Smokvica - strogo zabranjena zona: Otočiću na kojem se odmara mađarska elita mještani ne smiju ni pristupiti

Nedavno se šuškalo da je na rogoznički otočić Smokvica Vela helikopterom sletio mađarski premijer Viktor Orban. Crni helikopter vidjeli su mnogi, a neki su i svjedočili da je u to doba oko otoka Smokvice bilo pojačanih noćnih ophodnji pomorske policijske.

Do pouzdane informacije nije moguće doći. Ništa o navodnom posjetu moćnog mađarskog vladara nije znala ni rogoznička načelnica Sandra Jakelić. Kada su na otočić za vrijeme "vladavine" propalog tajkuna Ivice Todorića dolazili strani državnici, čak i ruski premijer Medvedev, na rivi je bilo masu policajaca u civilima. Ovih ljetnih dana, kaže načelnica Jakelić, nije primjetila nikave dodatne policijske snage.

Dok je Smokvica bila privatni ljetnikovac obitelji Todorić na otočiću su radili brojni Rogozničani, rogozničke tvrtke izvodile su sve potrebne radove, Todoriću su pjevale i šibenske i rogozničke klape, a rado je i donirao neke udruge, posebice rogozničke vatrogasce. Naravno da su informacije o zbivanjima na otoku curile sa svih strana.

MORH zadržao objekt

Od kada je sa Smokvice Vele deložirana obitelj Todorić i otočić ustupljen mađarskim bogatašima i njihovim političkim zaštitnicima, bivše vojne objekte, ljetnikovac, luksuzne apartmane, restorane i sportska igrališta na površini od 168.865 metara kvadratnih čuvaju jake zaštitarske snage. Otočić Smokvica za Rogozničane i rogozničke ribare od zone posebne namjene postao je strogo zabranjena zona, takozvano rogozničko područje 51!

Špekulacije oko Orbanova posjeta i boravka na Smokvici ponovno je otvorilo i pitanje pravnog statusa otočića. Stoga smo pitali MORH je li otočić Smokvica Vela još uvijek ima posebnu namjenu, odnosno je li službeno još uvijek vojarna. Odgovor ministarstva je toliko zbunjujući da ga je teško prepričati, a još teže razumjeti. Možda bi netko tko nije iz Rogoznice i tko nikada nije bio na Smokvici u odgovoru i pronašao neku logiku, ali za dolje potpisanu nema je ni najmanje.

Tako iz MORH-a odgovaraju da su otočić ovrhom 2017. preuzeli od Todorića. Prošle godine iznenada su odlučili da čitav otočić nije perspektiva za Ministarstvo obrane, pa su tako veći dio otoka ustupili Ministarstvu državne imovine. MORH je pak zadržao - doslovno tako pišu - jednu građevinu s pripadajućim zemljištem i ostalim izgrađenim nekretninama, međutim nisu naveli koja je to građevina na kojoj su se razmnožile ostale izgrađene nekretnine.

Poznavajući sve građevine i njihov raspored jasno je da je MORH, ako je nešto ostavio za svoje potrebe, zadržao dva-tri bunkera i potkopa u kojima su bili topovi i municija i to u blizini luksuznih apartmana i restorana koje sada koriste najbogatiji ljudu, pa očito i političari susjedne nam Mađarske.

O toj prenamjeni prostora i skidanja posebne namjene s većeg dijela otoka, Općina Rogoznica ne zna ništa. Da je tako potvrđuje i najnovija verzija Prostornog plana uređenja općine Rogoznica koja je trenutno na javnom uvidu i u kojoj Smokvice nema iako je prostorno u vrlo uskom obuhvatu rogozničkog prostora. Od 2009. godine, od kada je Općina Rogoznica prihvatila svoj generalni Plan prostornog uređenja, doneseno je čak pet izmjena i dopuna PPU-a, a nove izmjene i dopune upravo su u tijeku.

Prostorni plan

U svakom od tih postupaka izrade prostorne regulative Ministarstvo obrane moglo je skinuti oznaku vojne namjene, jer prije same pripreme izrade ili izmjena PPU-a općina svoj prijedlog šalje na čak 24 državne adrese. Iste institucije dobivaju nacrt planske dokumentacije i nakon javne rasprave i javnog izlaganja, te konačnu verziju PPU-a prije nego što ga prihvati Općinsko vijeće.

Dakle, od 2009. godine Ministarstvo obrane imalo je priliku očitovati se na Prostorni plan uređenja Općine Rogoznica čak 21 put i 21 put otočić je stavilo u perspektivno vojno područje, a da je tako potvrđuju i prošlogodišnja vojna mjerenja i vojne vježbe održane u rogozničkom akvatoriju i na Smokvici. Nakon ovog očitovanja MORH-a jasno da im Općina Rogoznica kao institucija i lokalna vlast ne znači baš ništa.

Prisjetimo se dakle kao je tekla priča s pretvaranjem vojarne u elitno ljetovalište. Ministarstvo obrane još daleke ratne 1995. godine poduzeću "Grafoplast" iz Zagreba dalo je zakup otočić na 30 godina i to bez naknade. Ugovor uz odobrenje MORH-a u konačnici potpisala Općina Primošten u čijem sastavu je tada bilo i rogozničko područje. U ugovoru piše da će nakon 30 godina sve uloženo naslijediti država.

Vlasnici ondašnje tvrtke "Grafoplast" otok su namjeravali turistički valorizirati i napraviti elitno ljetovalište za bogatu klijentelu. Zbog velikog ulaganja u devastirani otok - vojarnu, "Grafoplast" se očito našao u problemima, pa je tvrtku zajedno s koncesijom na otok nakon sedam godina prodao tada najvećem hrvatskom tajkunu Ivici Todoriću. Svih ovih godina Smokvica je bila privatni ljetnikovac obitelji Todorić.

Još jedna zanimljiva crtica: na otok Smokvici 1999. godine oko je bacio general Rojs, čak je napravio i svojevrsni desant na otok, a te godine je i tužio tvrtku "Grafoplast". Tužba je na sudu ležala punih 17 godina dok bivši ministar državne imovine i nekretninski biznismen Goran Marić nije prošle godine napravio pritisak na državno odvjetništvo i sud i deložirao obitelj Todorić. Raspisan je javni natječaj za koncesiju i po kratkom postupku Smokvicu je dobila tvrtka "Zelena nekretnina" koju je upravo za tu namjenu osnovao investicijski fond Balansz Zártkörű Nyíltvégű Intézményi Ingatlan Alap iz Mađarske.

Misteriozni fond

O misterioznom fondu dostupne informacije su minimalne. Zna se tek da ga je 2010. osnovala OTP banka. Ovih dana prikupljene informacije jasno upućuju da iza tog fonda stoji najbogatiji Mađar Šandor Čanji, većinski vlasnik OTP-banke, Mola i tko zna čega još. U bliskim je odnosima s mađarskim premjerom Viktorom Orbanom, a nekada je prijateljevao i s Ivicom Todorićem i bio čest gost upravo na otoku Smokvica.

Inače, bogati Mađari dobili su otok na 30 godina, godišnja najamnina je 8,14 milijuna kuna, a za 30 godina država će uprihodovati 184 milijun.

Tako je otok Smokvica opet u stranim rukama, baš kao i tridesetih godina prošlog stoljeća, naime prvi ljetnikovac i to od bračkog kamena izgradio je jedan bogati Austrijanac još 1932. godine. Tih "ludih" tridesetih Smokvica je bila jedno od popularnih okupljališta europskih bogataša, a u novom mileniju i novom stoljeću Smokvica je opet okupljalište bogataša, ovog puta mađarskih.

Sve u svemu bila ona u rukama stranih ili domaćih tajkuna, jugo ili hrvatske vojske, svejedno je nedostupna običnim smrtnicima, posebice ribarima koji se teško mire što u podmorju bogatom ribom već gotovo cijelo stoljeće ne mogu loviti.