U Bilicama goste dočekuju i gudini: Ode van je ka na Azurnoj obali

Kil divlje orade ili brancina, po sto kuna, lipo ispečene na gradelama, a di to ima? - pitat ću ja vas, štovani moji čitatelji, a vi ćete mi reć "Nigdi, samo je lipo čut!" I falit ćete, jerbo tog čudesa i blaga božjeg još ima u Bilicama po akcijskim cijenama, barem dok traje njihova Ribarska fešta. I koga onda triba čuditi što je bilički turizam rastao ne u postocima, nego u - skokovima? Eto, do prije par godina bilo je "u selu" – pardon općini - 20 iznajmljivača turističkih kreveta, soba i apartmana, danas ih je 120, odnosno šest puta više.

- A 2015. bilo je 17 tisuća noćenja, pa ih je iduću 2016. godinu bilo 38 tisuća, a 2017. smo zaključili s 53 tisuće noćenja. To je tri puta više - veli nam načelnik Josip Čaleta Car, čija se općina liti učetverostruči. Kada se 2600 domaćih priključi još jedno sedam - osam tisuća vikendaša i turista, rivijera na obalama Prukljana uskvasa na desetak tisuća stanovnika. Koji guštaju Boga svoga...

Pokojni Đeri

- Je, ali nije to išlo samo od sebe...Uredili smo im pet tisuća kvadrata plaže, nasuli oblutkom, opremili tuševima, kabinama za presvlačenje... Taj građevinski dio posla je vodio Neven Mikulandra, predsjednik Općinskog vijeća i stvarno je to išlo super, i ljudi su zadovoljni, jer se vide pomaci, vidi se ono šta smo govorili u kampanji i što nam je bio slogan - da smo svi isto za naše misto, i moja lista i Nevenova i HDZ-ova... - navija se načelnik. Ali ga iz broda zove Zdenko Mikulandra Lepi:

- Ajde više, kolko moš govorit...
- Ne obadajite vi Lepog, on je uvik vako dobre volje, grintav. Inače, tu su još Željko Jurić zvani Mudre, pa Siniša Dragutin - "On je skiper!" - pa Ratko Mikulandra, Duško Mikulandra, Mario Ćaleta Car i Petar Slavica. To ti je ekipa koja roni... A logistička potpora su Žika, Sumpor i Mujo.

- Jel nan iko fali ode? - pita načelnik, a neko s broda viče: - Fali pokojni Đeri!
- E, to je bija naš nezamjenjivi skiper Branko Mikulandra, kojeg je samo smrt mogla odvojiti od ove klape. Evo, vako smo ga u ovin majicama i nosili kad je umra, bija je neizostavni član ekipe. I ovako mi krenemo par dana prije i pripremamo se za Ribarsku noć koja obično bude krajen sedmog, početkon osmog miseca, ove će godine biti 2. kolovoza. Spremi se negdi oko 120 kili ribe, i još jedno 60 kili školjaka, evo ove godine će nam gostovati i Anton Dobra Tašo i njegova ekipa, koja će spremat rižot s plodovima mora, frutti di mare za sve. Kolko bude svita? A ko zna. Puno, puncato mulo... Ko to more pribrojit! - veli Čaleta a Lepi iz broda jopet grinta, viče: - A ajde više, kolko moš govorit. Još kad vidi mikrofon! Niko ga svrnit...

Ribarska noć

Ove će godine na Ribarskoj noći svirat 'Diktatori' – ali bez Marjana Bana – pa će mulo osim šta će bit sito biti i rasplesano, kako i priliči Biličanima koji su svoje fešte izbrendirali kao lude ljetne tulume. Na Gospin žežen, dan uoči Velike Gospe, 14. 8 je Bilićka fešta, na kojoj su ove godine Stavros i Legende. Pa će onda 27. i 28. biti Bilice Beer Craft Festival, dvi noći pive s Crvenom Jabukom i Gustafima.. ova ekipa je zajedno s još njih par pokrenula i Biličko srce prije 14 godina, a Ribarska noć je nastala prije četiri godine kao nastavak naših Riba partyja kada bi mi išli roniti, napravili na mulu feštu a ljudi bi plaćali koliko mogu da bi pokrili trošak pića. Sada gledamo svake godine donirati neke novce, zaradu od ribe koju mi ulovimo, kupi i Turistička zajednica nešto ribe, osigura glazbu, a ostalo mi pokrijemo sami, i školjke i ribu - veli Joško. Ratko Mikulandra nam veli da su gosti oduševljeni cijenom "kuna dek očišćene ribe" - A tko ne bi bio? - a tu su još kunjke na buzaru, s tavom od metra i 20, u koju stanu 50-60 kilograma odjedanput, to kužinavaju Dubravko Josipović i Marko Ćaleta Car zvani Mujo...

'Vatreni' Duje

U svakom slučaju, u Bilicama je to sad sve s ribom legalno, uredno, s ribolovnim dozvolama i alatima. Davno su prošla ona vrimena kada su se u Bilicama pet piva naručivalo s dva - preostala - prsta. Jer je ona tri odnijela mina, odnosno čiket dinamita koji je puknuo u ruci prije nego je dospio pod vodu, u jato cipala. Čuvenih prukljanskih zlatara... Nekad bilo sad se spominjalo, smiju se momci. A mi na pivu – i to dvi, lipe, rosne zidaruše koje nam je konobarica Dragana Ciganović servirala u ohlađenim, visokim čašama iz frizera. Kao da smo na Azurnoj obali. U stvari, možda i jesmo, s obzirom da se kafić u koji smo sili zove "Sunset", a onaj preko puta, s druge strane Stublja, "Saint Tropez".

- Ma ode vam je u Bilicama, osobito u Stublju, prava turistička rivijera. Jedno 70 posto ljudi živi od turizma, iznajmljivanja apartmana. U skoro svakoj kući, ili svakoj drugoj su turisti, Nijemci, Česi, Poljaci. Njih je najviše. Dolaze li u kafić, na piće? Pa, baš i ne. Oni su na plaži ili idu okolo, a u kafić dolaze naš, domaći svit. Tu se kolektivno gledaju utakmice hrvatske reprezentacije. Najluđe je bilo protiv Islanda, kada je igrao naš Biličanin Duje Ćaleta Car. Sa svih strana se orilo samo "Duje, Duje, Duje". I tatu mu je Damir tu s nama na svakoj utakmici - ponosna je Dragana kao i svi Biličani na svog "vatrenog" gori u Rusiji. Duje je veli, pravi, domaći dečko, jednostavan, ne glumi zvijezdu, ma super je.

'Vila Kata'

A da u Bilicama ne bacilaju svi baš na riblji menu, orade, branicine, ciplje zlatare, školjke i kunjke, zorno svjedoče i dvorišna vrata na "Vili Kata". Koja umisto betonskih lavova ili barenko labudova, čuvaju - gudini. Lipi, mali smišni, u zlatno obojeni praščići. A pokraj njih lipi, prigodno piturani kufer na kojem piše "zimer".
- Zašto praščići?
- A zašto ne? Ja volin male praščiće, a vi ne? - veselo nas je dočekala gazdarica Kata po kojoj je vila dobila i ime. A za gudine je zaslužan njezin sin Dragan, koji je građevinski tehničar. Njihova je obiteljska priča - nevezano za praščiće – zanimljiva. U Bilice, u Stubalj su došli iz Travnika, Andrićeva grada, u koji je odselio njihov pradid koji je rodom iz - Pakova Sela. On u Bosnu, a oni nakon ovog rata iz Bosne. Bilići došli u Bilice. U kojima iznajmljuju pet punih apartmana, u kući s bazenom.

- Zadovoljni smo. Trudimo se ugoditi gostima, imamo ih iz Njemačke, Austrije, Češke, Mađarske. I što je najbitnije, sviđa im se u Bilicama. U zadnje dvije - tri godine, s ovin novim čelništvom, ova nova ekipa u općini je napravila puno. Odakle im novci, ja ne znam, vjerojatno EU, ovo, ono, ali znam da puno čine za Bilice. S tim da moraju definitivno riješiti problem smeća. Ali, puno se napreduje, treba biti pošten. To je bila zemlja, ruševine, ništa, nije bilo plaže... - kaže nam Dragan. Kojeg mi opet pitamo "Oklen prasci na ogradi? Odakle vam kalup?"

Labudovi su kič!

- Ma, ja sam radio u Austriji, na jednom imanju su imali kalup. I onda sam ga ja uzeo i prema njemu napravio. Labudovi su vam gore, u Austriji, demode! Neće da ih vide! Kič! Onda to nisam mogao da shvatim, al sad se ni meni ne sviđaju labudovi. Ali mi se svidjelo, vidio sam gore, kako se zove ono dugačko mjesto, lijepe pse na dvorišnim vratima
- U Stankovcima?
- Jest. Vidio sam lijepe pse, Dalmatince, to mi se svidjelo! - veli nam Dragan. Koji u dvorištu svoje kuće ima još tih betonskih statua prasaca – dva, četiri, šest, osam, tu negdi desetak. A tu je negdje i betonski slonić. Koji je bio od kartona. Ali ga je Dragan oblikovao, malo građevinskog ljepila, mrežica... Dragan je građevinar, što očima vidi, to rukama radi. A kufer? To je isto vidio u Feldenu, u Austriji, u jednom mjestu, odakle je ukrao ideju. I presadio je u Bilice, u kojem se, evo, primila kao da je domaća...