Invazija Murterina na Crnu Goru: Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nabasala je drito na našu Ljilju i dala joj ruku rekavši 'Dobar dan, domaćini!' Ne, ne, reče Ljilja, zar ne vidite crven, bijeli, plavi, ja sam vaša! (FOTO)

Obično o blagdanu sv. Tripuna puše bura, mi je zovemo "bura tripunica", a ako ne prestane za tri dana, potraje i sedam. Ove godine se dogodila iznimka, puše jugo – izvijestio nas je naš vodič u Crnoj Gori, Kotoranin Ivica Biskupović, aktivni član Hrvatskoga građanskog društva Crne Gore, najveće civilne udruge u toj zemlji, na čiji je poziv, drugi u posljednjih pet godina, Bratovština sv. Nikole iz Murtera i došla hodočastiti svetom Tripunu.

Iako je vrijeme prije samog blagdana doista bilo neugodno, na samu nedjelju, 4. veljače, jugo se umirilo, kiša netragom nestala, a sunce obasjalo predivni stari grad Kotor. Predivan unatoč i usprkos brojnim potresima i drugim nedaćama koje su ga snalazile kroz povijest. Orio se stari grad od zvonjave crkvenih zvona, "a nekoć je imao 30 katoličkih crkava, danas ih je sedam i dvije pravoslavne", saznasmo od našeg vodiča, a i te dvije, crkva sv. Nikole i crkva sv. Petra, na dan sv. Tripuna otvore svoja vrata i pozdrave procesiju u kojoj se nose moći sv. Tripuna, koje se u Kotoru čuvaju već više od 1200 godina. Legenda kaže da je sam sv. Tripun izazvao oluju 809. godine kako bi njegove kosti mogle počivati u izabranom gradu Kotoru.

Kroz vrata zidina staroga grada uvele su nas dvije limene glazbe uz čiju su glazbu pripadnici Bokeljske mornarice prije same svečane mise na trgu izveli kolo sv. Tripuna. Unatoč visokim godinama kolovođe, a saznali smo da su mu 82, bokeljski su mornari otplesali ušpuk, što će reći puž, pa kolo, pa dva, pa kolo uokolo, pa kadenu ravnu, pa krivu, pa osmicu… i tako 11 figura. Impozantno! I svakome preporučljivo. Doći u Kotor i vidjeti tu raskoš. I poslije mise procesiju. U kojoj se ove godine vijorio i barjak Bratovštine sv. Nikole iz Murtera! I pronijela murterska narodna nošnja.

Mladog barjaktara Krešimira Papešu pratile su Lidija Jerat i Ljiljana Pleslić u narodnim nošnjama. Vidjeli smo mnoge poznanike u procesiji iz Šibenika, Skradina i Jezera, a čuli smo poslije da je iz Šibenske biskupije u Kotor došlo čak devet autobusa s hodočasnicima. U procesiji se moglo vidjeti i mnogo poznatih lica iz hrvatske politike. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nabasala je drito na našu Ljilju i dala joj ruku rekavši "Dobar dan, domaćini!" Ne, ne, reče Ljilja, zar ne vidite crven, bijeli, plavi, ja sam vaša! I objasni joj odakle je i što je i koga predstavlja, a ministrici, kaže Ljilja, bilo drago.

Večer prije same svečanosti u Kotoru, Murterini su bili gosti na tradicionalnom Tripundanskom balu, koji se u organizaciji HGD Crne Gore održava već 16 godina, a od 2010. u ekskluzivnom hotelu "Splendid" u Bečićima, u kojem su Murterini i odsjeli. Na taj se bal pozivaju državnici i visoki dužnosnici zaslužni za unaprjeđenje odnosa između dviju prijateljskih država. Izaslanik naše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović bio je veleposlanik RH u Crnoj Gori Veselko Grubišić, a bili su na balu i mnogi gradonačelnici i donačelnici iz naših gradova Splita, Dubrovnika, Korčule… Posebno su pozdravljeni gosti iz Murtera i Italije, a tom se prigodom dodjeljuju i povelje za proteklu godinu. Ove ju je godine dobio "hrvatski slikar iz Crne Gore Dimitrije Popović iz Zagreba", kako je lijepo objasnio tajnik HGD Tripo Schubert.

Kad su se već zatekli u Crnoj Gori, Murterini nisu propustili posjetiti crnogorsku prijestolnicu Cetinje. Smješten u Cetinjskom polju podno planine Lovćen, između Boke kotorske, Skadarskog jezera i Jadranskog mora, Cetinje se, sa svojom klimom, nije baš pokazalo gostoljubivo, a i muzeji su bili zatvoreni. Kad smo već tu, ajmo se barem slikati ispred Plavog dvorca u kojem je danas rezidencija crnogorskog predsjednika, a nekoć ga je izgradio kralj Nikola I. Petrović za svog sina Mirka. Saznasmo od našeg vodiča da je njegov unuk princ Nikola došao u Crnu Goru poslije 90-ih godina prošlog stoljeća i da mu je crnogorska vlast obećala darovati barem stan u zamjenu za puste građevine koje su naslijedili od dinastije Petrović. Ali ništa od toga, ni dan-danas ga nije dobio. Dođe princ malo turistički i vrati se natrag u Francusku gdje inače živi, reče nam naš vodič Biskupović.

Biti u Crnoj Gori, a ne posjetiti crkvu Gospe od Škrpjela, bilo bi neoprostivo. Zato su bratimi na povratku s hodočašća otplovili na taj zavjetni otok, kažu, jedinstven na svijetu. I imali što i vidjeti jer crkva u sebi objedinjuje nekoliko muzeja. Šteta što se na drugi otok, koji je prirodan, Sv. Juru, ili Đorđa, kako bi rekli Crnogorci, i na kojem je smješteno groblje gradića Perasta, ne može. To je zato, kazao nam je vodič, što je Kotorska biskupija sklopila ugovor sa Suboticom, odnosno tamošnjom biskupijom, da na otoku ljetuju njihovi svećenici i časne sestre. I tako već 60 godina.