StoryEditorOCM
ŽupanijaLjudi od bajama

‘Sadimo onako kako su i naši pradjedovi‘: na biličkoj Oštrici niče jedinstvena plantaža, a vlasnici su - Austrijanci

Piše Branimir Periša
12. lipnja 2021. - 07:52

Da u mjesnom kafiću, koji dijeli zgradu s Općinom Bilice, Igora Rajića poznaju likom i djelom, a slabije po imenu, uvjerio sam se iz prve ruke raspitujući se za njega. Kada je koji trenutak poslije Igor došao na mjesto dogovorenog sastanka, konobar je samo kazao s osmijehom.

– Aaa, čovik od bajama. Šifra bajame, šta odma ne kažete!

Hoće reći, lako ćemo za ime i prezime, važno je čime se čovik bavi. Jer, malo tko u Bilicama ne zna da na njihovu području posljednje dvije godine, na četiri hektara, nastaje jedinstvena plantaža bajama starinskim načinom sadnje u kršu i da je s time povezan spomenuti "čovik od bajama", jedan od voditelja nasada u vlasništvu austrijske tvrtke. I zasad prvog poljoprivrednog posjeda uopće s certifikatom ekološke proizvodnje u općini Bilice. Bajamik se podiže pod nadzorom županijske Savjetodavne službe u poljoprivredi, kaže Igor Rajić.

Drugi odgovoran za posao je kolega mu Jere Duilo, a on nas je dočekao na vjetrovitoj punti Oštrice ili Krajnjem školju, kako Biličani nazivaju taj položaj uz kamenitu obalu Prukljana, na površini od četiri hektara oplemenjen zasad s 800 mladih stabala kulture koje manjka u svjetskim razmjerima. Od vlastite proizvodnje bajama Hrvatska namiri svega 20 posto potreba, dok nepregledne kalifornijske plantaže isporučuju više od 50 posto ukupnih količina u svijetu.

image
Igor Rajić i Jere Duilo
Nikša Stipaničev/Cropix

Državni poticaji

Ostalo proizvedu Turci, Talijani, Španjolci te Iranci, no kaže Jere Duilo da kalifornijske plantaže posustaju i u pogledu tih nasada u svijetu je dobra konjunktura. Trgnuli su se ulagači i kod nas, dodaje, pa je posljednjih nekoliko godina zasađeno dosta bajamika uz državne poticaje.

– Amerikanci su iscrpili podzemne vode za navodnjavanje, a požari uvjetuju eroziju tla, tako da im proizvodnja osjetno pada. U svakom slučaju, bajama, naročito ploda iz biološkog uzgoja, kronično nedostaje konditorima i kozmetičkoj industriji za bazno ulje. Ako vam nije teško zamisliti čime su sve tretirane bajame na takvim plantažama, onda je lako shvatiti da su plodovi s ove naše, biličke plantaže već prodani godinama unaprijed, premda prvu berbu očekujemo za dvije godine! – kaže Duilo.

Šale se on i Igor da su se na biličkoj Oštrici sastala sva mjesta na Prukljanu koji se stere pred nama. Duilo je Skradinjanin, Rajić Raslinjanin, a nasad koji su zasnovali i svakodnevno u njemu rade namiguje iz daljine jednom drugom bajamiku, na suprotnoj obali Prukljana, koji također nastaje usred krša, ali na znatno blažem terenu.

U tvrdome kršu

Imena "ljudi od bajama" Biličani će po svoj prilici prije saznati iz medija, ako već neće upitati nekoga od desetorice svojih Biličana stalno ili privremeno zaposlenih na tome imanju, koje nastaje načinom kakvog bi se poduhvatili naši didovi i pradidovi prije 150-ak godina. Tada za sadnju u tvrdome kršu nije bilo drugog izbora nego svojski pognuti leđa i ljudskom rukom prevrnuti svaki kamen, a, po svemu sudeći, nema boljeg načina ni danas. Postoje jedino lakše metode, poput mljevenja tla ili malčiranja, kako je pripremljeno zemljište za spomenuti bajamik na Oštrici suprotnoj obali, no to nije zanimalo vlasnika Romana Katzenbergera.

Na Oštrici se popravljaju stari i podižu novi suhozidi, grade se terase podzidane sivim kamenom da spriječe eroziju ionako tanušnog sloja zemlje sa strmog dijela plantaže, a jedine agrotehničke mjere su biološke i "zelene".

Primjerice, ispod svake mlade bajame složen je usuho krug od pločastog benkovačkog kamena s nagibom prema stablu, da se kiša najpogodnije slije do korijena. Nije to najveći bajamik zasađen u posljednje vrijeme na šibensko-kninskom području, no jedan je od rijetkih, ako ne i jedini podignut uz toliko ljudskoga rada. Jest da je manji bager na terenu od velike pomoći, no svaki kamen ipak prevrnu ljudske ruke, upućuju me Jere i Igor za vrijeme ophodnje zemljištem na kojem su meštri iz Vrsnoga, vični suhozidarskome umijeću, ispod pikamera bagera vadili stijene odlomljene sa zemljišta i ugrađivali ih u podzide terasa.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

– Na terasaste parcele posebno smo ponosni. Da bismo ih oformili, izgradili smo 400 metara suhozida, a gotovo kilometar suhozida zatečenih na terenu obnovit ćemo novcem iz ruralnih EU programa. Stvarajući tu plantažu, čuvamo okoliš i ambijent kultiviranog krša, a ekološka proizvodnja je ono što hrvatsku poljoprivredu na najbolji način može predstavljati na europskom tržištu – kazao je u kratkom telefonskom razgovoru Roman Katzenberger, vlasnik plantaže, glavni ulagač i direktor tvrtke pod čijom kapom se podiže nasad.

Samo ekološko

I on je trebao biti s nama u Bilicama, no u posljednji trenutak morao je odustati od dolaska zbog poslovnih obveza u naftnom biznisu, koji mu je temeljni. Katzenberger odlično govori hrvatski; kako i ne bi, kada mu je majka Hrvatica iz Slavonije. Dalmacija mu je u srcu, raduje se što će Bilice i po bajamama biti prepoznate na europskom tržištu, a za sve drugo što vas zanima, pitajte Jeru i Igora, zaključio je razgovor Roman Katzenberger. Zasad nije voljan govoriti o visini investicije, no s obzirom na težinu i površinu terena koji treba kultivirati, uloženi novac sigurno je zamašan.

– Odmah smo na umu imali ekološku proizvodnju, pa su i sadnice bajama ekološke i najviše kvalitete – govori Igor Rajić. Sorte su ferragnes, supernova i feraduel, talijanske kasnocvatuće koje, barem u teoriji, bace cvijet kada prođe opasnost od leda. No, zbog klimatskih promjena to je ipak postalo teorijom – nastavio se Jere na Igorove riječi.

Oni su, naime, zajedno s ostalima zaposlenima na plantaži, ove godine usred travnja u bajamiku vodili dramatičan boj s ledom i noćnim temperaturama, koje su na Oštrici bile ispod nule, prijeteći da unište mlada stabla.

– Ložili smo vatru od ispiljene borovine sačuvane prilikom čišćenja terena u čeličnim bačvama koje smo rasporedili po terenu ne bismo li podignuli temperaturu i uspjeli smo spasiti sve do zadnjeg stabla. Zato i govorimo da s takvim vremenskim anomalijama više nisu jamstvo ni sorte koje kasnije procvjetaju – zaključuju domaćini. Priznaju da su pronašli posao iz snova, premda obrazovanjem nisu vezani za poljoprivredu. Zadovoljni su što svojim rukama podižu takav bajamik, zasnovan na zasadama tradicionalnog kultiviranja krša i prirodnome uzgoju, pokazujući na motorni vijak za bušenje rupa u tlu.

– Svako stablo zasađeno je u rupu s prethodno nasutom ilovačom, koja posebno pogoduje bajami – govori Igor, a Jere se upravo vratio s vrećom punom cvijeta buhača, prirodnog insekticida kojim plantaža obiluje. Jednako i kaduljom, a imaju i "svoga" pčelara, čije će zujajuće radilice ubuduće obavljati lavovski dio posla na oprašivanju bajama.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

– Dvadeset deka suhog buhača na pet litara vode jedino je sredstvo, uz modru galicu koje koristimo za suzbijanje nametnika. Imali smo jednu vrstu pipe i uspješno je suzbili, a kultivirani krš postaje staništem sve većeg broja jarebica, koje se hrane nametnicima.

Oplemenjeni krajolik

Tako oplemenjeni krajolik, do prije dvije godine jedva prohodan, zarastao u gustu šikaru i borove, stvara vlastitu, povoljnu biološku ravnotežu, a način pripreme tla višestruko štedi na vodi koju im u velike plastične spremnike raspoređene nasadom dopremaju bilički vatrogasci.

Sljedeći dolazak na Oštricu bit će degustacija bajama! – uručena nam je pozivnica. Sjedit ćemo na kamenu, tući bajame i gledati na Prukljan, nasmijao se Jere, uz preporuku da bi se svako od nas trebao potruditi i nabaviti domaće bajame, sa sela.

– Neka su tanje i sitnije, ali su zdravije, uzgojene bez ikakvog prskanja! Da samo znate što se prodaje u trgovačkoj mreži...

Poslodavac za poželjeti
Punih deset godina je vlasnik plantaže Roman Katzenberger od privatnih vlasnika otkupljivao zemljište na kojem niču mlade bajame i čistio zapetljane uknjižbe s tko zna koliko dionika na parcelama. Trud se isplatio jer je zemljište po svim značajkama upravo idealno za bajame.

Jere i Igor su berekini, pa gazdu cimaju s time da je Austrija – ona carska i propala – davno ustanovila hrvatski i dalmatinski katastar, pa je sada red da ga Austrijanac i čisti. Roman je inače, kažu domaćini, čovjek kakvog je poželjeti za poslodavca. Za hrvatske uvjete, u agraru naročito, plaće su malo je reći dobre i stižu redovito, bez da Katzenberger prebrojava i odbija dane kada se zbog lošega vremena nije moglo raditi. Zasad je to desetak dobrih plaća čija je visina vjerojatno bila odlučujuća da se za posao jave lokalni ljudi.

Tvrtka uživa svu potporu Općine Bilice i lokalnog DVD-a, koji redovito doprema vodu za navodnjavanje mladih stabala, pri čemu se ogleda, veli Igor Rajić, i društveno odgovorno poslovanje tvrtke.

– Zasad smo biličkim vatrogascima donirali vozilo namijenjeno brzim intervencijama, a s planiranim širenjem bit će još zaposlenih i doprinosa zajednici poput vozila za DVD, kaže Rajić.

25. studeni 2024 02:29