Kilometrima pješače do škole u Šibeniku po kiši i hladnoći: ‘Naša djeca izgledaju kao djeca migranata, bolje su zaštićeni psi i mačke‘

Prizor kada žuti školski autobus, posvuda jednak, staje pred kućom djece i vozi ih u školu poznat je iz brojnih američkih filmova. Taj film kod nas se, međutim, ne gleda, barem ne u Banjevcima, u općini Stankovci koja pripada Zadarskoj županiji, gdje sedmero-osmero srednjoškolaca iz dijela naselja nazvanog Donji kraj svakodnevno pješače dva kilometra po kiši i hladnoći da bi prispjeli na autobus do škole u Šibeniku i opet istu udaljenost prelaze na povratku. Velimir Krpina iz Banjevaca, najglasniji od roditelja iz toga kraja i njihov predstavnik, na to je prvi put upozorio 2019. godine.

I opet sada, budući da se ništa nije promijenilo, premda se pismeno obraćao Općini Stankovci, Zadarskoj županiji, Uredu Predsjednika RH, ministarstvima školstva i prometa te demografije, Pravobraniteljstvu za djecu... Očito uzalud, jer prijevoznik, tvrtka "Stari Velim", i dalje zaobilazi Donji kraj Banjevaca, s problemom na koji prstom upire Velimir Krpina. I banjevački školarci nižih razreda osnovne škole iz Donjeg kraja pješače kada im završi nastava.

Nije plaćeno skretanje autobusa

Do područne škole, doduše, vozi ih autobus istoga koncesionara kao i učenike viših razreda osnovne škole u Stankovcima, ali za ove mlađe nema linije u povratku jer im nastava završava ranije...

– Ta naša djeca izgledaju kao djeca migranata, a ne naša, hrvatska. Bolje su zaštićeni psi i mačke i očito nikog ne zanima što prolaze križni put, naročito srednjoškolci kada se vraćaju s nastave u Šibeniku, koji je Banjevčanima udaljen 30 kilometara, a Zadar 60, te je taj kraj oduvijek orijentiran k Šibeniku. I biskupija im je šibenska, zatim "Elektra", "Vodovod"...

Velimir Krpina
 

Privatni album

– Vlada poziva iseljene Hrvate da se vrate u Hrvatsku, a u domovini ne čini ništa da ostanu, nego ih tjera i ovakvim postupcima, kao da smo na početku 20. stoljeća – ogorčen je Krpina, a kaže da su na njegove dopise zaprepašćenošću reagirale i državne institucije, naročito Pravobraniteljstvo za djecu i demografi u resornome ministarstvu.

Sve to moglo je biti razumljivo, nastavlja Krpina, kada prijevozniku, tvrtki "Stari Velim", za željeno skretanje s glavne linije određene državnom koncesijom nije bilo dodatno plaćeno. U međuvremenu je Željko Perica, novi načelnik općine Stankovci, nakon prošlih lokalnih izbora smogao novac da iz proračuna subvencionira tu kilometražu za četiri navrata u danu, što je Vunić i tražio. Međutim, prijevoznik opet odbija svaki spomen da skreće u Donji kraj i liši djecu pješačenja.

– Ruga se s nama, i očito mu može biti! Kao da ne živi od te djece – zaključio je Krpina, otac srednjoškolke koja svakodnevno odlazi u Šibenik na nastavu, a slično čeka i njegovu drugu, manju djecu.

– Sedam minuta autobusu treba u oba smjera za ono što žulja nas u Donjem kraju, a Vunić uporno i neistinito tvrdi i to da se autobus ne može okrenuti. Pa okreće se autobus koji u Stankovce djecu vozi u osnovnu školu, prema tome, može i svaki drugi – potkrepljuje Krpina svoju tvrdnju da se Vunić kapriciozno poigrava s njihovom mukom. Čemu im onda služe uređena stajališta?

– Sve je on nas lagao! Sada kada je tu jedini koncesionar, neće ni da čuje o onome što je obećavao, niti dalje želi govoriti – kaže Krpina. Jednako je bilo u Putičanjima, u općini Pirovac iz sastava Šibensko-kninske županije, gdje su srednjoškolci pješačili do Industrijske zone Stankovci da se ukrcaju u autobus za Šibenik, no sada ih Vunićev "Stari Velim" vozi do kuća, a trošak nadoknađuje Općina Pirovac, prema zakonskoj mogućnosti za prijevoz srednjoškolaca.

Zbrojene linije

Zašto isti sporazum prijevoznik ne želi ili ne može postići sa stankovačkim čelnikom Željkom Pericom, ne zna ni sam Perica.

– Održao sam sastanak s prijevoznikom i on tvrdi da nema nikakve mogućnosti da to organizira kako treba. Njemu je problem što se tu spaja više linija, premda smo osigurali novac da mu Općina plati. Doduše, meni nije objasnio koji su to točno razlozi i o tome treba pitati Nediljka Vunića – kaže načelnik.

– Mi smo četiri linije, koje zbrojene mjesečno iznose 1280 kilometara, spremni sufinancirati s četiri tisuće kuna mjesečno, no Vunić je ostao pri svome, a da našu financijsku ponudu nije komentirao, niti je ponudio svoju. On održava međužupanijske linije koje ne određuje sam – objašnjava Perica – i s te, formalne strane sve je u redu, ali nije prihvatljivo da djeca pješače po svakakvom vremenu. I Županija nam je obećala pomoć za subvenciju, ali, ponavljam, Vunić se nije decidirano izjasnio, a imali smo dva sastanka – zaključio je Željko Perica.

Privatni album

Prema njegovim riječima, Vuniću koncesija istječe 2023. i svakako će biti prilike da se o tome još razgovara.
Ono što Nediljko Vunić nije kazao načelniku općine, barem tako tvrdi Željko Perica, rekao je glasno i jasno za Šibenski list. Ovih dana prilog o tome emitirao je i HTV, no Vunić njima nije izjavio ono što je kazao nama, ne objašnjavajući razloge. Prema svemu sudeći, nije riječ ni o kakvom kapricu, nego je novac u pitanju, ono što (pro)vrti i tamo gdje burgija neće, rekao bi narod.

– Ja ne znam što ljudi žele u životu!? Da se ne može pješačiti nepuna dva kilometra do kuća, pa što smo napravili od djece? Najbolje da ih autobus dočeka čim se probude, odmah do postelje, to nas čeka, prijatelju moj! – bio je pomalo srdit Nediljko Vunić, očito zagovornik tvrđeg, spartanskog odgoja.

– Neka načelnik Perica vozi za četiri tisuće kuna mjesečno, neka on dežura ujutro od 6.15 do navečer do 9.30. Moji su uvjeti za kombi koji bi tu prometovao i dvojicu ljudi u smjenama tisuću kuna dnevno plus PDV! Nije da ja neću, no netko pošteno treba platiti rad vozača, amortizaciju vozila, porez... – iznio je peterostruko veću i po njemu jedino opravdanu, ekonomsku računicu, za razliku od one koju nudi Općina, sugerirajući da od zgražanja nad "teškim uvjetima" za djecu iz Donjeg kraja nema nikakve svrhe, nego treba posegnuti u kesu.

Maltretiraju me!

– Ako imaju, neka plate, ako ne, neka se ostave mene jer ću ih privatno tužiti, i Pericu i Velu Krpinu, zato što me neopravdano povlače po javnosti! Maltretiraju me, a ja svoj posao radim po Zakonu, država mi je dala linije i ja savjesno radim prema ugovoru o koncesiji. Vozim ja i osnovce na području Tisna, gdje djeca pješače na veće udaljenosti, a ovdje je nekome problem 1600 metara i već me godinama ganjaju oko toga, bez ikakvog uporišta. Međutim, nema ljudi koji će ni za što raditi od šest ujutro do navečer, čekati da djeca iz autobusa na međužupanijskoj liniji presjednu u kombi do Donjeg kraja Banjevaca... U općini Stankovci, napominje, slučaj Donjeg Kraja nije jedini:

– Iz Velima neka djeca pješače dva kilometra, pa i moja unučad, a u Donjim Bakovićima i više od toga. Uostalom, kazao je i to, zašto Općina ne uredi postojeći put kroz polje, neka postavi rasvjetu, budući da u tom slučaju školarci trebaju pješačiti svega jedan kilometar.

– Tko će to sve pokriti dodatnim subvencijama? Ako se napravi jednima, tražit će i drugi, pa ćemo vidjeti gdje će Općina dospjeti! – završio je Nediljko Vunić.