Dopadne nas nekad sreća da nam ljudi šalju predivne fotografija i lijepe vijesti, međutim oni druge ružne i loše nažalost su češće. Dobili smo tako ovih dana čitav album slika koje lede krv u žilama i svjedoče koliko su sve takozvane oznake zaštite mora, podmorja i obale tek mrtvo slovo na papiru.
Morsko dno zaštićene uvale Borovice u Općini Rogoznica nakon ovogodišnje turističke sezone i sidrenja stotine jahti i brodica doslovno je razrovano. Posidonija iščupana, žive periske polomljene i ubijene! Slavimo kada se negdje u našem moru pronađe neka živu perisku jer ih je doslovno poharala zarazna bolest, a onda u uvali Borovica sidrenjem se njih stotine ubije.
Da je ovog proljeća bilo i podmlatka periski potvrđuje nam fotografija Milene Radić, zaljubljenice u prirodu i dobru fotografiju, međutim Milena tvrdi, sada na dnu uvale nama ništa živo.
Inače, uvala Borovica reklamira se na brojnim turističkim stranicama, navodi se točna udaljenost od Ražnja, Rogoznice, od uvale Stivašnica... Dugačka je oko 500 metara, nije naseljena, a zbog svog kanjonskog izgleda savršeno je utočište za mnoge brodove koji plove tim dijelom obale. Posebno se ističu njezine skrivene šljunčane plaže i plićak, a do njih se može doći samo pješke, brodom ili biciklom.
Od smeća, posebno plastike i plastičnog otpada nije zaštićeno ni jedno mjesto na našem planetu, pa ni skrovita uvala Borovica. Taj djevičanski fjord duboko urezan u kopno koji je u Prostornom planu uređenja Općine Rogoznica područje s posebnim ograničenjem u korištenju ovog proljeća grupa entuzijasta očistila je od raznoraznog smeća koje su ostavili nautičari i kupači, ali nanjelo ga je i more. Skupili su pun kamion lokalnog komunalca.
Istine radi u uvalu Borovica postoji oznaka sidrišta, ljeti se sidri na stotine jedrilica, jahti i glisera, međutim upravo sidra ozbiljno oštećuju podmorje, posebno endemsku posidoniju koja je jedan od najdugovječnijih organizama Sredozemlja, a osjetljiva je na pojačano taloženje, organska onečišćenja i promjene koje dovode do smanjenja prozirnosti mora. Nekontroliranim sidrenjem uništene su i razlomljene brojne periske, a poseban problem su brodski tankovi i deterdženti.
Na sve to upozoreno je i nakon te akcije čišćenja u uvali s kristalno čistim morem plavo-zelene boje, a na odgovornim je, poručeno je tada, uvođenje reda i zaštita morskog okoliša.
Inače nije zgoreg ponoviti da Plemenita periska (Pinna nobilis) je najveći mediteranski školjkaš, endem Sredozemnog mora strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Uglavnom nastanjuje sedimentna dna s livadama morskih cvjetnica, a zabilježena je na dubinama od 0,5 do 60 metara. U Jadranskom moru se najčešće može pronaći između 2 i 30 metara dubine. Može narasti do 120 cm te se pojavljuje u cijelom Jadranu. Ima važnu ulogu u ekosustavu kao filtrator mora, a na njenim ljušturama obitavaju brojne vrste.
Livade posidonije su pluća mora, jer obogaćuju more kisikom. Jedan četvorni metar livade posidonije proizvede dnevno do 14 litara kisika. U tim livadama ove morske cvjetnice čiji korijeni mogu biti stari i tisuću godina živi, razmnožava se, lovi i skriva nekoliko stotina vrsta algi i životinja. Svojim dugim listovima ublažuju nalet valova na obalu, pa tako sprečavaju eroziju tla, a njihovo korijenje svojim spletom učvršćuje sediment i sprječava njegovo donošenje.
Sve to znamo, znanost nas upozorava na važnost očuvanja morskog i svakog dugog okoliša, a mi indiferentno puštamo da se najvrijedniji okoliš uništava, bez kontrole i zanemarive financijske koristi. Nešto se mora promijeniti u našim glavama.
