Prostranu šibensku prvostolnicu ispunilo je stotinjak vjernika s maskama na licu: ‘Život se ne može zatvoriti u grob‘, poruka je biskupa Rogića

Vjernički puk šibenske biskupije, od Knina i Kijeva do obale i otoka, obilježio je najveći katolički blagdan, Uskrsnuće Spasitelja s ograničenim brojem vjernika u crkvama na misnim slavljima, te u obiteljskome užem krugu. Šibenske gradske ulice su opustjele, a na terasama je radilo nekoliko kafića.

Središnje Uskrsno euharistijsko slavlje sunčanog, ali prohladnog nedjeljnoga jutra, predvodio je u katedrali sv. Jakovae šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, s biskupom u miru Antom Ivasom, don Krešimirom Matešom, katedralnim župnikom i s manjim brojem drugih svećenika.

Prostrana šibenska prvostolnica može primiti do tisuću ljudi, no bila je ispunjena s manje od stotinjak vjernika s maskama na licu. A u koru je pjevao smanjen broj članova katedralnog zbora.

- Svima vama želim sretan i blagoslovljen Uskrs. Radost Kristove neuništive pobjede, života koji ne može biti zatvoren u grob. Grob je ostao prazan. Poveznica naše katedrale, šibenske biskupije i Kristova groba stoji u obliku relikvije na našem glavnom oltaru, koju smo dobili prije dvije godine na hodočašću, taj komadić stijene groba koji je ostao prazan, istaknuo je biskup Rogić uvodeći puk u Uskrsno misno slavlje.

Krist je uskrsnuo. To je ona radosna vijest koja nas nosi i koja osmišljava naše živote, koja nam daje cilj i snagu za sve životne borbe.Da bi doista Kristovo uskrsnuće živjelo u nama.

- Živimo trenutak, nastavit će potom biskup u svojoj propovjedi, vremena i povijesti koji su nam dati. Okolnosti epidemije,neizvjesnost, posljedica potresa, izvanredne mjere u kojima ove godine slavimo Uskrs traju u valovima već više od godine dana. Ali Bogu hvala, ipak se ove godine možemo okupiti oko oltara.

Sve te okolnosti, nastavio je, koje kao da uporno žele ponavljati Pavlove riječi Kološanima: „Ako ste suuskrsli s Kristom, težite za onim što je gore. Jer Krist sjedi s desna Bogu. Za tim težite, ne za zemaljskim“.

Ali mi smo još uvijek odviše zemaljski. I naše težnje, snovi i usmjerenja kao da se teško uspinju za nebesima. Dio smo novoga svijeta koji traži „novo normalno“ i pokušava naći izlaz i ove situacije. Toliko je i nedoumica, u kojima kao da se gubi radost života u neizvjesnosti i beznađu. Jer nam je virus poremetio živote. Ipak, Kristovo Uskrsnuće svjedoči nam pobjedu koju Isusovi suvremenici nisu očekivali. Preokret kojem se nisu nadali.

Bog je ispunio svoje obećanje, poslao je svoga sina da spasi svijet“, zaključuje šibenski biskup u svojoj nadahnutoj propovijedi.

Ostatak dana protekao je s užim obiteljskim okupljanjima uz tradicionalni blagdanski stol, a gradske ulice bile su gotovo puste. Radili su na terasama neki kafića, ali s malim brojem gostiju.