Iz Umiljanovića kod Ružića je Krešo Šaran potegao do Šibenika da bi nam ispričao svoju muku s Hrvatskom poštom i s time se svrstao u dugi red brojnih nezadovoljnih građana koji su još sredinom prosinca pritužbama zasuli Poštu, a raspisali su se i mediji.
Ne stižu pismovne pošiljke, paketi, kaos vlada u dostavi, zbog čega je na Facebooku otvorena i posebna grupa gdje se slijevaju pritužbe i kanalizira ogorčenje klijenata Hrvatske pošte. Šaran je eto, odlučio svoju ogorčenost iznijeti na drugom mediju.
– Vi ste ipak korektiv rada služba i ustanova, pomozite, neka se čuje što rade! – kazao je. Nije mu do vrijednosti paketa koji je poslao 23. prosinca, a do 4. siječnja nije stigao na odredište da obraduje njegove unuke za blagdane, zagrebačke studente povijesti i elektotehnike, nego je žalostan i srdit što je HP njegovim momcima ukrao i Božić i Novu godinu!
Pripremio suho meso
Didovo suho meso koje je s ljubavlju pripremio na svome dimu – kobasice, panceta i pršut, 12 kila toga mirisnog blaga Božjeg pripremljenog u Zagori zapelo je u bespućima gužve u poštanskom prometu i prema svemu sudeći, s malom mogućnošću da stigne na odredište, u novi dio Branimirove ulice.
– Paket je otpremljen iz drniške pošte u 8,48 sati i trebao je stići sutradan, iz središnjeg poštanskog skladišta u Zadru.
Platio sam dostavu više od 90 kuna, invalid sam Domovinskog rata s malenom mirovinom i nije mi tu pošiljku baš lako skuckati – jada se Krešo Šaran.
Kćer i zet su u Finskoj, gdje je zet veleposlanik RH, unuci su sami u Zagrebu, korona je sve prikovala u kuće, a HP je uspio pokvariti i to malo veselja.
Već je dida podnio pritužbu u drniškoj pošti sa zahtjevom za odštetu i dobit će je sigurno, prema riječima Ivana Čule, predsjednika Uprave HP, u izjavi za prilog jedne nacionalne TV kuće sredinom prosinca. Posuo se Čulo pepelom, priznao krivnju i opravdao se među ostalim, problemom da je poštara 20 posto manje u službi zbog epidemije, povrh poslovične prosinačke zatrpanosti pošljkama.
Najavio je Čulo uskoro novo korisničko sučelje i paketomate koji bi trebali olakšati žvot poštarima i korisnicima, a ne da klijente, poput Kreše Šarana, upućuju na telefonski broj za informacije o paketima da bi dobio odgovor da bi njegova pošiljka trebala biti u Zagrebu, u središnjem distribucijskom centru!
"To me vrijeđa kao čovjeka"
– Pa to i ja znam, ali zašto ne stiže na odredište? To me vijeđa kao čovjeka i građanina, da ne govorim da se službenici sprdače s nama koji imamo pritužbe na rad Pošte! – kaže Šaran i razočarano konstatira da nama u Hrvatskoj ne treba nitko sa strane kada već sami sebe toliko dobro uništavamo.
Čak je otišao i na policiju, no to nije u njihovoj mjerodavnosti, a ne tješi ga ni to da su mu rekli da nije jedini koji im je u nemoći, došao s pritužbom na rad Pošte. U poštanskim uredima ionako je već odavno lako kupiti knjigu, kišobran ili što drugo iz trgovačkog asortimana.
Hoće li nas uskoro iznenaditi i s ponudom suhoga mesa, da zamiriše s njihovih polica ako im s pošiljkama već toliko zapinje?