Tužna vijest proširila se Jezerima i okolicom. U 82. godini života u subotu je preminula njihova mještanka, vridna žena „zlatnih ruku“, čuvarica narodne tradicije i blaga, pučke umjetnosti rukotvorina, dugogodišnja članica KUD „Koledišće“, koja je svoje znanje i umijeće izrade ogrica i spore prenosila na mlade. Kad mi je Nenad Milin, dugogodišnji umjetnički voditelj i koreograf KUD-a, javio tu vijest, od tuge nije mogao govoriti o teti Anki Bilan.
- Toliko smo shrvani…Mislili smo da će se izvući… Bilo joj je prije par dana bolje, a onda se zakompliciralo i napustila nas je zauvijek, rekao je u suzama. Na Facebook stranici „Koledišća“ objavili su tu tužnu vijest.
- Napustila nas je zauvik naša draga članica, teta Anka Bilan, naše "zlatne ruke" koje su izradile brojne urese na našim narodnim nošnjama. Njezini vridni radovi uvršteni su u Hrvatski otočni proizvod i Hrvatsko kulturno dobro na ponos KUD-a Koledišće i svih Jezerana. Okrutna bolest otrgla ju je od svih nas i ostavila veliku prazninu među nama, ali uspomenu na tetu Anku i sve ća je učinila za Jezera čuvati ćemo zauvik u našim srcima. Iskrena sućut obitelji, piše na stranici.
Prije dvije godine imala sam sreću raditi reportažu o KUD-u „Koledišće“ i rukotvorinama tete Anke. Sjećam se, tako je ponosno, obučena u jezersku narodnu nošnju, s košarom u ruci punom spara, ogrica, konca, perlica, platna…ušla u Centar za kulturu i do u detalje ispričala kako se rade ogrice, kako samo Jezerani nazivaju ures na košuljama narodne nošnje.
- Najteže mi je uditi konac u iglu. Onda kad uspijem potegnem što duži da ne moram često udivati. Je sitno, sve je malo, ali ja vam ogrice od gušta radim. I ne radim prema nacrtu, već svaki uzorak izmislim iz glave i odma radim na traku. Poslin se traku prišije oko ovratnika košulje, a ove ogrice prema prsima i oko rukava mogu odma ići na platno. Po noći, kad ne mogu spati, mislim se kako ću, koje boje da bude polje, a onda kombiniram druge boje, recimo žute ili crvene, od kojih napravim neki uzorak. Cvit, kvadrat ili nešta drugo. Kad napravim početak, onda po njemu radim dalje. I to ide. Sporo, jer za jednu košulju, oko vrata i niz prsi, treba izvesti skoro metar i pol ogrice. Za to napraviti, i to ako dobro zapnete, treba najmanje sedmicu dana, rekla nam je tada teta Anka.
Bitku za život nije uspjela dobiti, otišla je zauvijek, ali je iza sebe ostavila neprocjenjivo blago, pečat koji ostaje vječan, a njezinu dobrotu, savjete, lipe riči i ljubav koju je širila svojim Jezerima njezina obitelj, prijatelji, kudovci i svi Jezerani pamtit će zauvijek.
Posljednji ispraćaj tete Anke je u ponedjeljak, 21.rujna u 16 sati na mjesnom groblju Gospe od zdravlja u Jezerima.