Jadni mi kad onemoćamo, bez sustavne skrbi zajednice

Ovo je trebao biti tekst o dva aktualna projekta u oblasti skrbi za stare u zajednici, a postat će, budete li čitali do kraja, tekst o sveopćoj bešćutnosti te zajednice na području Šibenika, odnosno nekadašnje Općine Šibenik. Zapravo, ta je bešćutnost sveprisutna pojava u Hrvatskoj, naglašena upravo u turističkim krajevima.
U ovom trenutku aktualna su dva projekta, jedan Ministarstva rada, drugi Ministarstva demografije.
Prvi se zove "Zaželi", omogućava zapošljavanje na 30 mjeseci nezaposlenim i teško zaposlivim ženama (iznad 50 godina).
Može biti nastavljen ako postane samoodrživ. To predviđa ugovaranje usluga s onima koji će ih plaćati sami ili uz potporu zajednice i države - ovisno o imovinskom cenzusu. Život bi bio znatno olakšan starima, ali i članovima obitelji ako su zaposleni pa dio dana ne mogu skrbiti o svojim starima i nemoćnima. Nezaposlenim ženama - eto posla!

Ogromne potrebe

Na poziv za taj projekt u ovom su trenutku prošli samo Tribunj i Skradin.
Ne malo, nego premalo interesa ako se zna koliko su goleme potrebe za skrbi oko starih i nemoćnih. Znamo kakva su demografska kretanja u Hrvatskoj, tako je i na šibenskom području. Zna li uopće itko koliko imamo svoje "starčadi“, u kakvu su stanju i kakve su im potrebe?



Drugi projekt Ministarstva demografije, odnosi se na širenje socijalnih usluga u zajednici. Mreža pružatelja takvih usluga ne postoji. Ravnateljica šibenskog Centra za socijalnu skrb Davorka Grbac Plavčić kaže:
- Projekt našeg Ministarstva poziva sve jedinice lokalne samouprave, civilne udruge, domove i ustanove socijalne skrbi da osmisle različite oblike pomoći u zajednici. Prioritetna skupina su stariji, oboljeli od Alzheimera ili drugih demencija, odrasli s invaliditetom ili djeca s raznim problemima. Naš projekt traje 24 mjeseca nakon kojih se otvaraju mogućnosti nastavka rada, ali u drugom aranžmanu. Potrebe su ogromne, sustav dobro zamišljen, Zakon o socijalnoj skrbi sve pokriva. Ono što nedostaje, što je nasušna potreba, to su izvršitelji poslova. Naš poziv za ove projekte je do 18. travnja.

Gerontodomaćice

S nama su u razgovoru i Slađana Dunđer, Rosanda Penđer i Ante Puče, socijalni radnici za odrasle. Svakodnevno se susreću s primjerima lošeg stanja u sustavu skrbi u zajednici, u kojima onda Centar za socijalnu skrb gasi požare koji možda nisu ni morali planuti - da zajednica, da lokalne samouprave, imaju razvijen odnos prema svojim starima i nemoćnima.
Nepostojeća je sustavna skrb zajednice o njezinim starim, nemoćnim i bolesnima... Hospicija u Šibeniku nema. Tek su nedavno u sustavu zdravstva uvedene specijalizacije gerontologije i palijativne skrbi, biće pod pritiskom EU-a!
Grad Šibenik svojedobno je krenuo s Centrom za pomoć i njegu u kući (sada za pomoć u zajednici) i "dobacio“ se s gerontodomaćicama sve do Žirja:
- Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti gradski kvartovi u kojima Centar još radi. Boraja je puna starčadi kojoj bi dobro došla ma kakva pomoć u kući. Već iza tunela prema Dubravi - nema šanse da će netko otići upomoć kojem starcu. Lepenica!? Ništa! I nema tko započeti tu priču čak i onda kad se mogućnosti nude kao na pladnju, poput ova dva projekta! - govori Rosanda Penđer.
Započeti je može samo lokalna samouprava, ali ona se u praksi bavi visokom politikom - iz koje će stranke biti koji načelnik, pročelnik, predsjednik ili kako se već zovu... u vertikali od (države...) gradova i općina do mjesnih odbora.

Kuhinja u Pirovcu

- Na planu pomoći u zajednici potpuno su nepokrivena područja Rogoznice, Primoštena, Žaborića, Vodica, Murtera, Pirovca, otoka... Evo Tribunj i Skradin su prošli na projektima Ministarstva rada, no kad projekt prođe, posao će se ugasiti. A mogao bi biti nastavljen! Najrazličitiji su oblici pomoći starima, nemoćnima i bolesnima, to bi, pak, dalo posla nezaposlenima. Najbolje bi lokalna samouprava mogla znati kakvo im je stanje na terenu. Jedino oni mogu pokrenuti aktivnosti kroz koje će ti projekti uopće započeti, a da je sreće biti i nastavljeni nakon što isteknu te dvije - dvije i pol godine - govori ravnateljica Davorka Grbac Plavčić.
Kao primjer i ilustraciju navode Pirovac. Tamošnji dječji vrtić ima najsuvremeniju kuhinju. Dakle, ima mogućnost pripreme obroka koje bi npr. gerontodomaćice nosile starim i nemoćnima.
- Odličan model je dom u Tisnu, koji je inicirala upravo lokalna samouprava, a za svoje sugrađane sufinancira Općina. Imaju smještaj za oko 15 korisnika, uz to pružaju poludnevni boravak i drugima, olakšavajući život zaposlenim članovima obitelji. Čemu napustiti posao ili, primjerice, uzeti status njegovatelja na što imaju zakonsko pravo, ako postoji zajednica koja će pomoći u skrbi za njihove stare? Niz je usluga koje se mogu kreirati u hodu, ovisno o potrebama. Čim imaš kuhinju i njegovatelje - imaš osnovnu infrastrukturu za pomoć i njegu u kući - govore socijalni radnici.

Samac s gangrenom

Slađana Penđer kaže:
- Evo i jutros imamo problem kako riješiti jednog stanovnika starog grada s gangrenama na obje noge. Bolnički je obrađen i otpušten ali - gangrena ostaje. Živi sam i to postaje neodrživo. Da imamo razvijen sustav pružanja usluga mogli bismo mu pomoći obilaskom čistačice, njegovateljice, mogli bismo mu osigurati obrok, pomoći oko terapije - uzima dvadesetak lijekova dnevno! Nažalost, postojeći Centar za pružanje usluga u zajednici u Šibeniku ima kapacitet od samo 20 ljudi kojima može dostaviti obrok. Dakle, sad imamo upaljen alarm za još jedan hitni smještaj a to je teže od ičega. Slučajevi se najprije rješavaju kad dospiju u medije! Mi smo na 12 adresa poslali zahtjev za smještaj Jere Lakoša, ali ništa se ne bi riješilo da slučaj nije dospio u medije i da gradonačelnica Vodica Nelka Tomić nije "zavrtila" telefon... Zajednica je i u 18. stoljeću više vodila računa o skrbi za svoje nemoćne, nego danas. Imate to zapisano u gradskim arhivama... - govori socijalna radnica Slađana Dunđer.
U Šibeniku su samo dvije udomiteljske obitelji, dva "državna" doma, šest obiteljskih domova... U Centru za socijalnu skrb registrirano je oko 2000 korisnika. Sve ostalo je neistraženo, tamno područje društvene (ne)brige o starima.
Bilo bi idealno, kažu, kad bi svaki grad ili općina imali svoj dom, poput Tisna: Pirovac, Murter, Tribunj, Vodice, Bilice, Skradin, Primošten, Rogoznica... Tada bi se s infrastrukturom doma mogle pokriti sve potrebe starih ljudi na tom području.
Da negdje stvari ipak funkcioniraju, svjedoči primjer Udruge "Zvonimir" iz Knina. Kad su općine preko javnih radova imale mogućnost zaposliti gerontodomaćice, Skradinu je uskočio "Zvonimir", jedini registriran za to! Kad su javni radovi "stali", kninski "Zvonimir" je ostao pružati usluge u Skradinu! U Kninu su čak tri izvrsna pružatelja usluga pomoći u zajednici: "Zvonimir", Crveni križ i Žene Kosova. U Drnišu to radi "Ogi". U Šibeniku je izuzetno aktivan biskupijski Caritas, dok Centar za pružanje usluga u zajednici, kako rekosmo, ima vrlo ograničene mogućnosti. Trećih u Šibeniku - nema!

Socijalna neosjetljivost

- Mnogo je onih koji bi se mogli baviti ovim! Tolikima, s jedne strane, treba posao, a drugima pomoć zajednice. Ovi projekti sada otvaraju te mogućnosti. Ali, jednostavno, nemamo tradiciju, nemamo razvijenu socijalnu osjetljivost zajednice - govore socijalni radnici.
Nasuprot tome ističu i hvale snažnu i izvrsnu tradiciju u brizi za osobe s intelektualnim teškoćama, kroz primjere Centra na Šubićevcu, Centra za socijalnu inkluziju, Udruge za promicanje inkluzije, Udruge "Kamenčić"...
- Nigdje u Hrvatskoj nema boljeg primjera skrbi za osobe s intektualnim teškoćama. Ta je populacija potpuno pokrivena. Ostali potrebiti kao da ne postoje. Pokretači pomoći u zajednici mogu biti razne udruge i lokalna samouprava. Ali - ništa. Nama se srce slama kad nekom korisniku uopće uspijemo naći udomiteljski smještaj ali daleko, u Čakovcu, Virovitici... pa ih gledamo kako nesretni odlaze s pitanjem na ustima: "Zar nema nešto bliže..."- govore socijalni radnici.
Ima, ima, ali ne da! Ta koja ne da je njihova lokalna samouprava. Za stare ne mari, starci joj nisu važni. Osim možda kad treba ukrasti koji glas na glasačkom listiću...