Slažem se sa stavom kako je odluka ministrice Gabrijele Žalac da od 19 milijuna kuna, predviđenih za razvoj jadranskih otoka, izdvoji manje od pet posto za šest šibenskih školja, na određeni način ruganje s preostalim i ostarjelim šibenskim bodulima. Šibenski su otoci turistički potencijal od kojega boli glava. Brzo ćemo doći do toga da su oni novi, nezaobilazni resurs hrvatskog turizma - počeo je naš razgovor Goran Grguričin, potpredsjednik hrvatskog Otočnog sabora, bivši predsjednik Šibenskog gradskog vijeća i jedan od najpoznatijih ratnika Domovinskog rata na šibenskom području.
Picula i Tomašić
- Nije vrag da je samo problem u ministrici i njezinu Ministarstvu regionalnog razvoja!?
- Naravno da nije! Pa, ne možemo očekivati da dva ribara sa Žirja ili Kaprija pišu projekte za EU-fondove. Uzaludno smo priželjkivali da hrvatska Uprava za otoke ima sjedište u Šibeniku. No, dobro bi došao referent za otoke u šibenskoj Gradskoj upravi. Kao prvo rame za plakanje i planove otočana. Ovako su boduli osuđeni na razgovore s gradskom vrhuškom, kojoj se, ruku na srce, ti problemi, kraj svih drugih, i ne čine toliko velikim.
- Pretpostavljam da se Otočni sabor poziva na europsku praksu, na rezoluciju "Europski otoci“, posebice kad je riječ o malim otocima…
- Naši su EU-parlamentarci, posebice Tonino Picula i Ruža Tomašić gotovo nametnuli problematiku malih naseljenih školja u Bruxellesu. Nešto se pomaklo i hvala im na tome. No, ima u otočnoj problematici još puno zakonskih zavrzlama. Lakše je kad je riječ o velikim otocima, gdje je sve jasno. A kod malih otoka, kao što su šibenski, aktualna indeksacija je na štetu bodula. EU-fondovi (i ne samo oni!) prvenstveno su namijenjeni nerazvijenima, a Zlarin, Prvić i ostali pripadaju gradu Šibeniku, koji ne ubrajamo u kategoriju nerazvijenih.
Zaboravljeni projekti
- Što biste, prije svega, prepisali iz prakse ostalih europskih zemalja kad je riječ o otocima?
- Prije svega, besplatni prijevoz. U nekim zemljama trajekt ima tretman ceste, otočno stanovništvo ne plaća ni kune. Ni za kartu ni za vozila. A to puno znači. Vožnja kamionom građevinskog materijala u Šibeniku košta manje od 200 kuna, a na mom rodnom Žirju više od tri tisuće. Kad su već brodoprijevoznici dobili koncesije i subvencije, za male otoke bih odredio bagatelne cijene i ostalima. Da stimuliramo ljude da posjete otoke. Ne pretjerujem kad tvrdim da 30 posto Šibenčana nije posjetilo ni Kaprije ni Žirje.
- Nema spasa otocima bez gospodarskih projekata. Besplatni ili jeftiniji prijevoz nije dovoljan…
- Svima koji su toliko hrabri da imaju tvrtke na malim otocima ukinuo bih PDV! Vjerujem da bi to bio najbolji poticaj da na školje sa svojim dućanima, hotelima ili malim firmama stignu i drugi. U tom smislu smo ostali na vremenu kraja osamdesetih minulog stoljeća. Početkom devedesetih projekti marina u Kapriju i Žirju stigli su gotovo do realizacije. Spremni su bili ulagati Francuzi i (kasnije) potonula šibenska "Slobodna plovidba". Danas je te projekte prekrila prašina.
Prvić - Vodice
- Marine bi zaista bile rješenja za Žirje i Kaprije, a što predlažete za druge otoke!?
- Bilo bi praktično da se naselja na otoku Prviću povežu brzim brodom sa svojim administrativnim središtem u Vodicama. Da brod ide svaki pola sata. Kao neki vodički "gradski autobus". Zašto Krapanj ne spojiti s kopnom, te istodobno zabraniti automobilski promet na njemu!? U pravu su oni koji tvrde kako bi otok spužvara u tom slučaju bio kao šibenski Sveti Stefan. Kod Kaprija i Žirja treba hitno naći rješenja za alternativna pristaništa. Previše smo kao grad, županija i država indiferentni prema statistici koja govori da trajekt i katamaran, zbog vjetra, do tih otoka ne stižu u prosjeku 50 puta godišnje. Žirje bi sa 6 milijuna kuna svoj problem riješilo „preko noći“.
- Žirjani se bune i radi lovaca, dok su ih na Zlarinu jedva dočekali, radi istrebljenja veprova…
- Nije nerealna teza da su veprovi doplivali do Zlarina, kao što su medvjedi do Krka, ali… Ima i čudnih i nejasnih lovačkih priča. No, ne želim glasno špekulirati. Za lov na Žirju tvrde da je sve po zakonu, no ako je tako, onda Zakon o lovu na otocima valja na doradu. Fazani i zečevi sigurno nisu sami stigli na Žirje, gdje ih u mom djetinjstvu nije bilo ni u tragovima.
'Svi za Žirje'
- Kad spominjete Žirje, odbili ste inicijativu da budete predsjednik Mjesnog odbora. Zašto?
- Morao bih promijeniti mjesto prebivališta, a i nemam baš dobra iskustva s politikom na mom otoku. Ljudi koji zajedno kartaju i piju, zaborave da su prijatelji kad dođu izbori. Umjesto da bude samo lista s radnim naslovom "Svi za Žirje“.
- Predsjednik Ivan Dobra dao je ostavku. Sad je na potezu Gradsko vijeće…
- Novi zakon govori da Gradsko vijeće na prijedlog gradonačelnika može raspustiti Mjesni odbor, ali ne i imenovati povjerenika, kako se pogrešno govori. Jedino rješenje su novi izbori.
- Je li vam tu zavrzlamu s rodnim Žirjem može nekom čarolijom riješiti vaš stranački kolega iz HSS-a, mađioničar Casper?
- Učinio bi on to rado da je moguće. Čudni su naši bodulski putovi. Raduje me jedino pojava nove mlade udruge ŽOS (Žirje, otok sreće). Mi, stariji bismo trebali ustupiti mjesto mladima - završio je Grguričin.