Na današnji dan prije 17 godina dogodila se Kornatska tragedija, jedna od najvećih mirnodopskih nesreća koje su pogodile Hrvatsku. Život je izgubilo dvanaest vatrogasaca gaseći požar na otoku Kornatu.
U Kornatskoj tragediji živote su izgubili Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev-Mikulin. Tzv. eruptivni požar, kako je kvalificiran tijekom istrage, preživio je jedino Frane Lučić, tada 23-godišnjak, koji je zadobio ozljede od kojih mu je ostao trajni invaliditet.
Tog 30. kolovoza 2007., nešto prije podne, stigla je dojava o požaru na Kornatu, u uvali Vrulje. Vatrogasce je u Vojarni bribirskih knezova u Šibeniku čekao helikopter koji ih je trebao prebaciti na požarište. Protivno pravilima vatrogastva, među okupljenima je bio i maloljetnik (Marko Stančić, DVD Tisno), pa čak i otac i sin (Ivica i Ante Crvelin), bilo je vatrogasaca koji nikad nisu prošli obuku za helikopterski desant. Učinjeno je puno propusta, vjerojatno baš zato što vatru na kornatskom otočju nitko nije doživljavao kao ozbiljnu prijetnju.
Toga dana kao da je sve pošlo krivo. Helikopter je imao problema pri spuštanju, iskrcao ih je tek iz trećeg pokušaja, udario je o stijenu, osjetio se miris benzina... Kruška s vodom bila im je predaleko, krenuli su uz klanac prema kruški, teško se krećući po oštrom kamenjaru. Odjednom ih je zapljusnula strahovita vrućina, čuo se huk vatre koja je pržila sve pred sobom. Na vatrogascima se topila oprema, kombinezoni, cipele... Satima su čekali pomoć previjajući se od bolova.
Prvi im je u pomoć stigao helikopter HGSS-a i odvezao trojicu stradalih. Franu Lučića je odvezao drugi helikopter. Izvlačenje je trajalo satima. Šest vatrogasaca podleglo je ozljedama još na Kornatu, a preostalih šest je odlazilo jedan za drugim, iz dana u dan.
Jedina osoba koja je optužena za ovu strašnu nesreću je bio županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica, koji je nakon višegodišnjeg sudskog procesa pravomoćno oslobođen krivnje.
Od prvog dana pokušavalo se otkriti što je zapravo dovelo do stradavanja. Rezultati interdisciplinarne komisije koju je, ubrzo nakon nesreće osnovalo Ministarstvo unutarnjih poslova, predstavljeni su 16. lipnja 2008. te je navedeno kako je uzrok ove tragedije tzv. eruptivni požar. Eruptivni požar predstavlja snažno ubrzanje izgaranja vegetacije, potpomognuto nagibom kanjona, koje je sustiglo vatrogasce i izazvalo smrtonosne opekline.
Stajalište skupine sudskih vještaka u procesu koji se vodio protiv Dražena Slavice je da je tragediju izazvala eksplozija nehomogene plinske smjese koja se uslijed atmosferskih uvjeta i konfiguracije terena nakupila u klancu na otoku i zapalila u nepovoljnom trenutku. Jedna od teorija je kako je požar uzrokovala eksplozija ostataka NATO-bombe odbačene tijekom zračnih napada u “Kosovskoj krizi” 1999. godine, a čije ostatke je aktivirao prizemni požar trave.
– Nama roditeljima, članovima obitelji poginulih vatrogasaca nije važno od čega su oni stradali, koja je od četiri-pet teorija koje se spominju točna, i je li ijedna. Osobno sam najbliže teoriji po kojoj je za stradavanje kriv kerozin koji je curio iz neispravnog helikoptera i zalio vatrogasce i požarište. Njih nema i to je za nas jedina bitna činjenica koja se ne da promijeniti. Ali, mi želimo znati istinu o onome što se događalo toga dana na Kornatu i zašto stradalima šest sati nije pružana pomoć iako su slali dojave i SOS pozive, zašto su ostavljeni u mukama da skončaju na Kornatu? Stručnjaci, liječnici koji su vještačili, jasno su rekli da su bar dva vatrogasca, prije svih Marinko Knežević i Ante Juričev, imali šanse preživjeti kao i Frane Lučić, da im je pomoć pružena u roku dva sata od stradavanja. Zašto se njihov „zlatni sat“ pretvorio u šest sati? To je pitanje na koje mi roditelji, obitelji poginulih želimo odgovor. I nikada nećemo pristati na to da nitko nije kriv - kazao je još 2016. Igor Marinović, otac preminulog vatrogasca Ivana Marinovića.
Svake godine, pa tako i danas, članovi obitelji, kolege vatrogasci, prijatelji, lokalni i državni dužnosnici na Kornatu odaju počast žrtvama tragedije, polažu vijence, cvijeće, pale lampaše, sjećaju se s tugom vatrogasaca čiji su životi ugašeni u vatrenoj buktinji uz strašne muke. Za istinom se traga i danas…