Ima u nas svega, samo triba znat nać. I aćeta od višanja i smišnih prodavačica...

Pa nismo mi išli na fakultet da bi radili! - čuješ tako di govore naše domaće šmizle - ka da su popile pamet cilog svita – a onda dođeš u Vodice.
Na Sajam domaćih proizvoda, na samu rivu, pa vidiš tamo svega blaga božjeg, na štandu dvoje profesora engleskog jezika. Ujutro ili popodne, već kako ih dopadne, rade u školi, a poslije, zajedno s djecom – njih dvoje – i još jednim radnikom uzgajaju voće i povrće, jabuke, kruške, šljive, višnje, pa prave od njega džemove, sokove, ocat. Pored Daruvara, selo Maslenjača, na deset jutara zemlje, a robu prodaju većinom u Zagrebu, na Trešnjevačkom placu, i ovako po sajmovima, kako smo i mi uhvatili Silvija Devalda i sina mu Lukasa. OPG je, inače, na suprugu Draženku Kešić.

- Da budem iskren, mi više računamo na Vodičane i domaće kupce, nego na turiste. Nisu ovo suveniri, nego proizvodi za konzumaciju – sokovi od litre, džemovi od 300 grama – veli nam David, kojeg je nasmijala naša konstatacija "Znači, vi se nadate da su se Vodičani dovoljno obagatili od turizma, pa da će se sad okrenuti zdravom životu, i detoksikaciji organizma s vašim prirodnim sokovima?"
- Pa, ne moraju se obogatiti, nemamo mi neke pretjerane cijene, nego se nadamo da su postali svjesni potrebe da se hrane zdravo. Sokovima bez šećera, džemovima bez konzervansa, voćnim octevima koji su odležali tri godine. E, baš ti ocati – od jabuka, višanja i šljiva – koje bi mogli nazvati Aceto balsamico Daruvarico – mogli bi biti zanimljivi vodičkim i inim ugostiteljima da ih malo ubace u svoju vlastiti kužinu.

Ljudi, navalite dok ima!

Eto, David s njima začinjava zelenu salatu, a supruga ih stavlja u tamne umake, odnosno toćeve. To bi moglo i kod nas ići, i naši su Dalmatinci ludi za veprovinom, divlje je prasadi kod nas više nego pitome. Ili hobotnica, s octom, kvasinom od višanja?! Šta fali, naš Rudi Štefan je juhu od višanja sprema sad nedavno u Milanu, na Trijenalu, kad se Šibenik tamo predstavlja Talijanima. Probajte, ljudi, navalite dok ima. A tek sok. David se kune da nema u njemu ništa osim višanja, i to dvije kila za jedan litra.
- A jabučni sok, mutni i bistri, koja je razlika? - uvik san tija pitat, a u Dalmaciji nisan ima koga.
- Mutni jabučni sok je ono što izađe iz preše, a bistri se stavlja da odleži, dodaju se enzimi, koji "pojedu" pektin, pa je to to. Enzimi su isto tako prirodni, ali za one koji ne vole ništa "latinsko", nego samo prirodno, nek se drže "mutnoga".
Mi Hrvati najvolimo mutne. I sokove, i kandidate na izborima. Vajik za takve glasamo. Pa se onda poslije čudimo...

Al, pustimo mi to, ajmo dalje po štandovima. Još se jedna ptičica iz gore spustila na more. Darijo Dješka iz Osijeka, drži pčele na tri pozicije tamo, ali i kamionom putuje, seli 70 košnica po cijeloj Lijepoj našoj, kako gdje ima paše. U Dalmaciji su kad cvjeta kadulja, a oni sami imaju desetak vrsta meda – tu je i lipa, livada, cvijetni, bagrem, kesten, medljikovac... Imaju i onaj skoro bijeli med, taj je od uljane repice, dobar je za bronhitis i astmu, lako kristalizira, za pušače je dobar. Cijene su od 50 do 120 kuna ovisno o vrsti.
- Vodičani zasad dobro reagiraju na naš med, a imamo i propolisa, koji je prirodni antibiotik, kad se porežete, pospete malo, rana puno brže zaraste, pa cvjetn prah za jačanje imuniteta – stani malo Darijo, optužit će me doktori ko Pernara, da im se pačam u posao, kruh da im uzimam! A šta tek reći onda za Jasnu Beritić koja na štandu OPG-a Zvonimira Kalića, inače nećaka, nudi proizvode indsutrijske konoplje. Ona je i za ljepotu, za zdravlje, i za hranu, za sve, o čemu nemaš nikakvu dilemu, čim vidiš Jasnu, onako plavu i rumenu, nasmijanu.

Konopljom protiv toksina

- Proglašeni smo ove godine za najboljeg mladog poljoprivrednika od struke, predstavljat ćemo i Hrvatsku u Bruixellesu, u ekološkoj smo proizvodnji zadnjih šest godina i imamo 30-ak proizvoda. Koji su nastali tako da smo proizveli deset tona sjemena kojeg nismo imali kome plasirati, pa smo išli sami od te fantastične sirovine praviti ulja, čajeve, brašno, kozmetiku. Konoplja je nešto što je jako zdravo i ljekovito, puna je vitamina i minerala, najbolji čistač organizma od toksina - nabraja Jasna. A ja velin:
- Viš ti to. A mi smo to dosad duperavali samo za ranu grdelinima! Zato oni nako pivaju!
- Ulje se pije na žlicu, ima najbolji omjer Omege 3,6 i 9, dobro je za probavu, tlak, gastritis, psorijazu – piva Jasna ko Grdelin, mogla bi na snimanjima reklama radit. Ništa se od nje ne baca, iskoristiva je od korijena do cvijeta! A ako koga zanima, koja je razlika između ove i one konoplje, i to san pita: – Ova ima THC-a 0,2 posto a indijska ima od 5 do 12 posto!. A THC je ono što 'puca'. Ali, ljudi su tu u zabludi, veli Jasna, ne liječi THC nego CBD – on je ljekovit i zdrav. A njega ima u ovoj industrijskoj konoplji koliko oš. Samo udri!

Isto ko i na štandu Riba Dražin, j.d.o.o za ribarstvo, iz Kaštel Kambelovca, koji je unatoč svojim inćunima, srdelama i marinadama, salatama od hobotnica u staklenkama ipak najpoznatiji po svom "pepefišu", papričicama punjenim slanim inćunima. To je u isto vrime i slatko, i slano, i papreno i ljuto, rekli bi ovi što pišu za "Dobru hranu' – prava "eksplozija okusa" – nutka me Vedrana Mikulčić da probam.

Oću, hvala. Vedrana prođe cijelu Hrvatsku uzduž i poprijeko, u Šibeniku njenih delikatesa ima na Baroneu i u hotelu Panorama, u boljim restoranima su to predjela, pored ribe, tu su i manrinirani sirevi, školjke, tuna. A kad ih pojedete, onda vam ostane vrhunsko začinsko maslinovo ulje u boci, ono s padina Kozjaka, a imate tu još i bočica divlje ljutike, motara, kapari s otoka Čiova. A tek kad sam čuo da imaju i marinirani ušatu – Šibenčani bi rekli oćada – e tu me Vedrana izula iz postola. Vau, zar se i tog neko dositija?! Lipo se isfiletira, pa ko i inćun u marinadu, al pošto je jači bokun, onda nije tako kiselkast, nego je drukčiji. I što bi valjalo uz to popit? - pitam. Uz slanu ribu ide crno, a uz marinade bijelo! E, bi ja moja Vedrana, da je poslin ić leć. A mene toka pisat!

Smokva u maslinovom ulju

A ništa onda, onda je za vas najbolje ovako jedna suha smokva u maslinovom ulju, punjena bajamom. Bude vam sočna, bajam daje jedan orašast okus, a i strašno je zdravo, za sportaše, i ljude koji puno rade, ka vi – smije se Vedrana.
A mene toka još samo zavirit kod gospođe Ksenija Straga, koja je u Vodice, na Sajam, zajedno sa suprugom donijela proizvode od svoje lavande, sa svoja četiri hektara na Krku. Tu su raznobojni kušinići, pa krepene ribe, šanpjeri, brancini i morksi konjići, punjeni lavandom. Oni nisu, ka ovi s drugih štandova za izisti i prigristi, više su za okripit dušu, nego šta su za tilo. One su za naše Čehe i Slovake, Poljake da ponesu sa sobom, da ih metnu u armerun. Pa da ih, kad in zamrliše, siti kako in je lipo bilo prošlo lito tamo na moru, na onomen Krku, u onin Vodicama, u Dalmaciji. Lavanda je za njih miris urlapa, wakacja....