Tomislav Jukić, ravnatelj županijskog Zavoda za hitnu medicinu: U ovom trenutku treba nam deset liječnika, a javio se jedan!

 Zavod za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije, kao i ostale zdravstvene ustanove, imao je važnu ulogu u vrijeme epidemije koronavirusa i uspješno ju je odradio. Zbog toga nije trpio, niti je smio trpjeti njihov redovni posao hitnih intervencija. Danas, kad sve postaje „novo normalno“, našli su se pred novim izazovima. A oni, pak, sa sobom donose i određene probleme čije rješavanje zahtijeva nove napore za dobru organizaciju rada, ali i dodatna financijska sredstva. Razgovor s ravnateljem te zdravstvene ustanove, Tomislavom Jukićem, stoga smo počeli osvrnuvši se na rad u vrijeme korone.
- Naša ravnateljica i načelnica Kriznog stožera Ministarstva zdravstva dr. Maja Grba Bujević pozvala je ravnatelje zavoda za hitnu medicinu još sredinom veljače na sastanak u Zagreb. Dobili smo tada naputke i s pripremama počeli puno ranije nego druge zdravstvene ustanove u smislu organizacije rada službe u slučaju pojave epidemije COVID-19, koja se, nažalost, dogodila i nama. Počeli smo tada i s nabavom zaštitne opreme za sve naše ispostave koja se u tom trenutku mogla nabaviti na tržištu te educirali djelatnike, tako da danas mogu reći da smo tu novu i nepoznatu situaciju dočekali spremni. Ujedno je to iziskivalo i veliko financijsko opterećenje ne samo za naš zavod, nego i za sve zavode u Hrvatskoj, jer je cijena zaštitne opreme višestruko skočila.

Dodatni timovi

Jeste li formirali, uvjetno rečeno, specijalizirane timove za slučaj COVID-19 ili ste se organizirali na neki drugi način?

- Da, jesmo. To nas je dodatno opteretilo u obavljanju redovnog posla, jer hitnih intervencija je bilo i dalje, mimo korone. Naime, prema odluci Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, zavodi za hitnu medicinu dobili su naputak da se povežu i preuzmu organizaciju sanitetskih timova od domova zdravlja. Konkretno, na području naše županije sanitetski timovi domova zdravlja u Drnišu, Kninu i Šibeniku „uskakali“ su Zavodu za hitnu medicinu prilikom prijevoza pozitivnih ili pacijenata sumnjivih na koronu. Poznato je da smo na otoku Murteru imali žarište i tu smo obavili veliki broj prijevoza. Poslije se u nešto manjem opsegu pojavilo žarište u kninskoj bolnici i okolici Knina, ali zadnjih dvadesetak dana, hvala Bogu, nemamo registriranih prijevoza takve vrste. Pomalo se vraćamo u normalu, ali još uvijek imamo isti režim rada, odnosno rad u smjenama u trajanju od 24 sata, jer još nije proglašen kraj epidemije koronavirusa u Hrvatskoj.

Epidemija je poremetila sve, to nam je jasno. Prijašnjih se godina Zavod za hitnu medicinu još u ožujku ili travnju pripremao za turističku sezonu u smislu osiguravanja dodatnih timova hitne medicine. Evo nas u drugoj polovici lipnja. Što je s pripremama?
- Točno je. Uvijek bismo tijekom ožujka i travnja dobili naputak Ministarstva zdravstva o pripremama za turističku sezonu i imali mjesec i pol do dva vremena da se pripremimo u smislu kadroviranja, nabave dodatne opreme i opremanja prostora u kojima bi dodatni timovi radili. Ove godine naputak je došao prije nepunih mjesec dana, a bilo je upitno, s obzirom na stanje u turizmu, hoće li uopće biti potrebno organizirati rad dodatnih timova. Na kraju, resorno ministarstvo i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odlučili su da ipak idemo s dodatnim timovima. Zadatak je našeg zavoda organizirati dodatni tim za dionicu autoceste koja prolazi kroz našu županiju, koji će biti stacioniran u Skradinu, a timove T2 koji se nalaze u Tisnom nadopuniti liječnicima i time oni prelaze u timove T1. Što se tiče vozila i opreme, tu nemamo nikakvih problema, ali je veliki problem osigurati dodatni liječnički kadar jer ga na tržištu rada nema.

Odlazak liječnika

Dakle, opet ste suočeni s istim problemom kao i prethodnih godina. Kakvo je uopće stanje s kadrovima u županijskom Zavodu za hitnu medicinu?
- Problem je ove godine, slobodno ću reći, eskalirao, za razliku od prethodnih kad smo uspijevali popuniti timove ili vlastitim kadrom ili kadrovima iz susjednih županija. Prvenstveno Ličko-senjske i Zadarske županije, i to na način da bi naši liječnici dodatne smjene odradili u njihovim županijama, a njihovi u našoj. Međutim, ove godine na raspisani natječaj javio se samo jedan liječnik, a tražili smo ih osmero. Zapravo, mi u kontinuitetu imamo otvorene natječaje za prijem liječnika opće medicine. Uz to, četvero naših liječnika odlazi na specijalizaciju, tako da ćemo imati manjak kadra i u redovnom radu. U ovom trenutku mi bismo mogli zaposliti deset liječnika, kako bismo popunili postojeću mrežu hitne medicine koja je standardna tijekom cijele godine i osigurali dodatne timove. Kod nas nema radnih mjesta koja mogu ostati upražnjena bilo da se radi o liječniku, medicinskom tehničaru ili sestri ili vozaču. Tko god, uvjetno rečeno, ispadne „iz strija“, njegovo radno mjesto mora biti popunjeno. Kad je riječ o liječničkom kadru, u Zavodu uglavnom rade mladi liječnici koji s fakulteta dolaze u timove i vrlo brzo odlaze na specijalizacije u zdravstvene ustanove diljem Hrvatske. Kod nas se zadržavaju nekoliko mjeseci do maksimalno godinu dana. Zbog toga postojeći liječnički kadar mora raditi više, a to znači da imamo velik broj prekovremenih sati, što je u konačnici dodatno financijsko opterećenje. Što se tiče medicinskih sestara i vozača, za sada nemamo nekih velikih problema.

Koliko je zaposlenih u Zavodu?
- Sada imamo 127 ukupno zaposlenih, a ako uspijemo popuniti timove za ljetnu sezonu, bit će ih oko 150. Među zaposlenima je 31 liječnik, 57 medicinskih sestara i tehničara, 26 vozača, a ostalo je administrativno osoblje. Podsjetit ću da prema mreži hitne medicine, koja je donesena u lipnju 2016. godine, naš zavod ima ispostave u Kninu, Drnišu, Tisnom, Vodicama i Primoštenu te Šibeniku, koji se smatra središnjom ispostavom i u kojoj je i najveći broj zaposlenih. U svakoj od ispostava imamo po jedan tim koji radi 24 sata dnevno, a u Šibeniku su uvijek na raspolaganju dva tima.

Financijski problemi

S obzirom na to da ste imali neplaniranih izdataka zbog epidemije COVID-19, navodite i financijsko opterećenje zbog prekovremenih sati, a tu je i financiranje dodatnih timova u sezoni, znači li to da se Zavod nalazi u financijskim problemima?
- Od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dobivamo određena sredstva prema mreži hitne medicine i prijavi djelatnika koje zapošljavamo. Ta sredstva donekle pokriju plaće, ali kolektivni ugovor nas obvezuje isplatiti regrese za godišnji odmor, jubilarne nagrade, božićnice i ostalo koje zdravstvenim ustanovama nitko ne pokriva. Naime, država sa sindikatima dogovori određena prava i obveze, a na ustanovama je da osiguraju taj novac. To je nešto što nas puno opterećuje, jer činjenica je da mi na tržištu ne zarađujemo. Određena dodatna sredstva dobivamo od Županije, a imamo i takozvana decentralizirana sredstva koja država „spušta“ prema jedinicama regionalne samouprave, a ona se raspoređuju po zdravstvenim ustanovama. Taj je novac namjenski i koristi se za kupnju vozila i medicinske opreme. Ali, sve je to nedostatno. Troškovi višestruko rastu tijekom turističke sezone kad je intervencija puno, puno više. Naravno, u normalnim turističkim godinama. Na primjer, dodatni tim koji u sezoni bude stacioniran u Skradinu najviše intervencija ima u Nacionalnom parku Krka, u kojem bude na tisuće i tisuće ljudi dnevno. Do sada nas je Javna ustanova NP „Krka“ subvencionirala s 40.000 kuna, ali kad vidimo koliko drugi nacionalni parkovi, poput Plitvičkih jezera, izdvajaju za potrebe hitne medicine, ovaj iznos je zaista malen. Proteklih osam godina obavljamo razgovore i s jedinicama lokalne samouprave koje imaju jak turizam o pitanju sufinanciranja dodatnih timova, ali malo je tu razumijevanja. Moram istaknuti Grad Vodice kao svijetli primjer koji je prepoznao ulogu hitne medicine i koji izdašno sufinancira svoje timove, u malom iznosu to čini i Općina Tribunj te Općina Rogoznica u nešto većem. Ostali su se oglušili na sve apele, a svatko traži da u njihovu mjestu bude tim hitne medicine, jer i to podiže kvalitetu turističke destinacije. Zbog svega toga - kako se kolokvijalno kaže - „krpamo kraj s krajem“ i ako godinu uspijemo okončati bez nekoga velikoga gubitka, ako smo blizu nule, onda smo sretni.