Proradile su pošte u Drinovcima na Miljevcima i u Siveriću; Na radost mještana, koji su sumnjali da su zauvijek zatvorile svoja vrata

Proradile su mjesne pošte u Drinovcima na Miljevcima i u Siveriću. Na radost mještana, koji su sumnjali da su zauvijek zatvorile svoja vrata. Malo tko je, naime, vjerovao da će se otvoriti nakon što su krajem prošle godine zatvorene, s obrazloženjem kako je to tek privremeno, od 1. siječnja do 28. veljače, zbog – preuređenja.

Smatrali su da je to tek izlika. Jer, nitko od mještana nije vidio da se tamo išta (pre)uređuje. No, nikoga za to u konačnici više nije briga, njima je najbitnije da su njihovi prosvjedi zbog zatvaranja pošte urodili plodom, i da od prvog dana ožujka ponovno imaju gdje platiti račune i "dignuti" penziju.

– Je, ja san bija prva mušterija kod našeg Ićana Ivana Bačića, koji na pola radnog vrimena radi u Oklaju, a napola ode kod nas u Drinovcima, od 12.30 do 15 sati. Dovoljno je to, mi i s otin zadovoljni. Meni dosta za dignit penziju! Di san radija? U škveru, bogati, di ću radit?! E, a u Splitu, da di drugo, znaš da nema škvera kod nas na Miljevcin, jel tako? – veli nam Stipe Malenica, kojega smo u ponedjeljak zatekli taman ispred otvorenog poštanskog ureda. Koji je, vele nam i Stipan i njegovi prijatelji, i mještani Ante Bačić i Ante Kozić, i više od pošte.

– Pošta nam je sve, sve najlipše, ki i sve drugo di se ljudi sastaju i ljudikaju. Dođeš ode jer znaš da će uvik neko doć, naletit. Čut ćeš vijesti, šta ima novo, ko je marot, ko nije dugovit... Eto, zadnji put kad ste vas dva bila ode na Miljevcima nije nikog bilo. A sad je već sve živnilo – vele nam ljudi.

Vratite i dućan

Eto, još samo da im se vrati dućan "Djela", koji je bio otvoren tu u blizini sve donedavno, do prije koju godinu. I možda još jedna mala tvornica za zaposliti dvadesetak ljudi, ne bi ni ona škodila – smiju se dobro raspoloženi na marčanom suncu. Pošta im je, izgleda, potaknula optimizam. Pa zovu i Ićana da se slika s njima. A on, kao djelatnik Hrvatske pošte, ne smije davati nikakve izjave. Ali ipak, neslužbeno doznajemo da je osim pošte na Miljevcima otvorena i ona u Siveriću, ali također i pošte u Golubiću te u Kijevu. Isto na pola radnog vremena, ali su – otvorene, rade. A to je najbitnije.

– Ma napiši da smo jako zadovoljni. Imaš svoju zgodu za što ti triba. Platit račun, poslat paket! Komen? A komen oću, ki da nemam di, iman svoga svakuda. I ćer u Njemačkoj... – (j)opet je najgovorljiviji Stipan, koji je do pošte došao na biciklu.

– Pohvali obavezno našu Hrvatsku poštu, i lipo to napiši – rekoše mi. I ja, šta ću, pišen kako su mi rekli.

– Nek se i u nas nešto otvori, a ne samo zatvori.

A valja zapisati i još jednu pametnu, koju smo čuli usput.

– Kad si u gradu, kad ti je sve nadohvat ruke, onda nemaš pojma koliko jedna ovakva otvorena vrata, jedno svitlo koje gori, znači nama na selu. Nismo sami, nismo zaboravljeni, neko i o nama misli i o nama vodi računa. I mi smo nečiji. Pošta ti je nama ki država!