Zahvaljujući dojavama dobrih ljudi, Vicepostulatura postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće" počela je s istraživanjima na području drniškoga kraja. Došlo se, naime, do saznanja da se u jami Golubinka, pokraj sela Mratova, u zaseoku Radasi, nalaze posmrtni ostaci tri ubijena hercegovačka franjevca – izjavio je za Slobodnu Dalmaciju vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće" fra Miljenko Mića Stojić.
Prema njegovim riječim, u skladu s dosadašnjim istraživanjima, radi se o skupini koja se pred jugokomunistički napad na Široki Brijeg sklonila u franjevačku mlinicu i hidroelektranu na rijeci Lištici, ispod samostana.
– Budući da su dijelovi postrojbi iz sastava 8. dalmatinskog korpusa, koje su 7. veljače 1945. na Širokom Brijegu pobile i zapalile 12 franjevaca, već bili otišli prema Mostaru, devetoricu franjevaca izišlih 8. veljače iz franjevačke mlinice i hidroelektrane jednostavno nije imao tko ubiti s potrebnim dopuštenjima. Zbog toga su njih osmoricu, ostavivši jednoga da im pokaže rukovanje mlinicom i hidroelektranom, nakon čega su ga ubili, i veliku skupinu uhićenih civila postrojbe koje su išle na odmaranje povele sa sobom – kaže fra Miljenko.
Dodaje kako su se, sudeći prema iskazima i rekonstrukciji događaja, u selu Kozici razdvojili u tri smjera, tako da su jedni otišli prema Makarskoj, preko Biokova, gdje su pobili zarobljenike koje su vodili sa sobom, među kojima je, po svjedočenjima, bila i skupina hercegovačkih franjevaca. Drugi dio skupine otišao je prema Zagvozdu i tu su pobili dovedene uhićenike, među kojima su već prije ekshumirana trojica hercegovačkih franjevaca.
Treća skupina otišla je prema Sinju, gdje su svoje uhićenike zatvorili u štalu jednog tamošnjeg orjunaša, čiji je sin u to vrijeme obnašao visoke vojne dužnosti u jugokomunističkoj vojsci. Međutim, kako je otac rekao sinu da zarobljene fratre vodi iz njegove kuće, on ih je poveo prema jami Golubinki, u čemu mu je navodno pomagala jedna visokopozicionirana komunistkinja iz toga kraja. Zadatak da ih se likvidira dobila su tri odbornika iz tih krajeva.
Fra Miljenko naglašava da, iako su jugokomunisti skrivali svoje zločine, istina se nikada ne može sakriti.
– Prema do sada dostupnim svjedočenjima, dok su hercegovačke franjevce, zajedno s drugim uhićenicima dovedenima sa Širokog Brijega, vodili na ubijanje, oni su iza sebe odbacivali dijelove habita, krunica, ali i papiriće sa svojim imenima. Sve su to gledale iz prikrajka čobanice pa su, čim se ukazala prilika, pokupile odbačeno – kaže on, dodajući koliko je Vicepostulatura do sada uspjela utvrditi, a malo što se od toga sačuvalo izuzev papirića s imenima. Na jednome je pisalo fra Radoslav Vukšić, na drugome fra Fabijan Paponja, a na trećem fra... ić (ostalo je izgrizao zub vremena).
Ostaje otkopati spomenutu jamu i utvrditi daljnje pojedinosti. Nadamo se i vjerujemo da će hrvatska država imati snage za to.
Podsjetimo, u Drugom svjetskom ratu i poraću jugokomunisti su ubili 66 hercegovačkih franjevaca, što je oko trećina tadašnje Provincije. Druga trećina je izbjegla ili se nije smjela vratiti, tako da je Provincija nastavila život u domovini samo s jednom trećinom svojih članova. A do pada jugokomunizma, na dulje ili kraće tamničke kazne, osuđeno je 90-ak hercegovačkih franjevaca.
Koliki su razmjeri stradanja Katoličke crkve u BiH, najbolje se može vidjeti u podacima koje nam je predočio vojni biskup mons. Tomo Vukšić. Prema tim podacima, za vrijeme Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, kao izravna ili neizravna žrtva ratnih događanja i poratnih komunističkih progona smrtno je stradalo 160 katoličkih svećenika, inkardiniranih u jednu od biskupija ili redovničkih zajednica u BiH. Kad se gubici svih pojedinih zajednica usporede s ukupnim brojem članova, koje su te iste zajednice bez ovih gubitaka mogle imati 1945. godine, onda je Banjalučka biskupija izgubila čak 41,93 posto svojih svećenika, Mostarsko-trebinjska 40 posto, hercegovački franjevci 36,77 posto, bosanski franjevci 24,47 posto, Sarajevska nadbiskupija 21,95 posto i trapisti pet posto.