglo okanio ćorava posla, ili je posrijedi nešto drugo što ga je sasvim preusmjerilo na njegovu općinu?
Umorio sam se
- Jednostavno sam se umorio, bilo mi je dosta šest godina paralelnog vođenja općine i obavljanja zastupničkih dužnosti, putovanja dvaput tjedno na relaciji Tisno - Zagreb, i moja je reakcija sasvim prirodna i ljudska. S druge strane, načelnički poslovi u Tisnu postali su sve zahtjevniji. Za mene je to i moralno pitanje, iako mnogi u ovoj zemlji misle da političari nemaju morala. Ali, nismo svi isti.
- Tko će u Sabor umjesto vas, znadete li ime ili ga slutite?
Kako čujem, veliki će se "okršaj" voditi između kandidata Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije.
- Kakve izglede ima, po vama, Marija Alfirev, vaša stranačka kolegica iz Vodica?
Vrlo dobre. Doktorica znanosti je, žena, radi u socijalnoj inkluziji…
- Dok ste bili u Saboru, je li vas smetao nizak rejting zastupnika kod građana?
Jako me to smetalo. Naročito zato što sam ulagao puno truda u pripreme za sudjelovanje u raspravi, primao građane, slušao njihove primjedbe i kritike, radio sa srcem, a javnost me percipirala kao i ostale, kao parazita koji živi od njihova rada. Ima kolega koji su bezobzirno koristili privilegije, a obveze ignorirali. Još je gora situacija iza saborskih zavjesa, no, za mentalnu higijenu nacije bolje je da ne zna kako se koriste privilegiji, automobili, putovanja, kako se uhljebljuje prijatelje, rođake…
Sporo paljenje
- I iz Tisna će se vaš glas daleko čuti. Evo, zbog najave pa odgode poreza na nekretnine najavili ste tužbu protiv države. Tražite da općini refundiraju trošak u koji su vas „uvalili“…
Porez na nekretnine je jedan u paketu od 15 zakona tzv. porezne reforme. O njemu smo raspravu proveli u studenome prošle godine, u kasnim večernjim satima, blizu ponoći, kad je u sabornici bilo 15 zastupnika, a pored TV ekrana tek malobrojni gledatelji. Zakon je stupio je na snagu 1. siječnja 2017., a kako narod ima sporo paljenje, tek kad je došao na primjenu u lokalne jedinice samouprave, ljudi su se digli na noge. Ovaj novi porez trebao je supstituirati dva ukinuta, komunalnu naknadu i porez na vikendice, koji čine 30 posto naših izvornih prihoda, i našli smo se pred zidom. Educirali smo službenike, imali više od 200 tisuća kuna troška i onda premijer odustaje od poreza na nekretnine…
- I što sada?
Kad zakon bude u Saboru izmijenjen, pokrenut ćemo tužbu, ali moram zaštititi izvorne prihode i poslati poruku da se nitko nema
pravo loptati s jedinicama lokalne samouprave.
- Poznato je da ste nezadovoljni stanjem u SDP-u. Je li i to imalo utjecaja na vašu odluku da se okrenete općini?
Ne. Ne mogu reći da me situacija u SDP-u ne demotivira, ali ključan je bio umor. SDP je u krizi i mora napraviti ogroman zaokret od sadašnje politike. Situacija u stranci nije dobra i bit će sve gora. Davor Bernardić nema kapacitet za predsjednika SDP-a i zato Plenković sebi dopušta svašta, što ne bi da je na čelu SDP-a Zoran Milanović.
Neozbiljna Vlada
- Tko bi po vama bio dobar predsjednik SDP-a?
Vidim nekoliko ljudi koji imaju karizmu, karakter, stav i mogli bi itekako konkurirati ovoj HDZ-ovoj garnituri na čelu s Plenkovićem. Ovo je loša Vlada koja koalira i s onima koji su ljeviji od SDP-a, koketira s ustaštvom, pa kad joj Pupovac zaprijeti raskidom koalicije zbog ploče u Jasenovcu, oni ploču sele u Novsku. To nije ozbiljna vlada. Plenković pokušava glumiti Sanadera i njegov gard, a kad mu ne ide, postaje agresivan i kaže "mogu što god hoću". E, ne može! Ne može se postavljati iznad parlamenta.
- Neki kažu da niste posebno ideološki opredijeljeni i da ste mogli biti i u HDZ-u, baš kao što ste u SDP-u. Je li to
točno?
Nije. Kad sam kao 20-godišnjak dobio s NL izbore za Mjesni odbor u Jezerima, krenule su ponude od SDP-a, HDZ-a i HSS-a jer su te tri političke opcije najjače na otoku Murteru. Moj je otac bio dugo u Domovinskom ratu, ali nije bio član HDZ-a. SDP sam preferirao zbog antifašističkog naslijeđa moje obitelji i brige za tzv. malog čovjeka. Zato što je antipod HDZ-u o kojem imam jako loše mišljenje, posebno zbog privatizacijske pljačke. A s druge strane je bio Ivica Račan, za mene oličenje poštenja, dobrote i smirenosti. Ali ja sam vjernik, bio sam i ministrant, i danas idem u crkvu. No, učlanio sam se u SDP 2007. i nikad se nisam pokajao, učinio bih isto i danas bez obzira na SDP-ova lutanja.
- Prestali ste biti zastupnik jer su vam dosadila putovanja, ali rado putujete sa suprugom?
Obožavamo to. Stalno putujemo, još od vremena kad smo bili cura i dečko. Bili smo u Americi, Kini, većem broju zemalja sjeverne Afrike, Nizozemskoj, svuda… a prošlog tjedna, prvi put s našom četverogodišnjom djevojčicom, bili smo u Pragu. Volimo upoznavati druge kulture i drugi način života, a dobre stvari koje vidim u raznim zemljama rado preuzimam. Putovanja obogaćuju.
Situacija u SDP-u nije dobra i bit će sve gora. Davor Bernardić nema kapacitet za predsjednika SDP-a i zato Plenković sebi dopušta svašta, što ne bi da je na čelu SDP-a Zoran Milanović
Evo što volim, a što ne volim
- Slušate li glazbu ?
Prije nisam, ali sada vrlo često kad idem spavati stavim slušalice i slušam glazbu jer me to smiruje. Preferiram osim dobroga glasa i dobru priču. Recimo, Đorđa Balaševića bih mogao stalno slušati jer su njegove pjesme kao romani. Ne slušam narodnjake ni Thompsona. Za mene je to jeftina, loša glazba.
- Što čitate, ako stignete?
Obvezno sve dnevne novine, bez obzira na internet, jer volim osjetiti novinski papir pod prstima. Od knjiga, volim literaturu vezanu uz diplomaciju u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Trenutno čitam "Treća strana hladnog rata", Tvrtka Jakovine o povijesti jugoslavenske diplomacije.
- Možda imate diplomatskih ambicija?
Ne, previše sam vezan za svoje mjesto. Ali volim proučavati diplomaciju jer me fascinira ta vještina. Više od čitanja volim pogledati dobar film.
- Gledate li HTV ili radije komercijalne televizije?
Ne gledam HTV-ov informativni program, politički je obojen i to me frustrira jer je to porazno za demokraciju. Ali iznimno cijenim njihov dokumentarni program koji još uvijek ima kvalitetu koja nije dosegnuta na komercijalnim televizijama. Gledam N1 i Novu TV, obvezno RTL Direkt i Šprajca da me nasmije prije spavanja. Redovito gledam vijesti na BBC-ju, dokumentarce na YouTubeu ili National geographicu.
- Kako stojite u kuhinji? Volite li kuhati? Ili samo jesti…?
Malo kuham, to obično radi moja punica ili moja supruga. Obožavam piletinu na sve načine, pršut mi je na vrhu ljestvice, mrzim ribu i ne jedem je više od tri puta godišnje. Kad putujem, obvezno želim probati nacionalnu kuhinju zemlje u kojoj boravim. To je nezaobilazno.
- A saborska kuhinja?
Ako mislite na pravu kuhinju, a ne "kuhinju", mogu vam reći da je katastrofalna i izbjegavao sam tamo jesti. Radije bih uzeo komad pohanog mesa u supermarketu nego jeo u Saboru.
- Bavite li se sportom?
Ne. Sport uopće ne pratim, ali ljeti obvezno plivam svaki dan, a zimi obožavam šetati, i to, što gore vrijeme, to mi je draže. To me opušta. Osobito šetnja uz more. More obožavam. Sve u svemu, ispada da sam jako dosadan čovjek.