U školskom udžbeniku prekršteni stanovnici naselja na Murteru - djeca se sprdaju, sad smo izvanzemaljci

Već sedma generacija učenika četvrtih razreda u osnovnim školama uči pogrešno da su Betinjani, stanovnici naselja Betina na otoku Murteru, zapravo - Betinci. Štoviše, u istoj se rečenici autoricama Mariji Krmpotić i Sonji Ivić potkradaju dvije kardinalne pogreške. Radi se o neveliku tekstu naslova "Regata na starinski način" na 61. stranici Radne bilježnice za književnost i hrvatski jezik u četvrtom razredu osnovne škole Zlatna vrata 4. Ni manje ni više nego za hrvatski jezik. Ni greška u pisanju ni greška u govoru već čisto neznanje može napisati - "...Betinci i prvi im susjedi Murterani...".

 

Kad su to pročitali, i to u udžbeniku, u školi, betinski su desetogodišnjaci ostali u šoku, da bi se potom počeli sprdati s betincima - vanzemaljcima. Iz života znamo da uporno ponavljana netočnost na kraju postaje točnom, ili laž istinom. Zato bi netko mjerodavan morao reagirati na ovu netočnost, koja se, eto, provlači i u spomenutom sedmom, izmijenjenom izdanju radne bilježnice s napomenom na naslovnici da je "usklađeno s pravopisom Instituta za jezik i jezikoslovlje".

Da je Leksikografski zavod Miroslav Krleža koju godinu ranije izdao svoj Hrvatski mjesni rječnik, možda se autoricama ne bi potkrale ove pogreške. Možda, velimo, jer mnogi su autori i bez postojanja Mjesnog rječnika znali kako riješiti dvojbu oko nekoga mjesnog imena te, osobito, pripadajućih mu etnika. Oni su konzultirali izvorne govornike. Da su to uradile navedene autorice, ne bi Betinjani postali Betinci.

Jer, kako reče umirovljeni profesor Sveučilišta u Zadru i voditelj Centra za jadranska onomastička istraživanja istog tog Sveučilišta Vladimir Skračić - svi pišu knjige, nitko ih ne čita. Po "betincima" bi se reklo - čak ni oni koji bi to trebali. Kao mali prilog reformi školstva u Hrvata, skrećemo pozornost i na preispitivanje točnosti podataka koji se uče u školi.

Ni Betinci ni Murterani već Betinjani i Murterini. I dok Hrvatski mjesni rječnik u oba stupca, i kao književni lik i kao mjesni lik, navodi Betinjanin, Betinka, Betinjani, betinski, za Murterine navodi i Murterane kao književni lik.

Pogrešno - zagrmit će profesor Skračić, a jedan drugi profesor Miljenko Mitrov još je u prvom broju Murterskoga godišnjaka, 2003. godine u svom ogledu Murter i Murterini obrazložio zašto su Murterini, iako s talijanskim, a ne slavenskim sufiksom, jezično ispravan lik te ustvrdio da se ni autoritete poput tada najnovijeg Rječnika hrvatskoga jezika u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Školske knjige, kojeg je kao glavni urednik potpisao Jure Šonje, ne treba uzimati zdravo za gotovo. Taj Rječnik također navodi Murterane, Murteranke i Murteranine!?

 

Pa, kaže profesor Mitrov, probudili ste se i odjednom vidite da se više ne zovete kako ste se zvali jučer. Netko vas je prekrstio, tko zna zašto, najvjerojatnije iz puka neznanja. Pa ako niste previše osjetljivi, a sama vam se promjena čini neznatnom i nevažnom, benevolentno ćete odmahnuti rukom. S vremenom ćete je i sami prihvatiti i postati sudionikom svoga drugog krštenja. Upravo se to, po svemu, događa nama Murterinima.

I dok su Murterini već navikli da ih "stručnjaci" prekrštavaju, sudeći po ustrajnosti istih tih "stručnjaka", proces se proširio i na Betinjane.