Ne nosite plinsku masku? - šalimo se s mladom konobaricom u kafiću autokampa "Kalebić", dok zrakom lebdi oštar vonj fekalija tjerajući suze na oči.
- Možda bi trebalo, no već smo naviknuli, odgovara smijući se dok pripravlja kavu.
Taj nas je smrad minutu-dvije prije, kada smo vozili područjem Prosike - nazvanom po umjetnom kanalu koji Vransko jezero spaja s morem - doslovce sasjekao dopirući kroz ovlaš otvoren prozor automobila, no zato i jesmo ovdje, u autokampu obitelji Juroš Vuksanić ugniježđenom u lijepoj uvali Kalebić na izdvojenom dijelu općine Tisno, budući da su ovdje vjekovni posjedi i maslinici Betinjana.
Mir i ljepotu ovog mjesta s pogledom na Betinu preko mora potresao je ovoga ljeta upravo taj smrad, radi čega su Juroševima nakon dva-tri dana otkazivali gosti predbilježeni za trotjedni odmor u njihovu kampu sa 60-ak mjesta usred maslinika, obavijestio nas je jedan njihov susjed koji ljetuje u kući na Prosiki. Vlasnici su pristali na razgovor, premda je tema osjetljiva, najviše zbog kampa i turizma, od čega žive, dopunjujući prihode maslinarstvom.
Mora da i ptice ovdje prelijeću s jednim krilom, držeći drugo preko nosa, prisjećamo se nekog starog vica, a Dražen Vuksanić, vlasnik kampa zajedno sa suprugom Marijom Juroš Vuksanić napominje da je vonj sada sasvim podnošljiv prema onome kako je cijelu zonu Prosike neugodno zapljuskivalo prije mjesec dana. Vidi se to i po gostima sa svih strana kojima očito ne smeta, a cika djece na kupanju dopire do nas dok razgovaramo u hladu kafića na otvorenome. Zapravo, smrdi kada je oseka te s porastom mora neugodni vonj gotovo iščezne, govore nam domaćini.
Ono za što u upravi Parka prirode tvrde da iz vrulja na žalu njihova kampa i niže, kod kanala, dopire uslijed "truleži od cvjetanja mora i vode jezera, radi čega se stvaraju sumporni plinovi", ima drugi razlog, duboko su uvjereni Dražen i Marija. U međuvremenu su naime, raskrinkali čovjeka iz Pirovca koji na crno crpi septičke jame i izlijeva sadržaj u porozni krš na području Parka prirode, nekoliko stotina metara zračne linije od "Kalebića".
U tome uvjerenju učvrstili su ih rezultati analize mora u njihovu kampu šibenskog Zavoda za javno zdravstvo koje su sami naručili: prije mjesec dana imali su visoku, nedopuštenu koncentraciju opasne bakterije Escherichije coli, vrlo pouzdan znak da na žalu u Kalebiću kuljaju fekalne vode.
-To je bilo prije mjesec dana i uvjerena sam da su vrijednosti sada u okviru tolerantnog, jer je taj Pirovčanin prestao sa svojim svinjarijama u našoj blizini nakon što smo ga upozorili. Budući da sam ja uzimala uzorak, a nekvalificirana sam za to, rezultat analize je neslužben - govori Marija, dodajući da je, otprilike u isto vrijeme najvećega smrada prije mjesec dana more iz Kalebića na analizu u Zadar dala i uprava parka prirode, no koncentracija E. coli bila je u okviru dopuštenoga.
Sada već čeprkamo po drugome sloju smrdljivog zadaha koji dolazi od onoga što zovemo upravno-političkim sustavom jer mr. Govneni, kako ćemo u ovome tekstu nazvati nama nepoznatog "poduzetnika" već dugi niz godina nelegalno crpi septičke jame na području Pirovca i Tisnoga istresajući sadržaj kojekud – od Murtera do lokacija unutar Parka prirode - govori nam Vuksanić. Svi znaju za njega, no pred novinarima se spominje jedino u osobnim zamjenicama.
Razumljiva je ta omerta; svima je jasno da nakon toliko godina njegove smrdljive, štetočinske faturete u kojoj je na crno zgrnuo pravo malo bogatstvo, Pirovčanina iz nekih razloga ne diraju svi oni pod zbirnim nazivom vlasti. Pitanje je hoće li mu i sada itko stati na kraj, nakon što je Marija alarmirala komunalne redare Općine Tisno i pokazala im dva mjesta na vodovodnom putu u parku prirode gdje ga je zatekla da izlijeva smrdljivi sadržaj cisterne. No, o tome se detaljnije trebamo raspitati u općini, napominje.
Odvela je i nas do nevelikih otvora u škrapama - taman da se zmija provuče - oko kojih su izdajnički tragovi slijepljenog toaletnog papira, te od fosfata iz deterdženta spržene, sasušene smrike i izbijeljen kamen, jednako kao i niže, na mjestima uz more gdje smrdi najviše. Vrlo vjerojatno, tu još uvijek izbija ono što se u podzemlju krša nataložilo nakon što je mr. Govneni istresao nekoliko cisterni ne hajući ni za što niti za koga.
No, smije se trpko Marija, ako ga je ona s pola muke uspjela uhvatiti na djelu, nije li to davno trebala uraditi policija, rendžeri parka prirode ili tko već? Zaustaviti ga na cesti, jednostavno nepostojeće papire i račun, uvjeriti se u sadržaj cisterne i naposljetku, zaplijeniti mu kamion?
Nije to, međutim, scenarij nekog filma iz Hrvatske, slažemo se s Marijom i Draženom. Ovdje je represija na djelu kada je kuna viška u blagajni prijavljenom ugostitelju i poreznom obvezniku, a neprijavljeni "obrtnik" mr. Govneni za sustav ne postoji, premda su njegove usluge "za po cine" masovno tražene. Utoliko u septičkim jamama ima odraza sviju nas, a tipični je hrvatski film da je Karlovčanin kojemu pred kućom do kanala Prosika najviše smrdi, revoltiran odvalio mr. Govneniju dvije preko usta. Naravno da mu je policija nakon kratkog vremena pokucala na vrata: i pogađate, čovjek je odbio išta kazati za novine, dosta mu je smrada prvoga sloja ovog dreka s Prosike, a drugoga pogotovo.