Mlada kustosica Gradskog muzeja Drniš Antonia Tomić nedavno je na Sveučilištu u Zadru obranila doktorski rad na temu ‘‘Meštrović i kulturološki kontekst drniškog kraja" kod mentorice izvan. prof. dr. sc. Antonije Mlikote i komentorice dr. sc. Irene Kraševac. Ovaj rad po prvi put kao temeljnu temu pruža obradu umjetničke ličnosti Ivana Meštrovića u drniškome kontekstu, uzevši u obzir različite društvene, gospodarske i političke silnice koje su se odrazile na lokalnu sredinu, i pored toga, sve vidove umjetničkih ostvarenja Ivana Meštrovića – slike, skulpture, arhitektonska zdanja i literarne tekstove vezane baš uz rodni kraj.
Prije nekoliko godina ste objavili knjigu ‘Sakralna arhitektura drniškoga i skradiskoga područja u XVIII. stoljeću’. Kako ste se ‘prebacili’ na Meštrovića?
- Knjiga vezana uz sakralnu arhitekturu nastala je kao proširenje mojega diplomskog rada jer sam se tijekom studentskih dana više zanimala za arhitekturu baroknog razdoblja, a budući da sam tijekom istraživanja uvidjela da se o lokalnim crkvama iz 18. stoljeća nije puno pisalo odlučila sam se posvetiti toj temi. Međutim, kad sam se zaposlila u Gradskom muzeju Drniš, budući da se radi o malom muzeju, morala sam proširiti područje interesa i na ostala umjetnička razdoblja. Poklopilo se da je mojim zaposlenjem počeo i rad na izvedbi nove muzeološke koncepcije za stalni postav te sam ja kao povjesničarka umjetnosti u zaduženje dobila dvoranu posvećenu izlaganju djela Ivana Meštrovića, a s vremenom je cijela Zbirka Ivana Meštrovića povjerena meni na kustosku brigu.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.