StoryEditorOCM
ŽupanijaZagorska olimpijada

Porto ima Dragao - oni imaju Dragu! U Koprnu su pobijedili svi, jer nije falilo ni 'tičjeg mlika (FOTO)

3. travnja 2018. - 16:18

"Porto" ima Dragao, a Koprno – Dragu. Stadion, odnosno njivu od dvi tisuće kvadrata, koju im je u amanet ostavio mještanin Ive Mrčela Markuzov i na kojoj se, evo, već 11. godinu, na Uskrsni ponedjeljak, održava susret svih generacija Koprna i prijatelja Dalmatinske zagore.

Tu se na svojevrsnoj zagorskoj Olimpijadi, u organizaciji Udruge "Kampanel", na sportskim susretima okupe ne samo svi Koprnjani i Ljubostinjari, ma gdje bili i odakle došli, nego i susjedi im Mirlovčani, Kraljičani, Zagorani iz Splita, Šibenika i Kaštela.

Pa zaigraju na balun, briškulu i trešetu, potežu konope, gađaju iz luka i strijele, pa se site starih igara, gađanja iz praćke, turanja obruča od bačve...

"Najbolji je onaj od sridine bačve, najravniji je i najmanje zanosi u stranu", veli nam Pero Mrčelo, 53-godišnji električar iz splitskog škvera, kojeg je obruč dok si reka "ajn, cvaj" teleportira u ditinjstvo. A današnju dicu, koju su roditelji doveli sa sobon na sunce i frišku ariju, više su od njegova obruča intrigirali šetlandski poniji Udruge za terapijsko jahanje iz Kraljica, što ih je na Koprno dovela Nikolina Jakoliš. "Dica danas misle da su krave ljubičaste, ka s Milka čokolade, pa će ove susrete sa živin konjima pamtiti cili život", vele nam roditelji male Nike i Viktorije, koje su se ćutile poput princeza na sedlima iznad širokih konjskih leđa.


Kasa u dumejani


Nije na Koprnu jučer falilo ni tičjeg mlika, bilo je isti i piti – roštilj je bija mukti, a piće se plaćalo po tarifi "pij koliko o'š, plati koliko mo'š". S "fiskalnom kasom" u obliku dumejane za dobrovoljne priloge. Čitavu je tu paradu s mikrofona vodija čudo od spikera i komentatora – Edo Pezzi i Mladen Delić u jednome – Ive Mrčela, pokretač, duša i tilo Udruge "Kampanel", kako su ga nazvale domaćice i koprnske neviste Žana Mrčela i Nela Matas.

Za roštiljem se jednako dobro snalazio Paulo Hrga, kojem bi i dva ili tri para ruku bilo malo s obzirom na sve ćevape, bržole i pljeskavice koje su kao s trake silazile s njegovih gradela. "Paulo, jel to u didovo ime?" zezamo ga, al' ispada da skoro pa i je. "Did mi je bija Pajo, a meni su tili dat ime Paško, al' on nije tija niti čut. Jer, da je u deveto kolino bija u nas jedan Paško koji je bija strašno bogat, al' da je volija kockat, pa je na kraju osta bez svega, proda za dugove ćaći i s ciglu s kuće. Tako nije tija da buden Paško ni za živu glavu, da se ne bi kojon nesrićon uvrga na njega, pa se vratar snaša i krstija me u Paulo", kazuje nam naš Hrga. A mi se mislimo – da je danas gledat po tome ko je šta ukra ili proćerda, brzo bi nama u Hrvatskoj nestalo imena!

A u spomen na donatora Ivu Mrčelu Markuzova, Koprnjani su podigli i spomen-ploču, koju su zakovali na četiri tone težak kamen što su ga dovezli iz kave. Za uspomenu i dugo sjećanje na "čovika isprid svog vrimena", čije ime nosi i nacjenjeniji trofej koji dodjeljuju na igrama. Na ovim ga je 11. susretima – za koje organizatore tvrde da bi od jutra pa do večeri, kroz iće i piće, koje su omogućili brojni ponzori, uz sport i razonodu benda "Dalmatino" trebalo pohoditi i do tisuću ljudi – osvojila ekipa "Mijo Express". No, ruku na srce, u Koprnu su pobijedili svi koji su u ovom veselom uskrsnom šušuru sudjelovali, i koje smo ovjekovječili na zajedničkoj slici. Da i pokojni Ive, kad pogleda "ozgara" s neba na svoju njivu i na svoje Koprno, vidi da je ima kome i zašto ostavit svoj žitak na "plodouživanje".

27. studeni 2024 00:57