U selu Vrbnik u blizini Knina nalazi se jedan od najvećih vinograda u Šibensko-kninskoj županiji. Krševito i tek naizgled škrto područje ne tako davno bilo je zapušteno. Obraslo niskom makijom i prekriveno smećem koje je ostalo još od Oluje nije ničim naslućivalo da će se ikada iskoristiti.
Srećom, na inicijativu Nikole Damjanića, nekolicine investitora i poljoprivredne zadruge „Vrbničko selo“ koja upravlja imanjem, polje podno Promine ipak je doživjelo sretnije dane.
- Vinograd je posađen 2014. godine, prostire se na šest hektara i u njemu je 30 tisuća loza. Uz to, na osam i po hektara posadili smo i 3,500 stabala badema, ove godine trebao je biti prvi urod ali je nažalost propao zbog hladnoće i mraza – priča nam Anđelka Amanović Milinović, upraviteljica poljoprivredne zadruge „Vrbničko selo“.
Na ovogodišnju berbu nismo uspjeli doći, kako nam kaže Anđelka, ove godine bilo je oko 35 tona grožđa, a trenutno su u tijeku već pripreme za sljedeću godinu. Posla ima, ljudi, i ne baš.
- Težak je ovo posao, od siječnja kada krene rezidba pa sve do srpnja ne izlazi se iz vinograda. Posao je takav, zahtijeva puno odricanja i zalaganja, ali uz dogovor sve se stigne – kaže nam upraviteljica.
Puno odricanja i zalaganja trebalo je i za samu pripremu terena, kršni teren trebalo je prvo samljeti, izorati, potom napraviti i analizu tla. Trud se polako počinje isplaćivati, a u vinogradu je trenutno desetak sorti.
- Od bijelog grožđa imamo chardonnay, viognier, pošip i maraštinu, a od crnog, merlot, cabernet franc, cabernet sauvignon, carmenere i marselan, koji je prošle godine imao prvi urod – ističe naša domaćica.
- Vinograd vam je kao žena, trebate uvijek biti uz njega, pratiti ga, gledati, maziti i paziti, inače, ništa od njega - sa smiješkom će Anđelka.
Ono po čemu se ovaj vinograd razlikuje od mnogih drugih je ekološka proizvodnja, kvaliteta je na prvom mjestu, a kontrole i inspekcije, učestale.
- Ekološka proizvodnja podrazumijeva odsustvo svih neorganskih vrsta gnojiva. Vinograd prskamo samo i isključivo s bakrom, dok za svaki gnoj trebamo imati certifikat – ističe Milinović.
- Kontrole su striktne, od lista, grožđa pa do zemlje. Ništa se ne prepušta slučaju, poštujući takvu vrstu proizvodnje održavamo kvalitetu, što se i dokazalo, sva vina iz našeg vinograda imaju vrhunsku kvalitetu – ponosno će Anđelka.
Toliki vinograd treba i održavati, što nije jednostavno ako uzmemo u obzir nedostatak radne snage. Srećom, veliki dio posla koje su nekoć obavljale ljudske ruke, danas, još efikasnije i brže rade strojevi. Leđa i motike zamijenili su traktori i kopačice. Realno, bez mehanizacije danas nema masovne proizvodnje, a bez nje, ne bi bilo ni ovog vinograda.
- Mehanizaciju smo financirali uglavnom iz europskih sredstava i mjera za razvoj u poljoprivredi. U vinogradu sve uglavnom radi stroj, ljudi su nam najviše potrebni u fazi rezanja i vezanja loze, dok nam u vrijeme trganja treba 16 do 20 ljudi – ističe Anđelka.
Nekadašnja zgrada Doma kulture u Vrbniku, koja od rata nije u funkciji danas je pretvorena u vinariju „Burnum“ i kušaonicu kojima također upravlja Zadruga. U planu je proširenje vinarije i kušaonice koji se nalaze u prizemlju, te uređenje prostorija na katu u koje se nije kročilo još od rata. Potencijal za turizam postoji, svjesna je toga i upraviteljica.
- U planu je proširenje vinarije, nabavljamo nove bačve, opremit ćemo kušaonicu i uložiti dodatna sredstva u marketing i promociju – naglasila je.
- Na katu smo predvidjeli izgradnju pet apartmana. Prošle godine smo predali svu potrebnu natječajnu dokumentaciju za sredstva kojima bi uredili te prostore, a vrijednost projekta je oko 100,000 eura – ističe Milinović.
Ulaganja su velika, kao i planovi. Najavila je upraviteljica i dodatne sadržaje kojim bi se u ovaj kraj privuklo što više zaljubljenika u vino.
- Već sada možemo reći da smo napravili mnogo toga, u srpnju prošle godine postavili smo sustav navodnjavanja a imamo svoju vodu i struju u vinogradu. Bušili smo tlo i pronašli je na 150 metara, dok struju povlačimo iz strujnih panela – naglašava Anđelka.
- Na imanju je cilj napraviti bazen s kućicama. Imamo mnogo ljudi koji nas posjete i time bi ih htjeli zadržati duže na ovom području. Turizam ovdje još nije zaživio, smještajni kapaciteti su jako mali i želja nam je svakako privući ljude u ovaj naš kraj – optimistično će upraviteljica.
Od ovogodišnje berbe, prognozira Anđelka, trebalo bi biti oko 20 tisuća litara vina. Većina ide u Sloveniju.
- Vina uglavnom plasiramo u Sloveniju ali nam je cilj širiti se prema moru. 2018. godine smo imali prvu veću proizvodnju kada smo napravili i naš prvi pjenušac od Babića. Pjenušac od Babića isključivo zbog toga sto on na ovom dijelu ne zrije, ima fantastične kiseline, kada ga stavite u usta on je kao šećer, ali kada ga stavite u tank, on je ajme, za plač – kroz smijeh će Anđelka.
Brojne su zanimljivosti vezane za ovaj vinograd, pa i ona da je prvu lozu zasadio naš veliki glumac, Rade Šerbedžija.
- Rade je naš veliki prijatelj, kad god je u prolazu navrati do nas. Voli igrati na balote ali ne voli gubiti – opisala ga je u kratkim crtama naša sugovornica.
Planovi Zadruge su veliki, ono što se nameće kao potencijalni problem je radna snaga, koja će biti potrebna kada se ostvari sve što su u ovom malom selu u dalmatinskom zaleđu i zamislili.
