StoryEditorOCM
ŽupanijaMuke uz Krku

Stanovnici bisera Dalmacije ogorčeni: ‘Otkad smo u granicama Nacionalnog parka ne daju nam disati! Ovo nije privilegija, nego kazna!‘

Piše Katarina Rudan
29. srpnja 2021. - 12:48

Dok, više ili manje ujedinjeni, Lozovčani i stanovnici okolnih naselja svoje nezadovoljstvo odnosom uprave JU NP „Krka“ prema lokalnom stanovništvu i novom Pravilniku o zaštiti i očuvanju Nacionalnog parka „Krka“, koji – među ostalim - uključuje zabranu kupanja na Skradinskom buku i ribolov, zadnjih mjeseci izražavaju javno, a bome i prosvjeduju, malobrojni stalni stanovnici sela Nečven u svemu ih podržavaju, jer i sami imaju velikih problema na čije rješavanje čekaju desetljećima. I ne samo oni nego svi okupljeni u Udrugu vlasnika nekretnina „Nečven - NP Krka“ zaseoci Perice, Sičići i Bibići, neovisno gdje žive, ali su podrijetlom iz Nečvena. Na popisu je šezdesetak članova, a simpatizera i onih koji ih podržavaju, kaže predsjednik udruge Josip Perica, duplo je više. Nije nam bilo druge nego „put pod noge“ i otići u Nečven, razgovarati s ljudima na terenu i vidjeti što ih to muči.

Rasuli se po svijetu

Nečven nema status naselja, dio su naselja Puljani, jednog od devet u općini Promina. No, jedino su selo koje se nalazi u granicama parka, nadomak kanjona Krke i srednjovjekovne utvrde Nečven sagrađene na samom rubu litice na lijevoj obali rijeke, u kojem danas stalno živi šest stanovnika. Ostali su se „rasuli“ svuda po svijetu. Najviše ih je u Zagrebu, Zadru i Splitu, ali većina ima veliku želju nakon završetka radnog vijeka ostatak života provesti na djedovini. Obnoviti starinu ili sagraditi bokun kućice, urediti okoliš, zasaditi vrt, očistiti šumu u kanjonu, prosjeći zarasli put do njive… I, tu se pojavljuje „ali“ i „ne smijemo“, „ ne daju nam“, „građani smo drugog reda“, „živimo u rezervatu“, „za njih smo samo brojevi“, „nikakve koristi nemamo ni od Parka ni od Općine“ i tako dalje, i tako dalje.

Barem jednu od tih, ali i drugih tvrdnji, nekoliko puta u razgovoru su izgovorili Josip Perica, te njegovi prezimenjaci: Šime, Ante zvani Željko, Miljenko i Ivan, a pridružili su im se u tomu Zdravko Bibić iz istoimenog zaseoka te Josip (Mićo) Parač iz zaseoka Sičići. Jedini među njima stalno mjesto prebivališta u Nečvenu ima Miljenko, koji u njemu živi od rođenja. Selo je to koje „živi“ i „neživi“. Nema spomena o trgovi, gostionici, pošti… Nema djece i mladosti… Nema sijela, prela i ojkavice, samo puste ulice, pokoji pas, zatvorene škure, zaključana vrata …

Tko se snašao, dobro je prošao

Sastali smo u središtu zaseoka Perice i prvo što primjećujemo su „šarolike“ kuće. Jedne lijepo uređene, velike, nove… U selu je i šest kuća s bazenom koje vlasnici iznajmljuju turistima. Druge su pak oronule, kamene polusrušene, zapuštene ili napuštene. Osim „društva“ koje nas je dočekalo, u selo je, nekako odmah za nama, stigao kombi i parkirao se na cesti.
- To je žena koja nama doveze i prodaje ribu, reče netko.

Dobro, to smo riješili, ali pitanje kuća, ovih lijepih i ovih nikakvih. Kako to? I tu kreće priča. Za vrijeme srpske okupacije u Domovinskom ratu selo je bilo devastirano, brojne kuće spaljene, srušene, opljačkane. Nakon rata pravo na obnovu iz državne blagajne imali su mještani koji su u Nečvenu prije rata živjeli i imali prijavljeno stalno prebivalište. A takvih je i onda bilo malo. Ostali, koji su si to mogli priuštiti, vlastitim su sredstvima obnavljali svoja razrušena ognjišta. Kroz godine što su slijedile iza rata, oni malo „hrabriji“ ili oni koji su imali veze i rođake po raznim ministarstvima, u političkim strukturama, državnim i inim institucijama, bez ikakvih problema i represija na starini su sagradili sasvim nove, puno veće objekte. Nazidali višekatnice. Ma tko je gledao imaju li sve dozvole! Ili, oni koji su svoju ogradu ili livadu uspjeli „ubaciti“ u građevinsku zonu podigli su nova velika zdanja.

Park nam je očuh, a Općina maćeha!

Onda je došla famozna legalizacija i sve je to, staro i novo, postalo legalno. S druge strane, trideset godina nakon rata, u Nečvnu „oči bodu“ i ove druge, neobnovljene kuće. U selu, s dva lica, život kao da je stao. Ne ostajete bez daha zbog ljepote, već zbog zbunjenosti. Iz više razloga. Na primjer, Šime Perica živi u Zagrebu. Obnovio je kuću u Nečvenu, legalizirao ju, ali kuće nema u katastru. Nije ucrtana. Sad opet mora plaćati geodeta i snositi druge troškove što je dodatnih 10 do 12 tisuća kuna, samo da mu kuću ucrtaju. Vlasništvo jedan kroz jedan je opet druga priča. I nije on jedini, svi su u istim ili sličnim problemima. A život im, naglašavaju, dodatno i posebno zagorčava to što su u granicama nacionalnog parka. Njihovi susjedi „priko ceste“ u ostatku Puljana ili, primjerice, u naselju Čitluk, protiv kojih - kažu - nemaju ništa, na udaljenosti od samo dva, tri kilometra „dišu punim plućima“. Sagradili su i grade vile s bazenima, dočekuju turiste, otvaraju OPG-ove i imaju više koristi od Parka nego oni koji u njegovim granicama žive.

- Od kad smo u granicama Nacionalnog parka, ne daju nam disati. Uveli su da ni zimi ni ljeti ne smijemo paliti vatru, a nije organiziran odvoz velikog otpada, poput granja. Ne daju nam graditi jer nije napravljen Detaljni urbanistički plan Nečvena. U obnovi nam je rečeno da se čak i postojeći gabariti mogu povećati za jedan metar, a u visinu za jednu etažu. Danas, našeg Zdravka Bibića, hrvatskog branitelja i policajca u mirovini, proganjaju jer je podigao zid 90 centimetara više, od navodno dozvoljenog. Gdje su tu pravda i pravica – rekao nam je Šime u dvorištu svoje kuće u koju se iz Zagreba namjerava preseliti i prijaviti boravište u Nečvenu. Dodaje da im, s druge strane, Park nije ništa dao i da stanovnici i vlasnici nekretnina u Nečvenu od toga što žive u granicama Parka imaju bilo kakve koristi. Pitaju se, među ostalim, naši sugovornici zašto do danas piju vodu iz azbestnih cijevi iz vodovoda kojim upravlja šibensko poduzeće Vodovod i odvodnja d.o.o., za koju su seljani još u onoj državi sami kopali kanale.

- Zašto Park koji godišnje ubire milijune i milijune kuna od ulaznica, nije kroz sve ove godine mogao uložiti 200 tisuća kuna i rekonstruirati nam cjevovod, ako im je toliko stalo do domicilnog stanovništva i suživota? Zašto ne možemo otvoriti OPG-ove, obnoviti i graditi kuće, vratiti mlade, oživjeti ovo selo i ostaviti potomstvu našu djedovinu da u njoj uživaju i da od nje sutra mogu pristojno živjeti. Štite floru i faunu, što ne osporavamo, a tko nas štiti. Postavili su nam videonadzor, snimaju nas dronovima noću i danju, kao u Big Brotheru, bez da nas je itko išta pitao – samo su neka od brojnih pitanja koja postavljaju u zaseocima Perce, Bibići i Sičići. U svoj „ispovijedi“ nisu poštedjeli niti Općinu Promina. Kažu da od sredstva koja JU NP „Krka“ godišnje isplaćuje jedinicama lokalne samouprave čija se područja nalaze u granicama Parka, u Nečven ništa ne ulaže.
- Bilo bi bolje da sama JU NP "Krka" direktno ulaže u Nečven, a ne da novac daje Općini i da oni raspolažu njime - mišljenja je Ivan Perica.

Odgovora još nema

To su samo neki od problema i razloga zbog kojih su se vlasnici nekretnina okupili u udrugu i, kako reče njezin predsjednik Josip Perica, legalnim putem, konstruktivno, s argumentima i transparentno, sjesti za stol s Upravom JU Nacionalni park „Krka“ i općinskom vlasti s krajnjim ciljem postizanja najboljih rješenja za selo Nečven i njegove ljude. Nisu u sukobu, ali su nezadovoljni i traže „svoje mjesto pod suncem“, pozivajući se, uz ostalo, i na ustavne odredbe "jednakost, poštivanje prava čovjeka i nepovredivost vlasništva". U Upravnom vijeću Parka nema niti jednog predstavnika vlasnika nekretnina uzduž cijele Krke, što smatraju nepojmljivim, a (ne)komunikacija s lokalnim stanovništvom i neuvažavanje njihovih potreba sve više ih iritira.

- Prošlo je više od pet godina od Javne tribine "Nacionalni park "Krka" u lokalnoj zajednici: Nečven", koja je održana u Oklaju 26. travnja 2016. godine. Bio je to naš prvi službeni susret na kojem smo detaljno prezentirali probleme s kojima se svakodnevno suočavamo, posebno zbog višedesetljetnog kašnjenja izrade osnovnih prostorno-planskih dokumenata. Naime, kada je 1990. donesen Prostorni plan uređenja NP “Krka“, u smjernicama je napisano da se u roku dvije godine mora donijeti detaljni urbanistički plan sela Nečven, što do danas nije napravljeno. Taj Prostorni plan je istekao 2011.godine, a od tada nije donesen novi. Kako se u proteklih pet godina ništa nije promijenilo, 30. lipnja ove godine poslali smo ravnateljici JU NP „Krka“ Nelli Slavica i načelniku Općine Promina Tihomiru Budanku dopis, točnije, predložili smo žurno, ako je ikako moguće tijekom srpnja, održavanje radnog sastanka s članovima Upravnog odbora Udruge vlasnika nekretnina "Nečven-NP Krka". Na tom sastanku bismo raspravili aktualno stanje, uvjete življenja i potrebe konačnog osiguranja osnovnih pretpostavki za mogući budući razvoj našeg sela, kao i postupanje JU "NP Krka" prema stanovnicima do donošenja prostorno-planskih dokumenata. Oni bi trebali biti prihvatljivi stanovnicima i vlasnicima nekretnina u Nečvenu, a ujedno osigurati zaštitu prostora te biljnih i životinjskih svojti na mikrolokaciji na tom dijelu Parka – kazao je Josip Perica.

Provjerili smo, odgovora do danas nisu dobili.

17. studeni 2024 11:29